Nakon završenog studija ekonomije u Zagrebu, svoje akademsko usavršavanje je nastavio u Londonu gdje je ostao radi posla na visokoprofiliranim pozicijama. On je Nik Kolveshi Radlović, suvlasnik hvalevrijedne platforme koja, slobodno možemo reći - ohrabruje umjetnike i njihovu publiku na komunikaciju i poslovne transakcije, što možda je i najvažnije.
Za početak, predstavite nam svoje poslovanje...
- Kolekcionart je digitalna platforma čija je misija promovirati mlade hrvatske vizualne umjetnike i inspirirati što veći broj ljudi da kupe svoje prve umjetnine. Djelujemo kroz različite kanale kako bi doprli do što šire publike, a to uključuje prvenstveno naš web - koji je glavni alat za sveobuhvatnu prezentaciju i promociju umjetnika koje zastupamo; zatim Instagram koji koristimo za dnevno komuniciranje s ljubiteljima umjetnosti, i na kraju našu fizičku galeriju u Zvonimirovoj 7 u Zagrebu, koja pak omogućuje tjelesni doživljaj umjetničkih radova – što je i dalje jako bitan element konzumiranja umjetnosti.
Kako izgleda vaše poslovno putovanje i kako je došlo do ideje o pokretanju vlastitog posla, samostalnog djelovanja?
- Nakon faksa u Zagrebu otišao sam na diplomski studij u London, gdje sam i započeo svoju profesionalnu karijeru. Nakon šest godina u korporativnom svijetu, gdje sam radio kao konzultant za poslovnu strategiju, imao sam potrebu napraviti dvije stvari – vratiti se u Hrvatsku i stvoriti poslovnu priču koja će mi omogućiti da sav svoj rad uložim u nešto u što vjerujem i da rezultat toga bude neki pozitivni pomak za zajednicu u kojoj živim, koliko god mali možda bio.
Koji je presudni trenutak u kojem ste se odlučili krenuti u nešto svoje, preuzeti kontrolu nad svojim poslovanjem? Koje emocije su tada prevladavale?
- Često sam u životu maštao o pokretanju svog poslovanja, kojekakvih ideja, međutim ono što je ovaj put prevagnulo je da sam imao entuzijastičnu podršku svojih prijatelja koji su na prvi razgovor o ideji rekli da im je super i da žele biti dio toga. Kolekcionart sam osnovao s tri prijatelja, i s obzirom na to da je Bartol Fabijanić povjesničar umjetnosti, Filip Mojzeš filmski redatelj, a Toma Trbuljak odvjetnik, osjećao sam da imamo dobar miks znanja i vještina koji nam je bio potreban da Kolekcionart dignemo na noge onako kako smo ga zamislili. Zbog toga sam dobio hrabrost da odbijem „siguran“ posao u svom fahu, i počnem se na sebi svojstven način profesionalno baviti umjetnošću, što mi je bila neprežaljena želja od dana kad sam svoje upisne papire pokupio s Filozofskog fakulteta i odnio ih na Ekonomiju. Glavne emocije u tom trenutku bile su olakšanje, sreća i uzbuđenje.
Koliku ulogu u tome je imala hrabrost? Je li prisutan strah ili je bio, i kako se nosite s istim? Kako ga okrenuti u svoju korist?
- Mislim da je hrabrost preduvjet za pokretanja vlastitog poslovanja. Hrabrost ili glupost. U svakom slučaju nije jednostavna odluka napustiti utabani put vlastite karijere i sigurnosti stalnog zaposlenja, i krenuti novim putem u nešto gdje po defaultu ne možete biti pripremljeni na sve što vas čeka. Strah je dobar, za mene je to strah od neuspjeha, i on me uvijek motivira da dam još više i kad mislim da više nemam energije.
Kako ste se pripremali za pokretanje poslovanja, gdje ste potražili savjete?
- Srž mog prijašnjeg posla u konzaltingu bila je rješavati poslovne probleme mojih klijenata, bilo da se radilo o strateškim pitanjima poput s kojim proizvodom ići na koje tržište, ili gdje rezati troškove kako bi poboljšali profitabilnost. Tako da sam se u vidu pripreme i planiranja osjećao dosta sigurno. Ono gdje se nisam osjećao sigurno bilo je poznavanje tržišta umjetnina u Hrvatskoj i uopće običaji poslovanja u toj sferi, zbog čega sam vodio mnoge razgovore s iskusnim zagrebačkim galeristima i drugim sudionicima scene od kustosa do samih umjetnika, kako bih shvatio na što se moram fokusirati da doprem do publike.
Koliko je digitalizacija olakšala proces pokretanja i vođenja poslovanja? Kojim digitalnim alatima se služite?
- Moram priznati da smo sva četvorica bili oduševljeni mogućnošću osnivanja poslovnog objekta preko sustava e-građani, sa skoro nikakvim troškom, iz udobnosti vlastitog doma. Nisam siguran da je to moguće čak ni u Engleskoj. Što se tiče našeg svakodnevnog operativnog poslovanja, cijeli svoj biznis imamo na cloudu što znači da svi u svakom trenutku mogu pristupiti cijeloj bazi dokumenata, planova i izračuna koje koristimo, i da možemo zajedno kolaborirati na kreiranju istih. Isti princip imamo i s umjetnicima, koji svaki imaju svoje foldere gdje u svakom trenutku mogu vidjeti izračune cijena, dodavati informacije o radovima, itd. No moram priznati da kad zagusti najviše volim sve zadatke ispisati na velikoj bijeloj ploči i na taj način pratiti napredak.
Je li naše tržište ‘povoljno‘ za mlade poduzetnike, umjetnike - nedostaje li edukacije, specijaliziranih platformi, projekata?
- Kao prvo, kad u Hrvatskoj kažeš da želiš biti poduzetnik, ljudi te gledaju kao da si rekao da želiš biti kriminalac. Mislim da je bitno da se ta percepcija iz korijena promijeni u društvu. Što se tiče samog tržišta - nisam neki pobornik „velike države“ koja sve servira građanima, i mislim da svatko s dobrim proizvodom ili uslugom može sebi stvoriti tržište. Ali isto tako mislim da bi bilo dobro da postoji više različitih tipova potpora za malo poduzetništvo, pogotovo ono nevezano uz ICT sektor, jer mi se čini da su druge industrije pomalo zapostavljene u različitim natječajima, pogotovo unutar start-up svijeta, i mislim da ne treba svaki biznis biti unicorn. Malo i srednje poduzetništvo su kičma skoro svih razvijenih ekonomija, i mislim da mlade ljude treba poticati na sve načine da se pokušaju realizirati kroz vlastite ideje i biznise.
Koje vještine su potrebne za održavanje uspješnog poslovanja?
- Lista je poduža, ali za početak dobro planiranje, dobra komunikacija i dobar marketing. I prepoznavanje činjenice da ne možete biti stručnjak za sve i da je o.k. pitati za pomoć.
Što biste savjetovali onima koji kreću u svoj posao, svoje samostalno djelovanje - kojim lekcijama vas je iskustvo naučilo?
- Uvijek je lakše raditi nešto kad imate bar jednog partnera, još jednu glavu za bouncanje ideja, ili još bolje, dobar tim. Računajte da ćete prvih godinu dana vjerojatno biti u minusu, i tako si budžetirajte. Ako vjerujete u svoju ideju, krenite hrabro i mislite veliko, uložite malo više u stvari koje se neće moći brzo i lako promijeniti, jer ako dobro krene uskoro vam ono za što ste inicijalno mislili da je veliko i skupo neće biti dovoljno, i morat ćete ispočetka ulagati.
Definicija uspjeha? Što vam on predstavlja, ako vam predstavlja?
- Uspjeh je ostvarivanje naše vizije činjenja umjetnosti pristupačnijom. Da više ljudi kupuje umjetnost, i da se umjetnici u potpunosti mogu posvetiti svojoj umjetnosti, i od toga dobro živjeti. A da Kolekcionart naravno potpomaže takav rezultat, što znači da uspješno poslujemo.
Što vas motivira i što volite kod svog posla? Kakvu ulogu ima stres, mir?
- Motivira me kad nam netko kaže „zbog vas smo se zainteresirali za umjetnost“, ili „super je to što radite, falilo je nešto takvo“. A najviše volim činjenicu što sam konstantno u kontaktu s gomilom zanimljivih ljudi, rekao bih sličnomislećih – bilo da su to umjetnici s kojima surađujemo, kupci, partneri iz medija, kulturnih institucija, itd. Rezultat je motivacija, a stres dio puta prema rezultatu.
Možemo li demistificirati sam pojam "vlastitog poslovanja" - što on znači, što sve podrazumijeva i koje su zablude vezane za njega?
- Mislim da je najveća floskula da imati svoj biznis znači da si sam svoj šef i da je to super, jer kao riješio si se tih nekih šefova koji ti vise nad glavom. Iz mog iskustva, većina ljudi, iako možda toga nisu svjesni, vole imati nekoga tko će umjesto njih donositi teške odluke, tko će voditi teške razgovore, tko će dodatno zapeti kad nitko drugi neće, i tko će im osigurati plaću na isti dan svakog mjeseca, a povrh svega nisu spremni riskirati neke svoje komfore. Sve suprotno od prethodne rečenice znači imati vlastito poslovanje. Ali za mene i imati puno veću moć utjecaja na ishode svog rada i truda, i mnogostruko više uživati u svakom svojem poslovnom uspjehu.
Tko je Nik Kolveshi Radlović danas, a kako ga kao poslovnog /umjetničkog subjekta vidite u budućnosti?
- Nik danas ujutro prvo usisava pod u galeriji u Zvonimirovoj 7, onda kreće mailanje, tekstiranje i telefoniranje umjetnika s novim informacijama, popodne održava sastanke u vezi nadolazećih izložbi i evenata, a predvečer otvara šampanjac i dragim kupcima prezentira novo pristigla umjetnička djela. U budućnosti vidim Kolekcionart kao glavnu umjetničko-producentsku kuću u regiji, s petnaestak visoko motiviranih i pametnih glava koje idu po Europi i svijetu kako bi radili sličnu stvar kao i ja danas, ali pozicionirajući naše umjetnike na međunarodnoj sceni. Jer oni to svakako zaslužuju.
Prije svega, moram čestitati Niku na njegovom iznimnom doprinosu umjetničkoj sceni kroz platformu Kolekcionart. Strast prema umjetnosti i posvećenost promociji mladih hrvatskih umjetnika mogu nam svima poslužiti kao inspiracija.
Jedan od ključeva uspješnog dugoročnog poslovanja je spremnost na optimizaciju financijskih procesa koji će Niku i Kolekcionartu omogućiti da još dugo promoviraju mlade hrvatske umjetnike. Osim toga, za održivost i dugoročan rast platforme, važno je precizno upravljati financijama i rashodima, uz efikasno upravljanje likvidnošću.
Tržišni trendovi i navike potrošača kontinuirano se mijenjaju zbog čega ih treba pomno analizirati te prema njima prilagođavati svoju poslovnu strategiju. Pritom svakako treba voditi računa da nema odstojanja od inicijalne ideje te da priča brenda ostane konzistentna tijekom vremena. Zahtjevi tržišta su dinamični, a spremnost na neprestanu prilagodbu poslovne strategije omogućuje osiguravanje i zadržavanje konkurentskih prednosti.
Kako je riječ o digitalnoj platformi, važno je da kontinuirano koristite najnovije mogućnosti digitalnih alata za učinkovito upravljanje. Primjerice, digitalni alati za analizu performansi omogućit će vam dublji uvid u ponašanje korisnika i učinkovitost marketinških aktivnosti. Iskoristite ih kako bi donosili informirane odluke koji će potaknuti daljnji rast platforme.
Kod poslovnog modela Kolekcionarta, važno je da ostane prilagodljiv uslijed dinamičnog okruženja tržišta umjetnina. Kod razvoja konkretnog modela vodite računa da vam omogućuje brz odgovor na promjene i omogući da ostanete konkurentni, zadržavajući sve prednosti koje Kolekcionart posjeduje.
Promocija mladih umjetnika kroz uvažavanje društvene odgovornosti i promicanje održivosti ne samo da odražava poslovne vrijednosti, već vam omogućuje da se snažnije povežete s publikom koja cijeni upravo takav angažman.
Nikova vizija da postane središnja figura koja potiče razvoj umjetničke scene je hvalevrijedna te mu želim mnogo uspjeha u nastavku iznimnog putovanja s Kolekcionartom. Svaka njegova odluka i napor usmjereni su prema ostvarivanju umjetnosti dostupnijom i raznovrsnijom publici te mu želim da nastavi strastveno i predano unaprjeđivati svoju platformu i spajati nadolazeće mlade umjetnike s publikom.