Dio javnosti odmah im je izrazio sućut, podršku, empatiju, ali bilo je i onih kojima su fotografije bile previše. Preintimne, privatne, jednostavno - previše informacija. Na crno-bijelim fotografijama vidimo najprije Chrissy s mrežicom na kosi, kako zgrčena na krevetu plače; zatim kako leži na respiratoru dok je suprug drži za ruku; jedna od fotografija prikazuje ih kako zagrljeni drže tijelo svog preminulog sina u naručju.
"Nikad nismo odabrali ime djeteta sve do posljednjeg trenutka, prije nego što izađemo iz bolnice. Ali iz nekog razloga, počeli smo se obraćati ovom malenom dječaku u mom trbuhu kao Jacku. I on će za nas uvijek biti Jack. Jack se jako trudio da postane dio naše malene obitelji i to će uvijek biti", napisala je, između ostalog, Chrissy, dodajući kako su iznimno zahvalni za život koji imaju i za svoju djecu, Lunu i Milesa, ali "svaki dan ne može biti sunčan".
Mnoge su šokirale fotografije koje je par podijelio, unatoč tome što su već poznati po tome da često dijele intimne trenutke s javnošću upravo na društvenim mrežama. Tako je Chrissy i otkrila da je trudna; naime, ranije ove godine objavila je kako je odlučila ići na operaciju vađenja implantata iz grudi, a nakon operacije je saznala da je trudna. Prvo dvoje djece dobili su umjetnom oplodnjom, o čemu je također vrlo otvoreno pričala i suočila se s groznim kritikama jer je priznala da su izabrali spol djeteta oba puta.
Manekenka je zatim dijelila detalje o tome kako mora čuvati trudnoću, prvo kod kuće na strogom mirovanju, a zatim i u bolnici jer je obilno krvarila. Vjerujem da su oboje bili potpuno svjesni što će se dogoditi i što mogu očekivati kad objave ovako nešto na društvenim mrežama jer dobivali su užasne komentare i za puno banalnije stvari.
Iskreno, i mene su šokirale fotografije, no prevladavajući osjećaj bila je tuga - iako ni sama ne znam zašto jer to nisu ljudi koje poznajem niti ikada hoću. No, prateći popularnu kulturu i celebrityje, Chrissy mi se svidjela upravo zbog svoje iskrenosti i no bullshit pristupa svemu, kako društvenim mrežama, obitelji i roditeljstvu, braku, tako i privilegiji koje je itekako svjesna. Od stotinu lažnih objava koje sam vidjela na društvenim mrežama, ova je stvarno bila iskrena - tragično iskrena, točnije.
S druge strane, nikad ne bih objavila tako nešto na društvenim medijima, kao što ne bih objavila niti polovicu onoga što neki moji prijatelji i poznanici dijele na Instagramu i Facebooku. Nemam ništa protiv toga - često je to dobar način da podijelite teške vijesti s većim brojem ljudi, lakše je napisati tako nešto nego javljati svima ponaosob, a nekima to pomaže da se lakše nose s teškim trenucima.
I možemo sad pričati o tome kako internet pruža instant gratifikaciju, kako je to sve površno, osjećaji su lažni, ljudi su lažni, ništa od toga nije stvarno i nikoga zapravo nije briga za vas... Nije važno - nekima to pomaže i to je sasvim u redu. Tko si može uzeti za pravo da kaže da ovo nije u redu, uostalom? Jesmo li postali oni koji misle da su toliko iznad svih drugih, pametniji i bolji da imamo pravo govoriti im kako da tuguju? Jesmo li izgubili osjećaj empatije?
Svatko od nas ima neke svoje granice, kako u stvarnom životu, tako i na internetu, kao što svatko ima razloge zašto nešto objavljuje, odnosno ne objavljuje. I svatko na to ima pravo, sve dok ne škodi drugome, baš kao što svatko ima pravo - ne pratiti ljude koji im ne odgovaraju. Slobodno možete povući svoju podršku svakome, u svakom trenutku. Unfollow, unfriend, pa čak i block tu su s razlogom.
Chrissyna objava nikome nije naškodila, osim eventualno njoj i njezinoj privatnosti - no to je odluka koju je sama donijela. Štoviše, njezina objava, tako sirova, tragična i tužna vjerojatno je pomogla mnogim ženama koje su se suočile s istom ili sličnom stvari. Gubitak djeteta nešto je o čemu se u društvu, u pravilu, ne priča. To su nevidljiva slomljena srca brojnih obitelji, duboka tuga o kojoj ne možete pričati ni s kime, strašan gubitak koji nikad ne prebolite.
Zbog toga što se o tome ne priča i zato što o tome ne znamo pričati, mnoge žene osjećaju sram i frustraciju, neke čak okrivljuju sebe, iako za to nema nikakvog razloga. Ne može se objasniti time da je majka bila neodgovorna, što je nešto što mnogi pretpostavljaju, iako ne izgovore uvijek. Jednostavno, dogodi se; dogodi se dobrim ljudima kao i onim lošima, siromašnima i bogatima. Ali se baš nikad o tome ne priča. Chrissy je ovom objavom potaknula razgovor o tome. Njezina globalna slava uzrokovala je da se, eto, i u Hrvatskoj o tome piše i priča. Tema je važna, delikatna i kompleksna, no opet se o tome mora govoriti.
Trudnoća i majčinstvo općenito predstavljaju teme koje vrlo lako mogu otići u "kontroverzu". Naime, čim netko progovori o tim događajima u svom životu bez superlativa - čim netko prizna da im nije bilo lako, odnosno da su imale tešku trudnoću i da je ne bi ponovile; da je porod bio užasan ili da im dojenje ne ide, da su prvi mjeseci s bebom bili strašno teški i da su imale postporođajnu depresiju... Odmah se nađu "dušobrižnici" koji osuđuju. Ako niste bile u sedmom nebu tijekom cijele trudnoće i majčinstva, ljudi na internetu bit će zgroženi i šokirani i s njima ne možete pobijediti. Možete ne objavljivati o tome ili ne čitati komentare.
Jedan od komentara koji se mogu pročitati ili čuti je da su Chrissy i John to napravili "da bi dobili pozornost". Ne znam kakvi bi to ljudi trebali biti da koriste smrt djeteta za pozornost na društvenim medijima - na kojima svaki od njih ima više milijuna pratitelja pa im dodatna pozornost ne treba - ali čak i da jesu, to ne umanjuje njihov gubitak i bol.
Uostalom, pohvalno je i hrabro što su odlučili podijeliti svoju tugu i borbu s drugima jer, vidi se to i po brojnim pozitivnim komentarima, pomogli su mnogima koji su prošli kroz slične situacije. Njihova tuga nije prestala, ali se možda osjećaju kao da nisu potpuno sami na svijetu i da nisu jedini, a to je nekad sve što je potrebno.
Dakle, nema potrebe da pratite ljude, poznate ili nepoznate, čije vam objave ne odgovaraju, a pogotovo nema potrebe da druge učite tome kako bi se trebali nositi s gubitkom, ni na internetu ni u stvarnom životu. Ako želite biti podrška, budite. Ako ne želite, samo nemojte biti zli - to će biti sasvim dovoljno.
