Što je nesanica, odnosno – kako ju književnost preuzima, obrađuje i što od nje očekuje? Ivo Andrić, naš jedini Nobelovac, u jednom je od rijetkih intervjua koje je dao kroz život za TVB 1967. godine na pitanje novinarke "Da li vam se nametao neki problem kao stvaraocu na koji ste ostali dužni da date odgovor?", Andrić potvrdio: "Svakako da mi se nametao, i ne jedan, kao svakome čoveku koji živi i misli. I svakako da sam na mnoga ta pitanja ostao dužan odgovor."
Život je i igra i varka i tajna, ali prije svega, naš je pisac mislio da je život bitka koju svaki čovjek i svi ljudi zajedno vode na zemlji, dok su zajedno. Uostalom, to potvrđuju i drevni filozofi - da je život čovjeka bitka na Zemlji, uporan je Andrić. Pisac po prirodi svoga poziva ne može biti neutralan jer čovjek koji daje sliku svijeta i ljudi oko sebe i problema koji te ljude muče, daje i stav o tome. Andrić je takav pisac. Njegov je rukopis skeniran jedan narod u nastajanju i raspadanju, čovjekova duhovna iznutrica, i možda je upravo zato toliko citiran. Nije bježao od ljudi jer je ljudima govorio. Nije ih ponižavao niti ih izrugivao. Znao je prirodu malograđanštine koja obrubljuje mentalne granice ovih naših naroda. Prepoznao je to kod njega i Danilo Kiš kada je u svojoj priči "Dug" za Andrića napisao kako je "proživeo ceo svoj vek u svetu fikcije, u svetu platonskih ideala, a svaki izlet u život bio mu je muka i nevolja, nesnalaženje i dosada. Svaka ga je životna odluka, ona izvan čistih ideja, izvan tišine i samoće, samo ranjavala, svaki mu je potez bio promašaj, svaki susret s ljudima poraz, svaki uspeh nova nevolja".
Odgovor je najbolje tražiti u onome što pisac piše jer se tu vidi i njegov stav i njegov odnos prema ljudima. Odgovor o književnosti treba tražiti unutar književnosti. Naklada Ljevak nedavno je objavila knjigu "Nesanica", koja je upravo izbor fragmenata iz "Znakova pored puta".
Priredio ju je njemački novinar Michael Martens, autor Andrićeve biografije "Vatra u vatri" koja je doživjela izvrsnu recepciju. Tematski srodne fragmente svrstao je u 12 odvojenih poglavlja. Ne treba ih nužno vaditi iz konteksta makar su i same za sebe precizne i točne (samodostatne!). U nastavku teksta prisjetit ćemo se važnih Andrićevih ideja, misli, konstrukcija i to ne samo iz ove knjige. Ekavica je govor kojim se pisano izražavao većinu svoje karijere ovaj pisac, a zbog razumljivosti teksta i poštovanja njegova konteksta, odlučili smo ne prevoditi u ijekavicu ili standardniji hrvatski jezik.
"Sva iskušenja, sva ispaštanja i sve patnje u životu mogu se meriti snagom i dužinom nesanica koje ih prate."
"Ono što je najlepše na iskrenoj i dubokoj ljubavi na kojoj je sve lepo, to je da u odnosu prema onome koga volimo nijedna naša mana ne dolazi do izraza."
"Šta ne boli - to nije život, što ne prolazi - to nije sreća."
"Tok događaja u životu ne zavisi od nas, nikako ili vrlo malo, ali način na koji ćemo te događaje podnijeti, u dobroj mjeri zavisi od nas."
"Svi pravi životi su lijepi i teški."
"Odlazim zbunjen i postiđen, kao da sam mnogima dužan mnogo, a znam: sve sam platio, sve, i ono što sam samo poželeo, a nikad nisam očima video ni rukama taknuo."
"Ponekad se, bez vidljivog povoda, dešavaju sa nama nagle i čudne promene, neočekivani udarci iznutra, naročito u poznijim godinama. To što mi u našem gradskom životu gledamo oko sebe i čime se stalno služimo, što nazivamo zid, kuća, krov, nameštaj, prostirka ili pod, počne brzo i tajanstveno da se preobražava, da se menja i vraća u prvobitno stanje, i da postaje samo opet kamen, drvo, vuna, ili bezoblična, bezimena materija. Ljudi koje sada susrećemo takođe su izmenjeni likom, govorom i postupcima; pa i samo vreme i podela vremena u kome živimo i krećemo se. Tako nam se priviđa svet oko nas dok, u stvari, to mi brzo umiremo u sebi. Sve to traje svega sekund - dva, koliko čovek može da zaustavi dah, pa se opet, zajedno sa svim oko sebe, vraćamo u svagdašnjicu, koju smatramo svojim redovnim životom."
"Zbog života odreći se života."
"Biti nešto, ali jednom zauvek, bez ikakve mogućnosti da se ikad bude išta drugo, ni prividno ni privremeno, čak ni u mislima - to je za njega nemoguće i toga se on boji više nego smrti. A bez toga nikad mira ni prave sreće."
