IRENA ŽILIĆ

O osvajanju inozemne scene, domaćeg radijskog etera i čemu se nada kad se sve vrati u ‘normalu‘

30. ožujak 2020.
FOTOGRAFIJE: Sanja Tušek

S kantautoricom Irenom Žilić razgovarali smo o glazbi, preporučila nam je što slušati, čitati i gledati te otkrila je li doživjela seksizam u industriji. 

Mogli bismo reći da je Irena Žilić probila led. Bila je jedna od prvih zapaženih kantautorica na domaćoj sceni, već 2012. oduševila je kritiku i publiku premijernim EP izdanjem "Days Of Innocence", a sjajni albumi i EP-jevi su uslijedili. Njezin "Haze" bio je nominiran za Porina, ali ona se nije zadržala samo na domaćoj sceni.

Četiri nova singla objavila je prošli tjedan na EP-u "Small Hours", na kojem je surađivala s hvaljenim producentom Markom Mrakovčićem te Britancem Kristoferom Harrisom, poznatim po suradnjama s Belle&Sebastian, Bear's Den itd. 

Irena nam je ispričala sve o novom materijalu, probijanju na strano tržište, o projektu Neon Wife, turneji s Morcheebom... I naravno, o tome kako podnosi ostajanje kod kuće. 

Novi EP radili ste dijelom i s britanskim producentom Kristoferom Harrisom. Kakvo je to iskustvo bilo za vas? Gdje ste se upoznali i kako je tekla suradnja?

Kris je stupio u kontakt sa mnom još 2014., nedugo nakon što sam izdala svoj prvi album. Ostali smo u kontaktu kroz narednih nekoliko godina, a novi materijal mi se činio kao izvrsna prilika da konačno ostvarimo suradnju. Iako smo planirali, nažalost se nismo uspjeli poloviti u tom periodu pa smo produkciju i miks odradili mailom. Nisam ranije radila na taj način, ali sam itekako zadovoljna kako je to sve funkcioniralo. Bilo mi je bitno da se razumijemo i da je komunikacija otvorena, što nije bilo upitno niti u jednom trenutku.

Planirate li probijanje na inozemno tržište s ovim materijalom?

Naravno, ali sve nas je malo usporila ili stopirala trenutna situacija. Drago mi je da sam uspjela s do sada objavljenim materijalom s ovog EP-ja "Small Hours" doći do šire publike i medija (npr. u Engleskoj, Los Angelesu i Kanadi) i sve to smatram manjim koracima koje sad treba dalje nadograđivati. Zbog čitave novonastale situacije teško je reći kako će teći koncertna godina, ali nadam se da smo uskoro svi opet na nogama.

Bili ste na turneji s Morcheebom u Britaniji i Italiji 2018. godine. Kako je došlo do te suradnje?

Otvarala sam koncert Skye i Rossa u Zagrebu 2016. te sam nakon toga ostala u kontaktu s Rossom. Poprilično se trudio narednih godinu-dvije da proširi moju glazbu gdje god stigne te sam mu neizmjerno zahvalna na tome. Morcheeba je 2018. krenula s europskom turnejom promovirati svoj novi album te se Ross javio s idejom da im budem predgrupa na njihovoj britanskoj turneji. Nedugo nakon toga su uslijedili i datumi u Italiji. Sve u svemu, jedna vrlo pozitivna priča i divno iskustvo za mene.

Što biste rekli koja je najvažnija lekcija koju ste naučili na tim turnejama s velikim svjetskim bendom?

Jedna od dražih stvari u kojoj sam uživala je bila profesionalnost i organiziranost koju takav bend i njegov crew moraju imati. Oko gomile situacija si prepušten sam sebi, ali s druge strane, ako vide da si profesionalan i zahvalan, vratit će ti istom mjerom nazad i "otvoriti vrata". Publika je drugačija, pogotovo u Engleskoj. Zanimaju ih predgrupe i nebitno je otkud dolaziš ako se mogu povezati s tobom. Niti u jednom trenutku se nisam osjećala kao da tamo ne pripadam, a bend i crew su nas prihvatili kao da smo dio njihovog tima.

Jedna ste od izvođačica koje pjevaju na engleskom. Zašto ne pjevate na hrvatskom i je li se bilo teže probiti na taj način do domaćeg radijskog etera?

Od samih početaka sam krenula pjevati na engleskom i nekako je ostalo na tome. Budući da se većina glazbe koju sam slušala uvijek svodila na strane autore, ne smatram da je to bio neobičan rezultat, bar ne u vrijeme kad sam krenula stvarati vlastitu glazbu. Mislim da će uvijek biti malo teže ili nemoguće doći do određenog dijela etera, ali to je nešto čega sam od početka svjesna i ne smatram to velikim problemom. To je kao da očekujete da se žanrovski uklapate svugdje.

S Lucijom Potočnik pokrenuli ste elektro pop projekt Neon wife, čuli smo vas i vidjeli u novom svjetlu. Kako je došlo do te suradnje i što planirate dalje?

Kad se Lucija pridružila mom bendu shvatile smo da imamo jako slične glazbene interese te smo zato krenule stvarati nešto zajedničko. Plan je bio nadomjestiti međusobne nedostatke kroz suradnju i naučiti neke nove stvari jedna od druge. Nadamo se da ćemo svirati ove godine festivalsku koncertnu sezonu i tako promovirati EP "My Oh My". Naravno, vidjet ćemo kako će se odvijati cijela situacija s obzirom na to da je cijela godina puna iznenađenja.

Za taj projekt potpuno ste promijenili imidž, odnosno stvorili ste look koji je prilično drugačiji od onog u kakvom smo vas naviknuli viđati. Kako ste se osjećali u ružičastoj bundi?

Outfit s photoshoota je osmišljen kako bi Neon Wife projekt, i naš čitav odnos, bio što istinitije dočaran vizualno. Budući da vjerujemo dizajneru OhLame prepustile smo mu izbor robe, a promišljena inspiracija dolazi kao kombinacija junaka iz Magnuma, P.I i Thelma&Louise. Čarobna roza bunda je inspirirala lik "influenserke Ka$i" s kojom sam i dalje u ok odnosima. Ka$i voli "kolu iz Mekija" i plastične pištolje... a često i laže o svojim godinama.

Kako biste opisali svoj stil? Gdje kupujete odjeću?

Stil bi bio "samo da je udobno", a preferiram online kupovinu da izbjegnem druge ljude i dućane.

Imate li omiljeni komad odjeće?

Tu i tamo, a trenutno sam osoba od pidžame.

Kako se vaše poimanje i doživljavanje glazbe mijenjalo kroz godine? Gledate li danas drugačije na neke stvari iz svoje karijere, biste li nešto mijenjali?

Trebalo mi je puno vremena da se oslobodim oko (vlastite) glazbe i nastupanje mi je u početku bilo jako neugodno iskustvo. Trebalo mi je i vrijeme da shvatim da postoje različite vrste izvođača, da svatko ima svoj put i način i da je najbitnije ponijeti samog sebe na stage. Postalo je puno lakše nakon toga. Vjerujem da ima stvari koje sam mogla odraditi bolje ili drugačije, ali ne bih mijenjala ništa jer sve su to stvari koje su me dovele do toga gdje sam sad. Zapravo, trudim se ne razmišljati tako i smatram da je to dosta štetan pristup. Ne možeš mijenjati unazad.

Ima li seksizma u našoj industriji, jeste li ikad osjetili to na svojoj koži, da vas netko podcjenjuje jer ste žena?

Svugdje ga ima. Toliko je duboko utkan u društvo da mislim da je teško naći ženu koja ga nije bar jednom u životu osjetila na vlastitoj koži. Srećom, u glazbi me za sad uspješno zaobilazio.

Kako ova izolacija utječe na vas? Jeste li napisali koju pjesmu?

Nisam jer sam trenutno okupirana drugim stvarima kao što su izlazak EP-ja, posao i sličnim.

Koja vas knjiga u posljednje vrijeme oduševila?

"Uhvati zeca" od Lane Bastašić. Topla preporuka svima, a Lani zagrljaj za divan roman.

Koju ste seriju posljednju bingeali?

"The Wire."

Što najviše slušate u zadnje vrijeme?

Trenutno sam u popriličnom zamoru od glazbe, ali evo danas sam na repeatu imala "Motion Sickness" od Phoebe Bridgers i jednu smirujuću preporuku koju sam nedavno dobila, a to je "Eden" od Hooverphonic (Live at Koningin Elisabethzaal). Ako vam je ponestalo svježih ideja, postoji playlista koja je poprilično šarolika jer je sastavljena od preporuka prijatelja i pratitelja na društvenim mrežama. Zove se "stay in touch, buddy!" i možete je naći na Deezeru i Spotifyu. Rađena je ciljem da s publikom dijelim glazbu za vrijeme izolacije i sigurna sam da tamo svatko može naći nešto za sebe.

Čemu se najviše veselite kad se situacija smiri i kad se vratimo u "normalu"?

Godišnjem odmoru, suncu i zagrljajima (ne nužno tim redoslijedom).