Simone de Beauvoir (1908.-1986.) ikona je feminizma 20. stoljeća, francuska spisateljica, filozofkinja i intelektualka, pripadnica egzistencijalističkog filozofskog kruga, sa svojim životnim partnerom Jean-Paulom Sartreom, a svjetsku je slavu stekla djelom "Drugi spol" koje slobodno možemo nazvati feminističkim kamenom temeljcem.
Bila je aktivna sudionica u borbi za prava žena u Francuskoj, dok za ženski pokret i feminističku filozofiju njezino kapitalno djelo "Drugi spol" predstavlja svojevrsnu “bibliju”. Knjiga je objavljena davne 1949. u kojoj analizira različite uloge žena koje nisu dane prirodom, već su društveno uvjetovane. Ključna ideja njezine feminističke filozofije glasi: "Ženom se ne rađa, ženom se postaje". Nedavno je odjeknula vijest da nas čeka još jedan roman ove iznimne autorice koji je svijetu obznanila njezina posvojena kći. U svom memoaru iz 1963. Simone de Beauvoir je spominjala neko fikcijsko djelo koje je napustila. Opisala je svoj pokušaj pisanja priče usredotočene na njezinu najbolju prijateljicu Zazu, koja je umrla od posljedica virusnog encefalitisa. Beauvoir je roman započela pisati 1954., pet godina nakon što je objavila svoj revolucionarni feministički traktat "Drugi spol". Na njemu je radila nekoliko mjeseci, a zatim je to pokazala Jean-Paulu Sartreu, svom dugogodišnjem romantičnom partneru. Sartre nije bio impresioniran. U spomenutom memoaru napisala je kako se slaže s njegovom zločestom procjenom: "Čini se da priča nije imala unutrašnju potrebu i nije uspjela zadržati čitateljev interes."
Desetljećima su se književni znanstvenici pitali što je s rukopisom. Čak i kad su izašla druga posthumna djela, uključujući sveske njezinih dnevničkih zapisa za vrijeme rata kao i njezinih ljubavnih pisama (Sartreu, Nelsonu Algrenu i Jacques-Laurentu Bostu), sudbina romana ostala je misterija. Knjiga "Nerazdvojni" (bio bi to, možda – doslovan prijevod?) bit će napokon objavljena, nakon što je njezina kći Sylvie Le Bon de Beauvoir odlučila početi objavljivati djela iz arhive koju je naslijedila. O ovoj važnoj autorici kratko smo porazgovarali s filozofkinjom, profesoricom emeritom na Odsjeku za filozofiju FFZG-a, Nadeždom Čačinovič koja nam je otkrila što od Beauvoir preporuča studentima: "Što se tiče studentica i studenata, dakle, onih koji se kako tako bave teorijom, "Drugi spol" je prvi izbor, pored ostaloga to je i uzbudljiv prikaz nastanka feminističke pozicije iz drugačije, naime , egzistencijalističke namjere analize situacije u kojoj su žene. Inače bih za čitanje preporučila memoare, "Uspomene dobro odgojene djevojke", a i roman "Mandarini" jer se neke istine lakše izriču u fikciji.”
De Beauvoir je odlučila nikad se ne udavati ili živjeti u kohabitaciji; imala je ljubavnice i ljubavnike te nije imala ambicija postati majkom. U ovom neokonzervativizmu u kojemu živimo takva pozicija je i dalje manjinska, da ne kažem radikalna.
Zašto? – pitamo našu sugovornicu, također feministkinju i dugogodišnju predavačicu na Centru za ženske studije: "Neke feministice su imale velike poteškoće s njezinim stavom o majčinstvu. No majčinstvo je doista jako ovisno o prilikama i očekivanjima. Pomaže već zdravorazumski stav da ne morate biti savršena, već dovoljno dobra majka. S malo sreće odnos s djetetom može biti sasvim iznimna stvar, oslobođena loših strana odnosa u kojima imate privid slobode i slobodnoga izbora".
U "Drugom spolu" uspoređuje odgoj djevojčica i dječaka kako bi pokazala u kolikoj je mjeri ženstvenost proizvod odgoja. Između ostalog, ako se dobro sjećam - ističe brojne nejednakosti između žena i muškaraca te zaključuje da brak gotovo uvijek uništi ženu – sve te silnice proizvodnje, očekivanja i danas su žive spram žena, i muškaraca. Kako misliti otpor? – nagovaram profesoricu Čačinovič da odgovori, a ona kroz smijeh govori: “Ni brak nije više što je bio. Davne 1949. udata žena je u Francuskoj doslovno gubila prava na samostalne odluke. Sada je pitanje da li se raspravlja o instituciji ili održivosti veza. To je opet stvar sreće, ponekad dvoje, dva ili dvije zaista žive u zajedničkom ključu. Ono što možete naučiti od nje je da je za tako nešto dobro da nema faktora ometanja: ovisnosti, prebacivanja odgovornosti, emocionalne iznude itd. A i različitih društvenih pritisaka".
Za kraj, molim filozofkinju da nam ukratko predstavi najavljenu protagonisticu romana, za nas koje drži "neizdrž": "O Zazi znam samo ono što je u uspomenama pisala Simone de Beauvoire - kako je to najprije za nju bila slobodnija i odvažnija prijateljica, ali kako nije izdržala. Moram reći da ni filozof Maurice Merleau-Ponty, u stvarnosti Zazina ljubav opisan pod drugim imenom, nema baš neku junačku ulogu. Bojim se da nisam mnogo razmišljala o njezinoj tragičnoj sudbini jer je bila daleko od onoga što bi se moglo dogoditi meni (pritisak buržujsko-katoličke obitelji itd.) Naravno, pritisak je pritisak..."- objašnjava Čačinovič.
