Probat ću uvesti dvije kulturalne reference u ovaj tekst, jedna je fantastična priča "Pale sam na svijetu" Jensa Sigsgaarda, a druga je pjesma benda Letu Štuke "Sami".
Krenimo: ja kao ekstrovert teško doživljavam ovaj pandemični period u našim životima. Kao iznimno društveno biće, ovisan sam o ljudima, reakcijama, poljupcima, susretima, kavama, pivama – tkz. društvenom životu koji je u spoju s mojim poslovnim životom – odličan spoj. Volim i povremena povlačenja, svoje "odmore", deke, filmove, nakuhavanja. Manje, rijetko, rjeđe – istina je prava!
Ovaj Događaj kojem svi svjedočimo, o kojemu realno tek saznajemo i uzroke, i ponešto efekte podsjetio me je na spomenutu priču "Pale sam na svijetu". Poveznice s pričom, dakako, ne treba shvatiti doslovno. Život, kao i priča, je višeslojna stvarčica koju nije preporučljivo olako banalizirati. Naime, iz popularne kulture dobivamo uputu da trebamo razbuditi i razigrati "unutarnje dijete", ali da treba odgajati također i "zrelog čovjeka" u nama. S obzirom na to da je u kriznim situacijama ljudima bliža infantilna nego li odrasla reakcija, podsjetit ću vas na samu priču, a nadam se i na njezinu poruku.
U priči ovog danskog psihologa i književnika zaplet počinje onog trena kada Pale postane svjestan kako je sam na svijetu jer kada je sišao na ulicu da bi pronašao roditelje, tamo nije bilo nikoga. Nakon spoznaje da je ostao jedini čovjek, uzima sve ono što mu se sviđa jer sada nema nikoga da ga ukori zbog toga.
Sreća koju osjeća svakog je trenutka sve veća jer ne postoji bolji osjećaj od ovog da možeš raditi sve što ti srce poželi, a da te zbog toga nitko ne kazni. Pale polako počinje biti svjestan prave vrijednosti novca, a kada posjeti banku shvati da je sav novac njegov i da može kupiti što god želi. Kada shvati da nema kome dati novac, razočaran ga razbaca jer ne može ništa s njim.
Vrhunac cijele priče slijedi kada je Pale odjednom poželio da uz sebe ima i prijatelja. Uz pomoć vatrogasnih kola došao je do parka gdje se nekada igrao sa svojim prijateljima, ali tamo nije bilo nikoga. Uslijedila je želja da, ako se već ne može igrati s drugima, barem pogleda neki film, ali nije bilo nikoga da mu pusti nešto što ga zanima. Kada je bio gladan nije bilo nikoga da mu skuha nešto.
Pale više nije sretan nego tužan i usamljen dječak. Slijedi rasplet kada Pale vozi auto ne bi li negdje naletio na nekoga te uz pomoć aviona nastoji obići cijelu Zemlju. Završetak priče je očekivajući - Pale se budi i shvaća kako je sve bio samo san. Uz njega je mama, a poruka je da svako dijete uz roditelje treba imati i prijatelje kako bi mu život bio ispunjen radošću.
Shvatili smo: kriza zahtijeva viši stupanj solidarnosti i empatije. Ipak, život nije san. Mi nismo u snu, ovo je stvarnost. Probudimo se, postanimo svjesni i odgovorni.
Zabrinula me ova situacija, dućani su histerično ispražnjeni, prozori su spušteni, ja sam postao paranoičan, prijateljica mjeri temperaturu, prijatelj koji se najavio doći na kavu je kao slučajno zaspao doma, otkazani su svi susreti. Ostajemo u digitalnom, virtualnom, a ono također raspoznaje etično ponašanje, ljubavno ponašanje, solidarno! Ne zaboravite to. Čitajte provjerene informacije, slušajte znanstvenike, ne guglajte ezoterične gluposti. Imajte poštovanja prema životu i prema znanosti. U međuvremenu, ako vremena imate – čitajte književnost.
Za kraj ovog teksta, još malo (apokaliptičnog/nostalgičnog) tona; spomenuta pjesma grupe Letu štuke u jednom stihu kaže:
"Pencilin napada frižider, vrijeme prolazi
Niti gdje idemo, nit' nam 'ko dolazi.
Peći se gase, svako je za se.
Pjevaju mase o tome da ni jedna ljubav nije sretna.
…Sami smo na svijetu, izgleda.
Sami, ti i ja."
Nemojte je slušati niti shvaćati doslovno, već kao opomenu. Radite na tome da vam sve ljubavne interakcije (roditeljske, prijateljske, intimne pa čak i poslovne) budu sretne! "Penicilin" (Penicilin se dobiva od zelene plijesni kistca - Penicillium chrysogenum) će napasti frižider u onom trenutku u kojemu hranu ne budete dijelili s drugima, jedno je od pojašnjenja.
Sretno nam bilo!