U njihovom kreativnom laboratoriju istražuje se Ana Karenjina, Tolstojevo bezvremensko remek djelo koje dopire do svakog ljudskog bića. U suradnji sa Zagrebačkim kazalištem mladih oni će na pravoj profesionalnoj sceni odaslati svoju mladenačku energiju u svaki kutak kazališne dvorane direktno publici. I onda krenuti na vlastito putovanje. Direktno na tržište. Svatko na svoj način. Pogledajte ih direktno u oči. I zapamtite...
Gluma u sebi sadrži strast življenja prije i iznad svega. Ona nam privodi život u svim njegovim suprotnostima i izručuje nas onom dijelu ljudske prirode koji je manje vidljiv, a tako stvaran, bogat i živ u snovima. Umjetnost i gluma nas izbavljaju od banalnosti i pozicioniraju točno tamo gdje najviše želimo biti - gdje se postavljaju pitanja i gdje se odgovori na ta pitanja žive. Ovi mladi ljudi imali su hrabrosti i strasti odabrati poziv kojim će upravo nama pokloniti sebe. Utjeloviti sudbine tisuća duša iz literature. Proizvesti ludilo, plač i smijeh. Desetljećima ostavljati neizbrisivi trag glumačke snage na pozornicama i iza kamera. Zrcaliti nas. Tješiti. Inspirirati.
"Čim sam dobila ovogodišnju klasu nekako sam znala da je Ana Karenjina najbolji izbor za paletu individualaca koje imam pred sobom. Uronili smo u jedan neuobičajeni kreativni proces koji još traje i u kojem svi međusobno učimo jedni od drugih. Čak i ja kao njihova nastavnica. I to podosta toga (smijeh). Oni su predani, vrijedni, kreativni i beskrajno zanimljivi. Sami su dramatizirali Tolstojev roman što je sasvim neuobičajeno za studente glume. Veselim se rezultatu našeg zajedničkog putovanja i njihovoj budućnosti", kazala je profesorica Dora Ruždjak Podolski.
Studentica dramaturgije Karla Leko napisala je kako se u njihovoj Ani Karenjini radi o pokušaju rekonstrukcije devetnaestostoljetne fatalne ljubavi kroz okvir kazališne probe. Univerzalnost ljudskih strasti i sudbina unutar društvenih konvencija, koje su u suštini ostale nepromijenjene do danas, lica u ovoj inscenaciji proživljavaju uz autoreferencijalni pokušaj otklona od situacije u kojoj se nalaze. Njihovo suočavanje s vlastitim istinama i odabirima prati zrcaljenje u očima čitavog društva zbog čega su prisiljena neprestano brinuti o slici koju šalju o sebi. Kompleksnost i nijanse ljudskih osjećaja, fascinantno opisane u Tolstojevom romanu, prikazane su kroz introspektivni odnos kako lica, tako i samih izvođača naspram materijala.
Lidija Penić-Grgaš - Ana Arkadijevna Karenjina
ANA KARENJINA
…je s jedne strane nevjerojatno intuitivna i tako u konstantnom dosluhu sa svojom nutrinom koja ju vodi. Krajnje socijalno inteligentna, oštroumna, elokventna, razumna, emotivna, zabavna... S druge je pak strane osoba koja je zbog društva, ali i vlastitog ega stvorila i živjela sliku tzv. savršenog života, savršenog braka, savršene supruge. Trenutak kada više nije mogla obuzdati osjećaje i strasti, trenutak je razbijanja iluzije nesnosan za društvo, koban za nju. Posebno mi je bilo zanimljivo promatrati taj raspad sistema koji se događa u okolini kada shvate da je ono čemu su se divili, što su idealizirali, mislili da živi svoje i njihove snove, disalo cijelo to vrijeme na slamčicu. Razlog Anine intrige leži u tome što se svi možemo identificirati s gotovo svim njezinim osobinama i baš zbog toga u svojoj interpretaciji ni na koji način ne namjeravam idealizirati Anu zbog toga što je njezina čar upravo u tome što je ona i čarobna i pogubna, i postojana u ljubavi i manipulativna, i krivac i žrtva, a kako je i sam L. N. Tolstoj napisao "…upravo u tome što je ona uvijek odudarala od svoje toalete".
NISAM
…nikada ni razmišljala hoću li upisati studij glume ili neki drugi fakultet. Jednostavno sam se nastavila baviti onime što me najviše ispunjavalo i duboko privlačilo u moru mogućnosti, samo na jednoj novoj razini. Na razini koja oštri tvoj alat i otvara ti cijeli novi spektar i cijelu novu vizuru za ono čime si se odlučio baviti. Krenula sam na dramsku grupu s 11 godina i rekla bih da sam tada bila samo zaljubljena zbog toga što sam vidjela samo jednu dimenziju bavljenja glumom. Sada kada sam upoznala lice i naličje, a i dalje sam ispunjena kao osoba, mogu reći da se radi o ljubavi. Prijamni ispit izgledao je u skladu s očekivanjima, prošao još i bolje. Studiranje na Akademiji za mene je bilo jako poučno, ali i krajnje turbulentno. Smatram da sam se kao glumica, a posljedično i kao osoba obogatila u zadnjih pet godina.
VOLJELA BIH
...da moja mala grupica ljudi bude podržana interesom, sredstvima i malim reflektorom u stvaranju nečega nama kapitalnog u tom trenutku. Čega? Ne znam. Saznat ću kad dođe vrijeme za to.
OD PRIVATNIH STRASTI
…strastveno volim spavati.
Roko Protić - Grof Aleksej Kirilovič Vronski
VRONSKI
...je čovjek kojemu je blizak hedonizam, uživa u svim čarima koje mu život pruža. Omiljen u društvu, strastven i karizmatičan. Šarmantan, minucioznog osmijeha, blistavih zubiju. Iz perspektive drugih likova on je kao vitez koji je izašao iz nekog romana. Čitajući roman inspiraciju u stvaranju lika pronašao sam u bliskom prijatelju iz djetinjstva koji neodoljivo podsjeća na Vronskog.
ODLUKA
...za studij glume javila se krajem srednje škole sasvim slučajno i neočekivano. Filmofil sam od malih nogu, ali glumačka karijera činila mi se nedostižnom. Dječji san ipak se ostvario. Podršku najbližih imam u svemu što radim pa tako i u glumi. Mogućnost da sam stalno netko drugi je neka divna vrsta eskapizma od svakodnevice. Studiranje na Akademiji shvaćam kao oruđe, svojevrsni alat za klesanje sebe jer gluma nije samo umjetnost - ona je prije svega zanat. Osim toga, susreo sam se s mnogo divnih kolega i profesora, naučio se radnoj etici i oplemenio svaki aspekt svoga života. Ne gledam daleko u budućnost. Živim dan po dan i veselim se svakom novom izazovu. Glavno da se radi.
SPORTSKI
...sam tip, većinu života proveo sam igrajući nogomet. Trenutno opčinjen padelom (relativno nov sport). Slobodno vrijeme provodim s djevojkom i nezamjenjivom ekipom. Zaljubljenik sam u tenis, partiju dobre bele, klasičnu književnost i Dinamo. "U Zagrebu prvi put ljubio sam i mladost sam svoju njemu dao ja ma, ne bih ga mijenj'o za gradova sto!" Mislim da za nas bez ljubavi nema ni sreće ni nesreće, nema života!
SVAKO VRIJEME
...nosi svoje prednosti i mane. Čini mi se da što više raste vanjski pritisak, to dolazi do veće kohezije grupe i nevjerojatnog zajedništva.
Vid Ćosić - Aleksej Aleksandrovič Karenjin
KARENJIN
...je prekrasno, slojevito lice, poprilično zahtjevno za kreiranje jednom mladom glumcu. Ne bih rekao da on Anu ne voli, stvar je samo toga što sve u životu gleda kroz svoje principe, pa tako i ljubav, odnosno brak s Anom što na van apsolutno može izgledati kao isključivo briga o slici u društvu, ali nije samo to. Mom Karenjinu svakako popuštaju kruti elementi ličnosti, dapače, na momente puca po šavovima i upravo to je u procesu bilo najteže postići i pronaći - kakav je Karenjin kada mu izmiče tlo pod nogama. Moram priznati da je uzbudljivo igrati se s otpuštanjem kočnica takve ličnosti. U početku sam se trudio prepoznati sličnosti između nas dvojice, gledao koja iskustva mogu iskoristiti u kreaciji, trudio se ići "iz sebe" i reagirati onako kako bi Vid reagirao u datim okolnostima, a kasnije sam primijetio nevjerojatnu sličnost Karenjina i lica iz jedne dramske serije pa sam uzeo malo i od njega što mi je otključalo neke promjene u tijelu i glasu.
GLUMA
...mi je, kao djetetu koje oduvijek ide na dramske grupe u školi i ZKM-u, od igre postajala bijegom iz nekih teških situacija, bila je odmak od svega što se privatno događa, a što mi je nekada i više nego trebalo. Rekao bih da terapijski djeluje na mene. Akademiju sam upisao iz četvrtog pokušaja tako da sam se, kada sam napokon primljen, trudio iskoristiti sve što mi se od znanja nudilo ovih pet godina studija. Mislim da sam ubrao sve što sam trebao i mogao, spreman sam izaći i iskoristiti to znanje.
TRUDIM
...se ne zamišljati ništa previše unaprijed jer su mi se zapravo najbolje stvari do sada događale kada sam najmanje očekivao. Zadovoljan sam smjerom u kojem mi ide diplomska godina, vrlo brzo nakon završnog ispita glume izlazim s predstavom u zagrebačkom HNK-u, u koju me pozvao redatelj i profesor Bobo Jelčić, a u studenome premijerno izvodimo Danteov „Pakao“ u režiji beskrajno talentiranog Marina Klišmanića i koprodukciji UO Ruper i Teatra &TD. Tako da eto, nadam se da ću samo nastaviti raditi slične projekte koji su neka estetika kojoj težim i koji me neizmjerno vesele. To je sve što si trenutno želim po pitanju karijere u bliskoj budućnosti.
VID
...privatno je dosta zbunjena osoba, zapela negdje između svojih dvadesetih i tridesetih - u koje gazi polako, ali sigurno - pa u skladu s time živi i djeluje. Netko kome podjednako odgovara biti kod kuće, gledati Netflix i prežderavati se, a s druge strane bauljati po kavama, cugama, partyjima, ovisno o raspoloženju. Drag, inteligentan, zreo, šarmantan, talentiran, brižan, topao, sve kao i Aleksej Aleksandrovič Karenjin.
Antonio Agostini - Konstantin Dmitrijevič Levin
LEVIN
...i ja smo vrlo slični. Praktični smo. Jednostavno, napravimo stvari. A opet s druge strane, vrlo kompleksni, nerijetko i komplicirani. On je svojevrsni autorov alter-ego, ali bih nadodao da je Tolstoj zapravo u sva lica pretočio mali dio sebe. Baš poput Levina, osobno sam zagovaratelj rada i držim da se njime liječe sve rane. Kako nam je proces bio jako specifičan, moj susret s njim se dogodio sasvim spontano i prirodno. U jednom sam trenutku naprosto shvatio da mislim o tome "kako bi Levin to napravio?". Svakako, on je dosad najzanimljiviji zalogaj u izgradnji mog zanata. Mislim da smo on i ja nalik i da puno stvari radimo jako slično te bih se složio da će kroz koju godinu svakoj ženi biti žao što nije bila s jednim takvim. Vrijeme će pokazati.
NE ZNAM
...u potpunosti kako sam odabrao ovo zvanje. Mogu vam samo reći da imam najbolji posao na svijetu i da ne znam kako sam ga zaslužio. Preda mnom je život ispunjen igrom, a uskoro sam školovani igrač iste. U svojoj budućoj karijeri svakako bih volio komunicirati na više kanala, ako me razumijete. Osim kazališta i filma volio bih ploviti eterom jer radio je moja velika ljubav. Ali u konačnici jesam i bit ću zadovoljan svakom ponuđenom prilikom za napredak i daljnji rast.
O PRIVATNOM SVEMIRU
...ne bih puno. Mogu vam otkriti kako je paleta mojih aktivnosti, hobija i interesa široka i da mi je rijetko dosadno. Mogu vam uloviti ribu, nakon što sam vas "ušio na basketu", dobro vam je spremiti i zatim vam, uz desert, i odsvirati nešto na violini. Tako da mislim da nisam glumac, da bih vjerojatno radio nešto slično.
Aneta Grabovac - Darja Aleksandrovna Oblonska „Doli“
DOLI
...u sebi nosi arhetip majke u svakom smislu. Na početku prevarena od strane muža nakon osam godina braka, iza sebe ima dvoje preminule i šestero živuće djece i ta pretpriča ostavlja ogroman uteg na njen karakter. Glumački joj pristupam procesom empatije, odnosno suosjećanje postaje moje osjećanje. Analiziram intencije, radim aktancijalne modele za svaku scenu, distinkcije između karaktera koje često postaju zrnom sukoba, distinkcije i silnice u njoj samoj koje tvore unutrašnji sukob koji je meni osobno najdraži za istraživanje. Ako se priprema te vrste dobro uradi, ostaje samo prepuštanje u momentu s partnerima te gledanje i slušanje istih. I rad i samo rad.
PROBLEM
...partnerskih odnosa danas je uglavnom ovisničke prirode. Kako smo duboko zaglibili u materijalizam primjećujem u društvu da obrazac “ljubavi” slijedi obrazac razmjene koji vlada na tržištu roba i radne snage. A kako se danas “sreća” mjeri u zadovoljstvu i apetitu koji je nezasitan, tako se ista projekcija događa u ljubavi. Vidim puno zaljubljenih, a malo onih u ljubavi. Važna mi je ljubav, a uz nju i intimnost, suradnja, prepuštanje bez kalkulacije, razumijevanje i zalijevanje.
JAKO
...sam zadovoljna studiranjem na ADU, kao što mi je bilo i divno studirati i u Sarajevu, obje akademije su odlične. Prvenstveno tu su profesori poput Bobe Jelčića, Saše Božića i sada profesorice Dore Ruždjak Podolski od kojih sam puno naučila. Svatko od njih ima različite metode s kojima sam se susrela, a opet autentične i konkretne. Mislim da je tom užitku studiranja uvelike doprinijelo i to što je generacija s kojom sam upisala nadarena i posvećena poslu. U budućnosti želim ostati dosljedna sebi, strpljivo graditi određeni kreativni zadatak i beskrajno se igrati.
PRIVATNO
...sam vječna učenica željna znanja i iskustava, emotivna, brižna, često nesigurna, rekla bih i zaigrana stara duša i da, kažu mi da sam dobra prijateljica. Volim raditi mozaike, lomiti tatinu keramiku, obožavam sve što je vezano uz rad s rukama, a ispunjavaju me joga, druženja s prijateljima te putovanja bilo koje vrste.
PROMATRAM
...kako se danas ljudi teško nose sa samim životom. Nekako je valjda i ova pandemija utjecala na to da se svi pomalo otuđimo. Mislim da generalno moramo srušiti taj tabu pričanja o osjećajima i uključiti više slušanja i razumijevanja, a manje osude.
Lucija Rukavina - Jekaterina Aleksandrovna Ščerbacka „Kiti“
KITI
...me veseli zbog otvorenosti koju pruža, pogotovo u konceptu poput našeg. Kiti je djevojka koja se smatra ženom sve do trenutka dok to i ne postane. Doživjela sam je kao svjetlost koja se u porazu zaguši, ali s vremenom njena linija svijetli sigurnije od drugih likova koji tragediju nose konstantno i upisana im je u karakter. Trebalo je posegnuti u ona srednjoškolska razmišljanja kada u jednom danu sa šljokičastog trona samopouzdanja padneš u crnu, crnu zemlju... Sutradan se probudiš i mrvicu odrasteš.
VJERUJEM
...u postojanje svih vrsta međuljudskih odnosa jer s ljudima nikada ne bude isto ili usporedivo iako je pojam 'zaljubljenost' samo jedan. Znam da kažu da je ljubav pitanje svjesne odluke, ali ja nekako vjerujem da je prije ono kad se tu nema što odlučivati. Nasuprot tome, drago mi je što je Tolstoj odlučio za Kiti te joj namijenio Levina. Pametniji odabir, onaj koji tebe voli više.
ODLUKA
...o Akademiji došla je nekako potiho, ali logično s obzirom na djetinjstvo u plesnim produkcijama i kazalištima, cirkusima, crtićima i filmovima kojima su me moji roditelji bogatili i podržavali. Stvarno imam ride or die škvadru i nadam se da ću im nekad moći vratiti bar djelić svega što su mi omogućili. Studij glume na ADU pružio mi je platformu za samospoznaju, prihvaćanje, prilagodbu, očvršćavanje karaktera i vice versa – jednom riječju odrastanje u okruženju u kojem se osjećaš prihvaćeno zbog vjerovanja da okruženje nastoji isto to. Sebičan, ali ponizan i human studij bez mogućnosti završetka.
SNOVI
…karijerni: stopalo u Tarantinovoj špici, žena s pištoljem u podvezici, period piece dama koja teško diše u korzetu, cruisin down Malibu s Timothéejem Chalametom… Imam puno posla.
LUCIJA
...je jedna super cura koja večera s obitelji, draga svog psića, gleda Netflix, voli, moli i ide spavati nakon Šprajca.
GENERACIJSKI
...postoji određena svijest o situaciji na globalnom, ali i onom našem internom društvenom nivou, a mi kao mladi glumci nastojimo sami sebe održavati zaposlenima. Znamo da po nas nitko neće doći već mi moramo ići, kucati i kucati dok se ne otvori… Ili ne razbije. A moj comfort zone u glumačkom smislu: zadnjih dana to je težnja za ne biti u comfort zoneu.
Igor Jurinić, k.g. - Stjepan Arkadijevič Oblonski „Stiva“
STIVA
...je neka vrsta socijalnog kameleona. Kada bismo odvojili moralni sud od njegovih namjera i akcija, u srži je uspješan i pametan. Poveziv u tom smislu s Rikardom III., Frankom Underwoodom, Loganom Royjem. Kaže se kako glumac uvijek mora imati empatiju za svoj lik, razumijevanje za njegove postupke. To je polazišna točka iz koje gradim Stivu, ona mi omogućava da ga doživim kao uspješnog, organiziranog i inteligentnog, a ne kao tipičnog samozadovoljnog hohštaplera koji ne vidi dalje od vlastitog nosa. Naravno, taj proces podrazumijeva dramatično izmicanje iz privatnih pogleda na svijet, no upravo to mi je uvijek najveći izazov. Igranjem likova koji su nam oprečni, gluma postiže svoj terapijski maksimum – barem za onoga koji glumi!
MOJA LJUBAV
...s glumom je svježa, tek smo se nedavno uselili zajedno. Od osnovne škole uspješno sam se bavio klasičnom glazbom, klavirom pa udaraljkama, prvenstveno marimbom. Zatim sam upisao srednju glazbenu i glazbeni smjer Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn. Potpuno uronjen u svijet glazbe, nisam ni pomišljao na drugu profesiju. U ljeto između 3. i 4. razreda, u jeku priprema za renomirano udaraljkaško natjecanje Italy PAS, osjetio sam snažnu želju za promjenom. Nisam stigao ni pošteno osjetiti strah od neizvjesnosti što ću ako u mom životu ne bude glazbe, jer ga je nadvladala snažna želja za glumom. Kazališnom. Ni danas ne bih znao objasniti zašto baš gluma, ali instinkt mi govori da sam se u glazbi izražavao reducirano, preko instrumenta, i da se u meni probudila potreba da to činim cijelim bićem. Ili možda jednostavnije rečeno: glazba bi mi bila profesija, gluma mi je poziv. Vjetar u krila dali su mi i roditelji, koji su, posve netipično, na moju odluku o tako velikoj promjeni smjera rekli: "Samo naprijed, naš jedini uvjet je da težiš k izvrsnosti". I tako sam nešto manje od godinu dana prije prijamnog ispita došao prvi put u doticaj sa svijetom glume i već najesen postao student na Akademiji.
VJERUJEM
...da nema studentice i studenta glume koji svoje iskustvo studija ne bi opisali kao u najmanju ruku - živopisno. Pa eto, priklonit ću se većini. Znam da sam svakodnevno puno učio. Svladavao sam nove vještine i stjecao znanja o samom zanatu, ali i o svemu onome što se nalazi u makroplanu te profesije, o balansiranju s osobnim životom, nošenju i s uspjehom i s neuspjehom... U ovom razmjerno kratkom razdoblju od upisa na Akademiju dobio sam brojne prilike, na čemu sam, iskreno, neizmjerno zahvalan. Iza mene su, osim redovitih javnih ispita na ADU, natprosječan broj režijskih ispita, tri predstave u gradskim kazalištima, zatim nekoliko kratkih filmova, performansa i radiodrama, kao i jedan dugometražni film. Kao većina mojih kolega, zamišljam naravno velike filmove, serije i predstave, ali jednako me tako intrigiraju male, avangardne predstave u kazalištima na rubu grada, eksperimentalni projekti, spoj glume, plesa i glazbe... U svakom slučaju, bit ću sretan budem li imao prostora, volje i mogućnosti za razvoj i vlastiti izričaj.
PRIVATNI
...svijet se od upisa na Akademiju postupno, ali sigurno smanjuje. Trenutačno, već se tjednima ne uspijevam vidjeti s najboljim prijateljima, a živimo prilično blizu. Toliko o tome. Ako se glumu ne shvaća kao uredski posao, ona ne ostavlja puno vremena i energije za „sve što vole mladi“ jer angažira cijelo vaše biće – tijelo, glas, misao, emociju. No to ne znači da ne ugrabim vremena za muziku, nogometni klub Arsenal, dizanje utega i pripremu sportske prehrane – malu kompenzaciju za nusprodukte glumačkog života.
ČINI MI SE
...da svaka nova generacija sve snažnije spoznaje veliku razliku između ljubavi i zaljubljenosti. Dostići zaljubljenost nije nikada bilo jednostavnije; društvene mreže i dating mreže, umreženost općenito... Zaljubljenost je refleks. Ljubav je odluka, posvećeno ponavljanje dobrih navika i namjera, odgođeno zadovoljstvo koje stvara dugoročnu sreću. A sve to je, u moru informacija kojima smo bombardirani i utrci za svojim mjestom u svijetu, vrlo zahtjevno. Ako sadrži ovo što sam naveo, ljubav mi je najvažnija stvar na svijetu. Nam je.
ZA GENERACIJU
...ne znam, ne volim generalizacije, a ja sâm pokušavam naprosto – nositi se. Da me ne zanesu i odnesu. Prihvatiti realnost i ne pridavati joj više pažnje nego što zaslužuje.
Josip Drame (asistent režije), preddiplomski studij kazališne režije i radiofonije - Plemić
GLAZBA
…je moja prva ljubav. Kazalište dozvoljava glazbi da svoju snagu iskaže u konkretnom kontekstu, na sceni, što joj nudi šire mogućnosti od samog koncertnog izvođenja. Zato sam se odlučio za kazališnu režiju, a ne za dirigiranje, što je bio moj prvi naum od ranog djetinjstva.
ISKUSTVO
…rada na ovom projektu bilo mi je izuzetno korisno jer sam dobio priliku da se nađem na pozornici, u ulozi glumca. To je povećalo moje poštovanje prema glumačkom poslu i siguran sam da će imati velike reperkusije na moju iduću režiju.
SVOJU
…budućnost vidim u teatru.
Karla Leko (dramaturgija), diplomski studij dramskog pisma i filmskog pisma - Plemkinja
DRAMATURGIJA
Kroz djetinjstvo i adolescenciju pohađala sam dramske i filmske radionice, završila osnovnu i srednju glazbenu školu i nikada nisam dvojila oko toga da se želim baviti umjetnošću. Zbog ljubavi prema sceni dugo sam željela postati glumica, jedno vrijeme vjerovala sam da ću biti profesionalna oboistica, a kako sam uz sve to uvijek neprekidno pisala, dramaturgija mi se činila kao savršen spoj svih mojih ljubavi. Nisam se prevarila.
JAKO
…sam sretna što sam pri kraju svog studiranja na Akademiji pozvana na suradnju s diplomskom klasom Dore Ruždjak Podolski. Bilo je izazovno, kao što je uvijek izazovno baviti se klasicima, ali vjerujem kako smo ovom dramatizacijom uspjeli istaknuti sve važne aspekte današnjeg čitanja Ane Karenjine. Moram istaknuti kako su kolege glumci bili maksimalno uključeni u rad na dramatizaciji i to mi je posebno drago jer duboko vjerujem u snagu kazališta kao kolektivnog čina, a tijekom ovog procesa upravo se tako pristupalo svim njegovim segmentima.
KARLA
Ponekad mi je teško razdvojiti privatno od onoga što radim pogotovo kada je riječ o pisanju koje se, osim na laptopu, aktivno i neprekidno odvija i u mislima. Opuštam se uz druženje s prijateljima, najradije jedan na jedan. Volim otići u prirodu, pogledati film u Kinoteci, popiti kavu na suncu. Obožavam jutra, nepopravljiva sam romantičarka i ponekad mi se čini da sam rođena u krivo vrijeme. Taj osjećaj popravljam klasičnom glazbom, pokojim vintage komadom odjeće i razglednicama koje jednako šaljem koliko i ih i pronalazim u sandučiću.
