Prvi put kad sam čula Kensington Limu, a bilo je to na radiju, nisam mogla vjerovati da se radi o hrvatskom izvođaču. Josip Radić na to kaže kako se nada da nisam pomislila da je riječ o nekom Rusu ili Gruzijcu, aludirajući na činjenicu da pjeva na engleskom jeziku. No, baš zbog nedostatka slavenskog naglaska, a bila je tu i odlična, suptilna produkcija i svježi zvuk, nisam pretpostavila da je to nešto "naše". Ali jest i ako ste upoznati s njegovom glazbom jasno vam je zašto.
Josip Radić svirao je i svira u mnogim bendovima, no dva su trenutno najuspješnija - Kensington Lima i Valentino Bošković, kojeg radi s Brankom Dragičevićem. Nedavno je izašao i album "Velika praska", a Kensington Lima objavio je singl "Stay Bright". O tome, novom albumu te kako je probao braniti svoju glazbu od korone ove godine pričali smo s Josipom Radićem.
Vaš novi singl "Stay Bright" zvuči kao prava pjesma da nas nostalgično uvede u novi lockdown. Jeste li ju napisali baš za ovu specifičnu situaciju?
- Pjesma je nastala u travnju, tijekom prvog lockdowna, i ona je jedino kreativno što je proizašlo iz te izolacije. Njena poruka može se, naravno, primijeniti na 2020., ali nadam se i na bilo koju drugu godinu ili situaciju. Ostatak vremena nisam bio toliko kreativan, provodio sam ga uglavnom istražujući Garageband, pazeći na prehranu i igrajući se s jednim jednogodišnjim huliganom, do sada nepoznatom organima reda.
Gledajući spot za "Stay Bright", mogli bismo zaključiti da vam nedostaju dani koncerata i putovanja...
- Spot, u maštovitoj realizaciji studija “Debela curicaž”, prikazuje paralelnu 2020., onakvu kakva je mogla biti, puna koncerata, druženja, putovanja i gitara. Riječ je o snimkama koje su strpljivo čekale da ih se, osim u WhatsApp grupi benda, predstavi i u široj javnosti.
Kako ste doživjeli karantenu i pandemiju koronavirusa ove godine? Odnosno, osim što nema koncerata, je li to i kako utjecalo na vašu glazbu?
- Trudio sam se svoju glazbu obraniti od toga, nekad više, nekad manje uspješno. Bend je u lipnju čak uspio odsvirati i jedan koncert u Laubi, u sklopu festivala Nesvrstani. To je bilo u onom trenutku kada se mislilo da će se stvari vratiti na staro i ta se atmosfera osjetila na koncertu. Skupilo se dosta ljudi željnih svirke, što na bini, što pred binom - bili smo blaženi u neznanju onog što slijedi.
Mnogi su se još u prvom lockdownu okrenuli online koncertima i nastupima. Kako to doživljavate i jeste li i sami planirali tako nešto?
- Srećom, nisam održao nijedan online koncert. I samom mi je bilo dosadno gledati ih, a mogu misliti kako bi drugima bilo gledati mene, s višetjednom bradom i nestabilnom internet vezom. Kužim da je za neke to bila potreba, što emocionalna, što financijska, ali ja sam se fokusirao na druge stvari kao što su kućno snimanje i učenje pojmova poput "miks", "mastering", "limiter" i slično.
S obzirom na to da zvučite svjetski, jeste li razmišljali o probijanju na inozemnu scenu?
- Iskreno, za takve stvari sam previše lijen i komodan, pogotovo s one strane tridesetih. Proboji na inozemnu scenu često znače i zamorna putovanja, loše sendviče i spavanja u skvotovima. A ja sam ipak preveliki fan čiste posteljine i uravnotežene prehrane da bih se upuštao u takve avanture. S druge strane, čestitam i divim se kolegama koje se odluče na taj potez te im želim svu sreću svijeta!
U relativno kratkom roku osvojili ste indie scenu i kritiku, osvojili ste i nekoliko nagrada. Jeste li to očekivali i kako ste to doživjeli?
- Zahvalan sam na svakoj lijepoj riječi, poruci i recenziji. U svakom slučaju, bolje je pročitati dobru nego lošu kritiku. No, za poticaj mi više znače neke pohvale drugih glazbenika i pozivi na suradnju. Uostalom, di ćeš veće sreće i priznanja nego kad ti Neno Belan dođe na koncert u KSET i poslije odluči obraditi tvoju pjesmu?!
Čini se kako je radijski eter i općenito mainstream postao blaži prema hrvatskim izvođačima koji nastupaju na engleskom jeziku. Slažete li se s time?
- Nadam se da to prestaje biti tabu, kao da je pjevanje na engleskom jeziku neki poremećaj ili devijacija. Jako me dojmio Dino Merlin na ovogodišnjem MAKK-u kad je ispričao priču o dolasku na koncert JR Augusta u HGZ i komplimentima kojima ga je zasuo. Iskoristio je svoj status i utjecaj da skrene pažnju šire javnosti na svog mlađeg kolegu, kao pravi gospodin i mentor. Svaka mu čast, bilo mi je to jako drago čuti, pogotovo zato što to JR i zaslužuje! Pa ako već Merlinu ne smeta engleski jezik hrvatskog izvođača...
Kakvi su vam planovi za Kensington Limu u ovoj i idućoj godini?
- Plan je objava albuma u 2021. Album će se zvati "Southbound", imat će deset pjesama, a naslovnicu će krasiti fotografija doajena splitske fotografije, Feđe Klarića. Također, pripremam i neke autorske suradnje o čemu ćete, nadam se, moći čitati već u siječnju.
Što slušate u posljednje vrijeme?
- Svidio mi se novi Springsteenov album, zatim "Škrinja" Saše Antića, a upustio sam se i u zaron u drugi dio arhive Neila Younga. No, ako mene pitate, Miley Cyrus ima rock album godine - tople preporuke!
Ne možemo preskočiti ni projekt Valentino Bošković, s kojim ste ove godine objavili album, a koji je, pomalo neočekivano, postao veliki hit. Kako se dogodilo da cijela Hrvatska sluša i pokušava razumjeti brački "jezik"? Je li vas iznenadila popularnost?
- Ironija cijele priče je da Brankove i moje solo projekte i bendove, Kensington Lima i Fog Frog Dog, u koje ulažemo puno više vremena i truda, nitko ne shvaća previše ozbiljno. S druge strane, Valentino Bošković ima ozbiljan odjek i van granica Hrvatske, a riječ je o čistoj zafrkanciji. Naravno, tu ne pričamo o nekoj velikoj popularnosti ni hitovima, ali recimo da ćemo prodajom albuma “Velika Praska” na Bandcampu uspjeti isfinancirati nove albume Kensingtona i Fog Froga.
U indie krugovima proširila se i crna šala - samo da Valentinotov koncert na Vidovoj gori 2046. ne bude prvi koji ćemo gledati nakon korone…
- Uvjeren sam da će prvi koncert nakon korone biti Stonesi. Uostalom, tko će drugi preživjeti?!
