Davorka Begović, Tereza Teklić i Ena Hodžić kustosice su iz KONTEJNERA zaslužne za 7. trijenalni međunarodni Device_art festival umjetnosti, robotike i novih tehnologija u čijem su fokusu umjetnički izričaji koji strojevima i tehnološkim inovacijama pristupaju na subverzivan i kritički način. Velika grupna izložba konceptualno naslovljena Stroj ne donosi promjene praćena diskurzivnim programom, radionicama i zvučnim performansima predstavlja radove dvadeset i troje umjetnik/ca i kolektiva među kojima su neka od najzvučnijih imena međunarodne device art scene te predstavnici inovativnog suvremenog zvuka i performansa. Udruga KONTEJNER, organizator projekta, predstavlja i pet vlastitih novih produkcija i radova hrvatskih umjetnika i umjetnica: Ane Sladetić, Alexa Brajkovića, Branimira Štivića, Kate Mijatović i Soll-a. Ukupan broj predstavnika domaće device art i zvučne scene na ovogodišnjoj manifestaciji zaokružit će zajedničko izlaganje umjetnika i elektorakustičara Miodraga Gladovića i Anthee Caddy te radovi mladog autora Dominika Gadže. Splitska izložba Device_art 7.021 koja se otvara danas predstavlja radove šestero hrvatskih umjetnica i umjetnika koji se u svom umjetničkom radu bave tehnologijom i napravama kao sredstvima izražavanja. To su Mirjana Vodopija, Iva Ćurić, Tin Dožić, Filip Borelli, Vitar Drinković i Margareta Lekić.
Begović, Teklić i Hodžić uputile su nas u festival, pojasnile mjesto neovisnog kustosa u ovakvom kulturno - političkom poretku, kao i što je sve "kontroverzno" u hrvatskom nam kontekstu.
Sedmi Device_art festival umjetnosti, robotike i novih tehnologija je u tijeku. Što biste istaknuli kao must za pogledati?
- Od radova predstavljenih na festivalskoj izložbi Stroj ne donosi promjene u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu teško je izdvojiti nekoliko favorita jer posjetitelji različito doživljavaju radove, najčešće u skladu s vlastitim afinitetima, interesima i karakterom. Najmlađa publika obožava LOOP, rad njemačkog kolektiva Quadrature s ribicom u akvariju koji je ujedno i vizualni trademark ovogodišnjeg festivala. Puno posjetitelja jedva čeka sjesti na bicikl koji je dio rada Skladanje na kotačima umjetnika Yannicka Hofmanna i Johannesa Jensena, ali i doživjeti kako robot-ekolog Carolin Liebl & Nikolasa Schmid-Pfählera reciklira plastiku i oblikuje je u zanimljive skulpturalne objekte. Novi radovi Kate Mijatović, Alexa Brajkovića, Branimira Štivića, Ane Sladetić, Silvija Vujičića i Darshe Hewitt u produkciji KONTEJNER-a također su privukli pažnju posjetitelja. Svakako možemo preporučiti rad njemačke umjetnice Christine Kubisch, jedne od najvažnijih umjetnica u povijesti svjetske umjetnosti zvuka, koja u Zagrebu predstavlja rad Električne šetnje Zagreb. Pomoću posebno izrađenih slušalica koje elektromagnetska polja pretvaraju u zvuk, Christina Kubisch je istražila područje oko muzeja i kreirala je elektromagnetsku zvučnu šetnju koja posjetiteljima omogućuje potpuno novi zvučni doživljaj onog što nas okružuje. Na kraju možemo najaviti otvaranje druge festivalske izložbe, u četvrtak 9.12. u Galeriji MKC u Splitu koja će predstaviti radove šest hrvatskih umjetnika kao svojevrsni pregled hrvatskih device_art tendencija proteklih nekoliko godina.
Koliko je zahtjevno održavati ovakvu vrstu projekta u ovim nepovoljnim pandemijskim (i kulturno-političkim) uvjetima?
- Ovakav tip projekta vrlo je zahtjevan i teško ga je raditi čak i u nekim potencijalno idealnim uvjetima. Program je opsežan i ove godine uključuje tridesetak umjetničkih radova, što je samo po sebi velik zalogaj i zahtjeva puno planiranja, jake organizacijske kapacitete, iskustvo i puno strpljenja i dobrog timskog rada. Priroda radova kojom se bavimo je kompleksna ne samo u konceptualnom nego i u tehničkom, produkcijskom smislu - tehnologije kojima se umjetnici bave su eksperimentalne i radovi često zahtijevaju održavanje i popravke, što je uobičajeno za takve umjetničke medije. Pandemija je naravno neke autore i sudionike programa onemogućila u dolasku u Zagreb, ali zadnje dvije godine u kojima smo uspješno realizirali čak tri festivala s mnogobrojnim stranim gostima naučile su nas da je rad na ovakvim međunarodno jakim programima moguć i potreban. Publika je gladna dobrog kulturnog sadržaja i zapravo najviše pati ta brojnost publike koja je obilježavala KONTEJNER-ove programe - zbog epidemioloških ograničenja broj publike je manji iako je posjećenost i dalje vrlo dobra kao i same reakcije posjetitelja.
Odluka biti kustosom na nezavisnoj sceni nakon svih projekata koje ste napravili je u najmanju ruku - hrabra? Kako je biti vi u današnjim uvjetima proizvodnje?
- Ne smatramo to hrabrošću. Uvjeti rada su svakako zahtjevniji nego oni unutar institucionalnog okvira, ali istovremeno imamo više slobode u načinu rada i produkciji projekata što u konačnici donosi puno više zadovoljstva i motivacije za daljnji rad. Biti kustosica u udruzi koja u kontinuitetu od skoro dvadeset godina djeluje na zagrebačkoj i hrvatskoj nezavisnoj kulturnoj sceni znači i puno borbe jer podrška institucija nije uvijek adekvatna i proporcionalna kvaliteti i opsegu projekata koje radimo. Za to nam je svakako bitna međunarodna prepoznatljivost i vidljivost udruge koja nam omogućuje da radimo ne samo projekte poput Device_art festivala, nego da sudjelujemo u važnim mrežama koji onda doprinose i razvoju hrvatske umjetničke scene. Iza nas je svakako puno prekarnog rada, ali jednako tako i puno konkretnih i velikih rezultata koji pokazuju da ono što radimo i gradimo dugi niz godina ima svoju vrijednost. Najveća vrijednost su svakako pozitivni komentari i zadovoljstvo umjetnika s kojima surađujemo ne samo u prezentacijskom smislu nego i u produkciji njihovih radova, kao i pozitivne reakcije publike za koju radimo ovakve festivalske projekte.
Koncept ovogodišnjeg izdanja sažet u naslovu festivalske izložbe Stroj ne donosi promjene poziva na ponovo promišljanje našeg sve intenzivnijeg odnosa s tehnologijom. Kako vam se čini da ga suvremeni umjetnici misle? Kao toksičan, ili?
- U fokusu festivala su umjetnički radovi koji tehnologiji i tehnološkim inovacijama pristupaju na određen kritičan način. Svijet u kojem živimo tehnološki je jako zasićen, digitalne naprave i uređaji dominiraju gotovo svim segmentima naših života i ne samo da mijenjaju naš životni prostor, one ga i oblikuju. Iako tehnologiju doživljavamo kao potpuno kontroliranu, radovi na festivalu pokazuju na koji način umjetnici kroz svoj rad zaobilaze i pomiču njene prvotne funkcije. Umjetnici joj pristupaju vrlo istraživački, s velikom dozom znatiželje i humora. Oni traže druga značenja i moguće upotrebe same tehnologije tako da često radove pomiču u područje ironije, apsurda, duhovitosti. Ne možemo stoga reći da umjetnici odnos s tehnologijom doživljavaju kao toksičan ili da ga promatraju na način dobar ili loš. Ona je za njih svakako inspirativna u smislu istraživanja granica, promjena koje može ili ne mora donijeti kao i mogućnosti koje im nudi za razvoj umjetničkih ideja i koncepata. Ono što svakako odlikuje umjetnike koji izlažu na Device_art festivalu je njihova stručnost u radu s tehnologijom i znanja koja imaju da u potpunosti samostalno oblikuju i izrade svoje tehnološke umjetničke radove.
Povodom ovogodišnje velike izložbe Device_art napisali ste kako umjetnici ironično i provokativno propituju potencijale, ograničenja i utjecaje tehnologije na društvenu svakodnevicu — što vam se čini da je danas u tom polju "kontroverzno" ili samo - kontroverzno, bez navodnika?
- U hrvatskom kontekstu je puno toga još uvijek kontroverzno, u što se uvjeravamo sa svakim našim novim festivalskim izdanjem. Od seksualnosti i golog tijela koje je još uvijek skandalozno, do pomicanja granica medija i umjetničkih područja koje također još uvijek sablažnjava neke naše umjetničke tradicionaliste. U tom smislu radovi kojima se bavi KONTEJNER su za našu sredinu vrlo kontroverzni, bez obzira na to što su u nekim drugim zemljama već debelo mainstream i ne predstavljaju nikakvo iznenađenje. Kritičko propitivanje društvenih normativa u tradicionalnoj sredini kakva je Hrvatska uvijek djeluje kontroverzno. No Device_art u svom osnovnom konceptu nije takav projekt - mi Deviceu uvijek “tepamo” da je to naš za publiku najpopularniji festival zbog komunikativnosti i atraktivnosti device art radova. Humor kao nešto što je tipično za device art je npr. vrlo subverzivna i inteligentna stvar i kod nas se još uvijek često smatra da mu nije mjesto u kulturnim institucijama. Za nas je ta naša zatvorenost i ograničenost puno više kontroverzna nego što su to sami radovi.
