Savršeni par

Opasnosti vjerovanja u jednu, savršenu osobu koja je naša srodna duša

05. travanj 2021.
Fotografija: Unsplash 

U seriji ‘The One‘ predstavlja se svijet, ne u budućnosti, nego sada, u kojem pomoću DNK analize možete pronaći svoju srodnu dušu i živjeti sretno do kraja života - to je barem ideja.

Jeste li u vezi sa svojom srodnom dušom ili imate neke sumnje? Čekate li onu idealnu osobu koja će vas konačno usrećiti i prekinuti muke po dejtanju? Ne morate reći naglas, retoričko je pitanje - osobito ako ne vjerujete u to. Baš taj koncept srodnih duša, jedne savršene osobe koja je stvorena za nas, premisa je nove Netflixove serije "The One". Znanstvenici otkriju da se uz pomoć DNK analize može pronaći srodna duša, a sve što trebate je poslati svoj uzorak i čekati "match".

image
Hannah Ware, jedna od glavnih glumica u seriji "The One" 
Fotografija: Profimedia 

Ako ste trenutno singl, ovo bi moglo zvučati kao ostvarenje sna. Konačno! Nema više loših dejtova, nervoze oko toga što obući, kako započeti razgovor, predstaviti se u najboljem svjetlu, bojazni da taj netko ne izgleda kao na fotki ili da ima loš smisao za humor. Nema razmišljanja što je mislio/la kad je rekao/la ili zašto niste dobili odgovor na poruku već tri sata. Već je određeno - volite se i to je to, živjet ćete zajedno do kraja života, sretni. 

"Zaslužujete bajku, svi zaslužujemo bajku", kaže jedna od glavnih akterica u prvim minutama. Vjerujete li u bajke? 

Zamislite tu situaciju: u sretnoj ste vezi, sve je u redu, zadovoljni ste, život se razvija sasvim lijepo. U jednom trenutku saznate da vaš partner/ica nije vaša srodna duša i usput dobijete informaciju o osobi koja je savršena za vas. Što biste učinili? Je li potpuno suludo ostaviti osobu s kojom ste sretni samo zato što vjerujete da bi vam s nekim moglo biti još bolje? Ili ste se uvjeravali da ste sretni, ali je sreća nešto sasvim drugo?

Koncept srodnih duša baš je to - bajka. Radi se o perpetuiranju romantične ideje da se ljubav "samo dogodi" i savršena je takva kakva jest, bez ikakvog uloženog truda i s izostankom ikakvih problema. Sve što trebate za takvu ljubav napraviti je postojati i netko drugi - bog, svemir, biologija, u što god već vjerujete - pobrinut će se da budete sretni. 

Zvuči sjajno, ali nije istina. Više je problema u tom konceptu, vjerovanju u idealističku ljubav i srodne duše, od kojih neki mogu biti potencijalno opasni. 

Je li potpuno suludo ostaviti osobu s kojom ste sretni samo zato što vjerujete da bi vam s nekim moglo biti još bolje?

Za početak, problematičan segment je taj da čekamo drugu osobu da nas usreći jer bez njih "nismo potpuni". Ovo čak ne govorim iz feminističke perspektive, nego univerzalne. Svatko od nas cjelovita je osoba, a ako nismo, nitko drugi to ne može ispraviti ili popraviti. Oslanjanje na drugu osobu za naše zadovoljstvo pogrešno je i neće dobro završiti. Ako niste zadovoljni osobom kakva jeste, to se neće promijeniti kad uđete u vezu. Nisko samopouzdanje nema veze s time tko je odlučio biti s vama intiman - iako mnogi vjeruju da će upravo to biti rješenje jer je vrlo često povod takvom osjećaju. Dakle, mislite da se nikome ne sviđate i nitko vas ne voli jer ste solo. Kad nađete nekoga, uvjereni ste, taj će osjećaj nestati. No, to se nikad ne dogodi. Nepošteno je i prema drugoj osobi stavljati teret našeg samopouzdanja na njih. Treba se pobrinuti za sebe, a tek onda možete biti spremni biti dobar partner/ica. 

Drugi problematičan aspekt, a koji je posebno istaknut u seriji "The One" je biološki - ne možete protiv biologije, protiv hormona, svojih i tuđih gena. U stvarnosti ne smatram da itko zaista vjeruje u to, no ljudi koji vjeruju da postoje srodne duše uglavnom misle da postoji samo jedna - jedna osoba za svakog na svijetu, nitko više. Nema popravaka, drugih prilika, različitih ljubavi. Možda ste imali pet ozbiljnih veza u životu, ali samo je jedna prava. U stvarnosti, to također ne mora biti istina. Moguće je možda da upoznate nekoga u osnovnoj ili srednjoj školi i ostanete zajedno cijeli život. No, to je više iznimka nego pravilo. Činjenica je da se ljudi mijenjaju i da mi nemamo baš puno direktnog utjecaja na to kako i u kojem smjeru će njihova promjena ići - čak ni kad smo im dugogodišnji partneri. Netko može biti naša srodna duša s 25, ali do 35. svašta se može dogoditi i vanjski utjecaji mogu vas odvesti na potpuno drugačije puteve. To ne znači uvijek prekid veze, no to je mogućnost. Ako smo se promijenili, možda onda postoji neka druga osoba koja nas bolje razumije od one ranije. Ukratko, ljudi su puno više od biologije. Na nas utječe naša neposredna okolina, obitelj i prijatelji, kultura u kojoj smo odrasli, knjige koje čitamo, glazba koju slušamo, posao koji radimo, vanjske okolnosti na koje nemamo utjecaja poput globalne ekonomije... Sve to ulazi u jednadžbu koju ne znamo riješiti, ma koliko tehnologija i znanost napredovale. 

Ono što može biti potencijalno opasno u toj bajci o srodnoj duši je narativ koji se može isplesti, a on ide otprilike ovako: "Nećeš valjda ostaviti svoju srodnu dušu? Iako je veza loša, on/ona se ne ponaša dobro prema tebi, nesretan/na si, laže, vara, tuče te, ali... To je tvoja srodna duša! Nitko te neće voljeti kao on/ona!" 

Radi se o klasičnom manipulativnom narativu koji često koriste nasilnici, psihički i fizički, koji vas tako tjeraju da ostanete u lošoj vezi, toksičnoj i (auto)destruktivnoj, a sve pod premisom da je to najbolje što možete dobiti od života jer, eto, tako vam je grah pao, takve ste gene dobili pa sad morate patiti do kraja života. Nekad moramo donijeti tešku odluku i otići - kad ta "ljubav" postane štetna za nas i naše dobro. 

Na kraju, da se vratimo na pitanje biste li ostavili osobu s kojom ste sretni jer oni nisu vaša srodna duša. Naravno da nitko ne želi biti nesretan i svi stremimo najboljem životu kojeg možemo imati. To je prirodno, to je jedna od karakteristika svih ljudi. No, kako definirati sreću? Je li ona samo u iščekivanju, u neznanju ili u dijeljenju? Vjerojatno za svakoga u nečem drugom, vjerojatno ovisi i o periodu života u kojem ste. Ipak, svi znamo da ultimativna, stalna sreća nije moguća. Čak ni ako ste u vezi sa svojom srodnom dušom. Ljubavna veza nije sve u životu. Lijepo ju je imati, ali vas ona, ponavljamo, neće u potpunosti usrećiti. Samo će jedan dio života postati značajno ljepši. To ne znači i lakši. Ljubav ne karakterizira lakoća. Za nju se treba truditi svaki dan. Ne mijenjati se zbog nekoga, nego truditi se oko toga da ste iskreni, otvoreni jedno prema drugome, da shvatite da vam nitko ne čita misli - čak ni ako je vaša srodna duša - i da morate reći ono što želite da ta osoba zna. Kao i ono što možda ne želite. A između se još događa i život. 

Posebnost ljubavi je u tome što je nitko osim nas samih ne može kontrolirati. Bez obzira na to tražite li svoju srodnu dušu ili ne, ne zaboravite da je to vaš izbor, a ne neke sile, bio to DNK, svemir ili nešto treće.