Ako ih niste vidjeli, stvarno ne znate što ste propustili. Njezini kaktusi, od kojih su neki i viši od nje, postali su pravi hit - osobito kod onih kojima bi i kaktus uvenuo. Ona je Martina Lučin, dizajnerica koja radi skulpture, umjetničke instalacije, ilustracije i slike. Ljubav prema umjetnosti osjećala je od ranog djetinjstva kada joj je bilo najvažnije da je dobro opremljena bojicama, flomasterima, papirima i bilježnicama, a već je u sedmom razredu osnovne škole bila sigurna kojim smjerom želi ići pa je tako upisala Školu likovnih umjetnosti u Splitu, smjer slikarski dizajner te diplomirala na Katedri kiparstva na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci.
"Ne mogu reći da je netko utjecao na mene i da su me usmjeravali u umjetničko područje. Upravo suprotno, obitelj je željela da upišem gimnaziju sve dok se sama nisam izborila za svoj put u umjetnost. Nisam odrasla u obitelji kreativaca, tako da je umjetnost nešto što sam pronašla sama u sebi", govori nam Martina koja se i sada nije opredijelila samo za jedan umjetnički izričaj.
"Imam veliku potrebu za istraživanjem, slaganjem nekih novih kombinacija, volim mijenjati medije i materijale, mislim da bi mi bilo strašno dosadno samo crtati ili samo šivati. Ne mogu odabrati u kojem se načinu izražavanja osjećam najsigurnije jer se u svima osjećam sigurno, jedan način mi pokazuje put za realizaciju nekog drugog načina izražavanja", objašnjava nam umjetnica koja živi i radi u Trogiru gdje možete i pronaći njezine kreacije. Na pitanje je li ikada pomislila da je trebala izabrati "sigurniji" put, govori nam da se to nikada nije pitala iako život umjetnika, i sama priznaje, nije lagan. I dok neki pri spomenu umjetničkog života pomisle na neki lagodniji tempo, Martina nam otkriva da je njezin radni dan itekako ispunjen jer počinje raditi odmah ujutro pa, uz pauzu za ručak, sve do navečer kada na spavanje odlazi nestrpljivo čekajući jutro kako bi mogla nastaviti tamo gdje je stala.
"Kao samozaposlena nemam fiksno radno vrijeme i to mi skroz odgovara. Zapravo sam introvert kojemu je bitna organizacija, red i rad, ali mi je sloboda na vrhu ljestvice tako da je freelancing, ta kombinacija slobode i discipline, za mene dobitna kombinacija. Nemam ni praznike, ni neradne vikende, a opet imam slobodu uzeti pauzu usred radnog tjedna ako želim, mogu raditi danima u kontinuitetu od 8 do 23, a mogu raditi i od 7 do 13. Možda nekome zvuči nedorečeno i neorganizirano, ali u mojoj glavi i u mom danu sve je to posloženo u jedan savršeni red", objašnjava nam umjetnica koja kao jedini nedostatak izdvaja to što prihodi nisu fiksni već variraju iz mjeseca u mjesec. Kao i na sve, i na nju je utjecala pandemija - doduše samo po pitanju prodaje jer motivacije nije nedostajalo.
"Za vrijeme tog perioda gdje smo veliku većinu svog vremena morali provoditi unutar četiri zida učinilo mi se zanimljivo izmišljati razne interijere u kojima bih i sama voljela boraviti. Tako je nastala serija ilustracija vintage interijera u kojima je glavni stanovnik mačka. Te kolažirane ilustracije interijera su mi postale toliko drage da ih i dalje rado stvaram".
Ipak, najviše pozornosti privukli su njezini kaktusi koje je osmislila tragajući za rješenjem kako iskoristiti ostatke tkanine nakon šivanja ruksaka. Oduvijek su je privlačile šarene tkanine pa je odlučila naučiti šivati - u čemu joj je pomogla baka - i kreirati ruksake.
"Ne volim ništa bacati, mislim da se sve može iskoristiti na kreativan način pa sam od ostataka tkanine počela raditi pernice, ali ostataka tkanine je i dalje bilo. U kući sam imala hrpu starih lončića i konzervi koje sam dugo skupljala tako da su jednog dana, potpuno neočekivano, kaktusi od tkanine izrasli u njima. U procesu izrade kaktusića pomažu mi i mama, koja ih puni sa sintetičkim punjenjem za jastuke i u čijim rukama postaju trodimenzionalni, te moj suprug koji izrezuje oblike koje sam ja prethodno nacrtala na tkanini i priprema ih za šivanje. S vremenom su kaktusi toliko "narasli" da trenutačno imam u ponudi kaktuse koji su visoki kao i ja. Kako sam očarana spojem starog i novog, njih sam odlučila "posaditi" u pletene košare i ta mi se kombinacija čini posebno šarmantnom."
Samo jedan pogled na njezin Instagram profil otkrit će vam da se redom radi o kreacijama koje pršte pozitivnom energijom. Martina nam kaže kako su njezini radovi odraz onoga kako se ona osjeća pa je zato sve šareno, veselo i razigrano. Kako i ne bi bilo kada kao glavnu inspiraciju navodi dječje radosti, mačke, biljke, Trogir, Danijela Dragojevića, putovanja, vintage interijeri, oblake, kišu, odbačene predmete...
A upravo je s odbačenim predmetima sve i krenulo jer su prvi trodimenzionalni objekti koje je počela raditi bili "assemblage", odnosno kolažirala je odbačene predmete koje bi našla na plaži nakon jakog juga ili u smeću.
"Tada sam sasvim slučajno počela skupljati drage mi konzervice i čepove od staklenki iako nisam imala pojma što ću s njima, sve do jednog 'aha' momenta. Moje ilustracije su pronašle novi dom u starim konzervama i čepovima, i još uvijek ih pronalaze deset godina nakon", govori nam Martina i naglašava da joj je u cijelom procesu stvaranja upcycling jako važan jer kroz svoj rad želi osvijestiti ljude da je važno čuvati našu planetu. Zadnjih godina favoriti su joj konzerve, čepovi, stari lončići, pletene košare i stare tkanine. A s obzirom na to da je toliko fokusirana na "staro", nije neobično što se itekako osjeti retro vibra kada gledate njezine radove. I sama kaže kako misli da se rodila u krivo vrijeme jer obožava vintage, a velika inspiracija su joj dućani antikviteta i američki 'thrift stores'. I najbolje za kraj - u ovoj godini priprema nešto posebno - što nam doduše nije mogla otkriti, ali baš se veselimo.
