Jeste li udani? A u vezi? Koliko je ozbiljna ta veza? Hoćete li se uskoro vjenčati? Želite li djecu? Kada? Sad, uskoro, za godinu, dvije, pet..?
Možda zvuče kao pitanja s nekog dejta s ozbiljnim kandidatom za vezu, ali ne - to su pitanja koja je velik broj žena čuo barem jednom u životu na - razgovoru za posao. I to su još neka pristojna, da ne idemo u vulgarnosti koja također nisu tolika rijetkost. Ako se nije dogodilo vama, vjerojatno je nekoj od vaših prijateljica. Na to smo već prestali reagirati. Kad mi se to dogodilo, prepričala sam događaj tadašnjem partneru i rekla: "Ma, klasika, pitanja kad ću imati djecu i to", iako sam bila svjesna da me to nisu smjeli pitati (čak mislim da su to i sami priznali, ali eto, ipak "moraju pitati") i da na to nisam bila dužna odgovoriti. Bila sam isto tako svjesna da u tom slučaju posao neću vjerojatno dobiti, bez obzira na kvalifikacije.
"Radi se o društveno prihvaćenoj šutnji i pasivnosti", kaže mi Maja, fotografkinja čiji je status na društvenim mrežama o neumjesnim pitanjima poslodavca na razgovoru za posao podijeljen više od stotinu puta. Na desetke žena u komentarima podijelilo je svoja iskustva o sličnim pitanjima i situacijama. Čini se kao da je velika većina nas to doživjela.
No, Majin status nije žaljenje, nego pobjeda. Naime, nakon što je ponovno doživjela takvo iskustvo, odlučila je da joj je dosta i prijavila poslodavca Inspekciji za rad, nakon čega je on dobio 35.000 kuna kazne.
"Bila sam na dva razgovora na kojima sam doživjela takva pitanja, a treći sam odlučila prijaviti. Pitali su me imam li djece i slična intimna pitanja, a zatim i u kojoj sam stranci, tko mi je otac i za koga glasam. Čovjek mi je rekao da je desničar, ali da nema ništa protiv ljevičara. Bilo je zaista odvratno. Osjećaš se bezvrijedno i potpuno demotivirano, bez obzira na to jesi li žena ili muškarac. No, u ovom slučaju bila su to pitanja o trudnoći, koje muškarci uglavnom ne dobivaju. I nije bilo prvi put, ali taj sam put odlučila prijaviti", rekla nam je Maja.
Ono što posebno želi istaknuti je da se ne radi o privatnoj tužbi, nego o potpuno besplatnoj i svima dostupnoj prijavi Inspekciji rada, koja ima područne urede u Zagrebu, Splitu, Osijeku, Rijeci i Varaždinu. Prijava se može napraviti i elektronskim putem.
"Prijavila sam i u roku od pola sata javio mi se inspektor. Inače se izjava daje osobno, no s obzirom na situaciju s koronom, sve smo napravili preko maila. Iskreno, nisam očekivala da će poslodavac biti kažnjen, ali proces je išao jako brzo i kroz nekoliko danas dobila sam rješenje. Mislim da je kazna malena, ali ipak to vidim kao neku pobjedu", rekla nam je fotografkinja.
Najviše je smeta što se ovaj problem uopće ne doživljava ozbiljno, odnosno što rijetko tko reagira na ovakve pojave.
"Europski zakoni predviđaju jako ozbiljne kazne za takvo ponašanje, pa čak i zatvaranje tvrtke i velike kazne. Kod nas je to društveno prihvaćeno - ako nitko ne reagira, onda je to valjda normalno, takav je stav, očekuje se od nas da šutimo i prihvatimo. Takva su pitanja nedopustiva", objašnjava.
To potvrđuje i Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova.
"Sva pitanja koja se na razgovorima za posao odnose na planove oko zasnivanja braka ili rađanja djece predstavljaju diskriminaciju i izričito su zabranjena. Zakonom o ravnopravnosti spolova (NN 82/08, 138/12 i 69/17) zabranjena je diskriminacija na temelju bračnog i obiteljskog statusa, te na temelju trudnoće i materinstva (čl. 6. st. 2. Zakona). Diskriminacija na području zapošljavanja i rada općenito je zabranjena u javnom i privatnom sektoru, uključujući državna tijela, u odnosu na uvjete za zapošljavanje, samozapošljavanje ili obavljanje zanimanja, uključujući kriterije i uvjete za izbor kandidata/tkinja za radna mjesta, u bilo kojoj grani djelatnosti i na svim razinama profesionalne hijerarhije, te u odnosu na usklađivanje profesionalnog i privatnog života, trudnoću, porod, roditeljstvo i sve oblike skrbništva (čl. 13. st. 1. al. 1., 6. i 7. Zakona).
Pritom je važno istaknuti da se Zakonom izravna diskriminacija definira kao svako postupanje kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji (čl. 7. st. 1. Zakona). To znači da su navedena pitanja zabranjena u svim slučajevima, neovisno o namjeri s kojom su postavljena. Na primjer, poslodavci se ne mogu pravdati da su ih postavili u neformalnom tonu i da se odgovor na takvo pitanje ne uzima kao kriterij za zapošljavanje ili da nije bio dio intervjua.
Ovo pitanje dobro je riješeno i Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17 i 98/19), kojim je propisano da poslodavac od radnika ne smije tražiti podatke koji nisu u neposrednoj vezi s radnim odnosom, i to prilikom postupka odabira kandidata za radno mjesto (razgovor, testiranje, anketiranje i slično) i sklapanja ugovora o radu, kao i tijekom trajanja radnog odnosa (čl. 25. st. 1. Zakona o radu). Također je jasno propisano da poslodavac ne smije odbiti zaposliti ženu zbog njezine trudnoće, niti joj zbog trudnoće, rođenja ili dojenja djeteta smije ponuditi sklapanje izmijenjenog ugovora o radu pod nepovoljnijim uvjetima (čl. 30. st. 1. Zakona o radu)", kažu iz Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Višnje Ljubičić.
Kažu i kako ne znaju koliko prijava dobiva Državni inspektorat, no oni ih dobiju svega nekoliko godišnje. Koji je razlog tome, mogu samo nagađati.
"Kandidatkinje i kandidati usredotočeni su isključivo na nakanu da budu primljeni u radni odnos te se boje eventualnih posljedica po svoju poslovnu karijeru, ne samo u pogledu konkretnog natječaja na koji su se prijavili, već i šire. Ukoliko žele pronaći točno određenu vrstu posla u odgovarajućoj struci, u obzir uzimaju mogućnost da se informacija o njihovom neslaganju s postavljenim pitanjima na intervjuu može proširiti među poslodavcima u sektoru u kojem žele izgraditi poslovnu karijeru. Stoga su u situacijama u kojima im se postavljaju nedopuštena pitanja skloniji dati prednost mogućnosti da dobiju posao, nego što su spremni ulaziti u konfrontaciju i prijaviti poslodavca nadležnim tijelima, budući da računaju da na taj način vjerojatno neće dobiti posao i da bi pored toga mogli doći na 'loš glas'.
Svaku prijavu i svaki procesuirani slučaj ovog tipa treba smatrati pozitivnim i pro-aktivnim djelovanjem. U takve slučajeve ubraja se nedavno postupanje Državnog inspektorata prema jednom poslodavcu iz Varaždina koji su objavili mediji, a kojem je izrečena kazna zbog postavljanja nedopuštenih pitanja na intervjuu za posao. Vidljivo je da je Inspektorat djelovao učinkovito i poslodavca sankcionirao u skladu s odredbama Zakona o radu. Važno je da se takvi slučajevi dosljedno prijavljuju, jer što se više prijavljuju, to će ih biti manje. Prilikom izricanja kazne u obzir se uzima i recidivizam - poslodavci koji ponavljaju isti prekršaj, oštrije se kažnjavaju. U spomenutom primjeru, poslodavac je kažnjen minimalnim novčanim iznosom koji je predviđen člankom 228. st. 1. Zakona o radu (31.000,00 kn), dok bi za ponovljeni prekršaj najvjerojatnije bio kažnjen većim novčanim iznosom (koji je za tu vrstu prekršaja propisan u iznosu od 31.000,00 do 60.000,00 kn).
Pored toga, oštećena strana također ima mogućnost potraživanja odštete sudskim putem temeljem odredbi Zakona o ravnopravnosti spolova i Zakona o suzbijanju diskriminacije. Reagiranje kandidatkinja i kandidata koji se na razgovorima za posao susreću s takvim postupanjem poslodavaca iznimno je važno. Strah od eventualnih negativnih posljedica ne bi trebao biti razlog za potpuni izostanak bilo kakve reakcije, budući da se prijava može podnijeti i anonimno. Osim Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, takvi slučajevi se mogu prijaviti i Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova", kažu iz Ureda.
Baš češće prijavljivanje ovakvog diskriminatornog ponašanja bio je jedan od ciljeva fotografkinje Maje.
"Objavila sam to na društvenim mrežama jer sam htjela potaknuti i druge da prijave takvo ponašanje i da konačno kažemo: 'Dosta!' Ako nitko ne prijavljuje, nećemo vidjeti nikakav pomak, poslodavci koji to rade neće biti kažnjeni i to će se samo nastaviti. Tu pasivnost vidim kao veliki problem i vodila sam se onom: 'Budi promjena kakvu želiš gledati u svijetu.' Jasno mi je da su mnogi u startu obeshrabreni birokracijom, vjerojatno mnogi ni ne znaju kome i kako mogu to prijaviti. Još jednom želim naglasiti da je prijava Inspekciji rada potpuno besplatna, ne treba vam odvjetnik ni hrpa novca jer ovo nije privatna tužba", ističe Maja.
