"U kaosu smo totalnom, ali uopće nismo u tremi, samo smo jako uzbuđeni i jedva čekamo", kažu mi Anja Papa i Luka Vidović, dvojac iz Pocket palme, benda koji je u posljednjih godinu dana osvojio scenu svojim sanjivim zvukom koji se oslanja na osamdesete. Desetljeće je to koje je bilo i najbolje i najgore istovremeno, ali nam je ipak, većina se slaže, dalo dobru muziku.
Upravo na tom tragu svoj su premijerni album napravili Anja i Luka. Pocket palma i njihov istoimeni prvijenac najčešće se naziva 80s synthwave popom, usporedbe s Denis&Denis ne prestaju, kao ni pozitivne recenzije, a jednako ih vole oni koji su osamdesetih đuskali, kao i oni rođeni davno poslije. Uostalom, Anja i Luka također su rođeni kasnije, točnije 1995. godine.
"Jako nam je zanimljivo što nam ljudi govore kako im naša glazba zvuči autentično, iako nemamo osobno iskustvo tog vremena. Naravno da nam je drago zbog toga", kažu Anja i Luka, komentirajući posebno svoj posljednji spot za "Kako izgleda kraj". I on je posveta osamdesetima, točnije televiziji tog vremena.
"Došli smo Filipu Filkoviću Philatzu s tom idejom pa ju je on još nadogradio. U tom je spotu puno sitnica koje su tad bile jako aktualne i ljude stvarno opere nostalgija kad ih vide", kažu. U vezi svog stylinga i glazbe ne konzultiraju se, kažu, s roditeljima; sve rade po osjećaju.
"Ali, osamdesete su uvijek aktualne kod nas, puno smo o tom vremenu slušali i gledali. Imamo sreće i što se moda uvijek vraća pa su sad aktualni puf rukavi i naglašena ramena pa nam je lako tražiti stylinge za nastupe. Volimo otići i u second hand trgovine, uvijek se nađe nešto", kažu 25-godišnjaci koji su se upoznali u srednjoj školi, a ubrzo su shvatili da imaju sličan ukus i afinitete te su krenuli kao Side Project.
"Prije godinu dana razmišljali smo što ćemo dalje jer se nikako nismo mogli dogovoriti u kojem ćemo smjeru krenuti. Jedno poslijepodne preslušavali smo već snimljene instrumentale, bilo je dosta tih synthwave stvari i Luka je došao na ideju da prevedemo jednu od tih pjesama na hrvatski. Jako nam se svidjelo i odmah smo se nabrijali na to pa smo u dva tjedna snimili sve pjesme koje su već tog proljeća objavljene na EP-u", priča Anja.
Kao Side Project radili su mračne elektro stvari na engleskom, ali Pocket palma je nešto sasvim drugačije. Njihov prvi singl, "Godišnji", odmah je osvojio publiku, ali i radijske urednike. Prozračno, svježe, retro i cool - i još je na hrvatskom.
"Na sceni smo otprilike sedam godina i primijetili smo velike promjene. Kad smo krenuli sa Side Projectom, pratili su nas samo glazbeni, specijalizirani mediji, dok danas to nije slučaj. I publika i mediji interesiraju se za underground scenu, što je izvrsno. Puno novijih bendova ima neki svoj alternativni stil, ali ga rade na pop način, a pjesme su jako radiofonične. Vidimo i da je naša publika jako šarolika i to nas veseli, a vidimo i da pjesme na hrvatskom jeziku prolaze puno bolje nego na engleskom", ispričali su nam.
Album koji je objavljen prošle godine veliku promociju ima 29. veljače u Tvornici kulture, a osim u tradicionalnom i digitalnom izdanju, "Godišnji" se može naći na vinilu, kao i na kaseti.
"Inače oboje više volimo ploče, njih stvarno skupljamo, a ovo s kasetom se dogodilo slučajno. Potpisali smo s Aquarius Recordsom, koji ove godine slavi 25. rođendan, baš kao i nas dvoje. Naša kaseta je prva koju su izdali u posljednjih 15 godina pa se sve nekako poklopilo i definitivno ide uz naš koncept", kaže Anja. Jedina kaseta koju ona ima doma je ona Baden Badena, ali ovaj gotovo zastarjeli format sve je popularniji i to, naravno, među sve mlađom ekipom. Baš kao što su i ploče imale svoj veliki povratak.
"Prva ploča koju sam kupio bila je ona London Grammara, i to zato što mi se svidio cover. Prodavačica mi je rekla da se radi o bendu koji zvuči kao nešto između The xx i Florence, koji su mi bili među najdražim bendovima tada, pa sam je kupio. I danas je slušam jer mi se bend stvarno svidio", ispričao nam je Luka. Kažu kako imaju sličan glazbeni ukus pa često kupuju ploče zajedno i posuđuju ih međusobno.
"Ne mogu se ni sjetiti zašto sam kupila svoju prvu ploču, moji kod kuće nisu imali kolekciju, nismo čak imali ni gramofon. Zanimalo me kako je to imati glazbu u tako velikom fizičkom obliku. Prve koje sam kupila bile su The White Stripes i Pink Floyd, a danas ih imam puno. Od starijih bendova iz osamdesetih do post punka i novijih pop albuma, kao što su Lady Gaga i Taylor Swift", kaže Anja. Upravo zato bilo je posebno iskustvo kad su u ruke primili svoju, vlastitu ploču.
"Bilo mi je potpuno nevjerojatno držati je u rukama. Zapravo, kad sam je pustio bio je to prvi put da sam stvarno čuo naš album jer bih ga inače uvijek kritički preslušavao i razmišljao što bismo mogli izmijeniti. Tad mi je zvučao potpuno drugačije. Uvijek smo htjeli imati svoju ploču tako da smo stvarno oduševljeni. A još je i roza", kroz smijeh kažu Anja i Luka.
Kao svoje uzore često su isticali Denis&Denis, s kojima ih i drugi uspoređuju, a odrasli su uglavnom na popu i rocku.
"Tata je veliki obožavatelj popa osamdesetih pa sam odmalena slušala Michaela Jacksona, a ujak me upoznao s Joy Divisionom i Kraftwerkom. Kroz srednju školu prošla sam sve, od hip hopa do indie rocka i elektronike. Danas slušam puno različite glazbe", kaže Anja, a jedan od bendova koji ih je povezao bili su Guns'n'Roses.
"Doduše, u nižim razredima osnovne škole malo sam ih razočarao jer mi je Britney Spears bila jako uzbudljiva. Onda sam došao do Avril Lavigne, a preko nje i do Green Daya, što je bila prekretnica. Prošao sam sve i svašta, a jedno sam vrijeme slušao isključivo elektroniku", kaže Luka. Osim što sami stvaraju i produciraju svoju glazbu, on je smislio i cijeli dizajn prvog albuma, a napravio je i video za "Ono što nam inače nedostaje".
Danas oboje kažu da slušaju sve i svašta, a od domaćih i regionalnih bendova najviše vole Svemirka, Irenu Žilić, Fantom i Buč Kesidi.Sve redom izvođači koji imaju horde obožavatelja među mladom generacijom i koji se, baš kao i Pocket palma, ističu retro zvukom. Još jedna stvar koja ih obilježava je činjenica da njihovi tekstovi u najvećoj mjeri nisu politički ni društveno angažirani. Uglavnom se radi o osobnim, intimnim temama koje nisu nimalo patetične nego su obrađene na svjež, zabavan način.
"Toliko se stvari događa u svijetu u posljednjih nekoliko godina da je nemoguće ne razgovarati o politici i društvenim temama, kako kod nas, tako i u svijetu. Što se tiče glazbe, teško je ubaciti tako nešto, a da ne razljutiš tisuću ljudi. Također, zbog stila naše glazbe nemamo potrebu pjevati o politici. Zna se dogoditi da pišemo takve pjesme, ali ih uvijek pokušamo povezati s osobnim iskustvom pa se to na kraju ni ne skuži", kaže Anja.
Luka dodaje kako je "Kako izgleda kraj" napisao dijelom inspiriran Trumpom i svime što se prošle godine događalo u svijetu, ali je taj društveni angažman "zakamufliran" pa se na prvi pogled čini da je to ljubavna pjesma.
"Sa Side Projectom smo napravili pjesmu 'Second Skin' inspirirani napadom na LGBT party u zagrebačkom klubu Super Super. Čini mi se da je na engleskom lakše pisati o tome, više je pjevno. Svakako nam je stalo do tih pitanja, ali mislimo da su naši stavovi itekako jasni. S Pocket palmom volimo više nježniju tematiku, mekše upakiranu. Želimo da naša glazba ljudima bude bijeg, nešto kao godišnji", rekli su.