Magnus Resch ima intrigantnu biografiju: on je doktor znanosti, poduzetnik i autor bestsellera. Osnivač je Magnusclass.com, Larryslist.com i Magnus.net, Shazama za umjetnost. Glumac Leonardo DiCaprio je investitor i savjetnik tvrtke. Magnus je također profesor na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa (ZŠEM) i na Sveučilištu Yale. Autor je čak šest knjiga o umjetničkom tržištu. Njegova je karijera prikazana u studiji slučaja Harvard Business School i u raznim člancima, uključujući New York Times, WSJ, Vanity Fair i Financial Times. Razgovarali smo o identitetima, funkcijama i izazovima suvremenog umjetničkog i poslovnog svijeta.
Proučavajući vašu biografiju uviđam niz identiteta i funkcija koje obnašate u svom poslovnom životu – ipak, za koji identitet ili funkciju biste rekli da vas ponajbolje opisuje? Pisac? Inovator? Profesor?
- Fokusiran sam na umjetnički svijet. Moja vizija je postojanje umjetničkog svijeta koji je transparentan, pošten i jednak za sve svoje dionike te prihvaća i uzima u obzir nove tehnologije. Ne bih li to postigao, igram ˝nekoliko uloga˝. Kao profesor podučavam nove umjetničke nade, ali i nove klijente. Kao poduzetnik trudim se razvijati alate koji mogu pomoći da umjetničko tržište postane što je transparentnije moguće. Kao pisac želim podijeliti svoje iskustvo i znanje sa širom javnošću kako ono samo ne bi bilo zatvoreno jedino u učionici.
Što je najveći izazov u današnjem umjetničkom polju?
- Najveći izazov u današnjem umjetničkom svijetu jest tržište koje je zapravo, vrlo malo. Nedovoljno ljudi kupuje umjetnost. Svi akteri u tom polju generiraju tek 60 milijardi dolara. Da stavim ovu tvrdnju u realan kontekst: FedEx (američka kompanija koja se bavi dostavom) je 2019. godine zaradio 70 milijardi dolara. Jedan takav igrač u inače prenatrpanom dostavljačkom tržištu godišnje uprihodi više nego li sve galerije, aukcijske kuće, preprodavači, savjetnici i online platforme skupa. Također, možemo vidjeti da se tržište nije širilo. Zarada je ostala poprilično stabilna (oko 60 milijardi dolara), dok je broj prodanih primjeraka umalo porastao. Sumirat ću: razgovarati o ekspanziji umjetničkog tržišta je u najmanju ruku pretjerivanje. Samo i jedino vrh te scene se razvija, dok dominantna većina uopće nije u dobroj formi.
Zašto ste odabrali pozabaviti se temom kako postati uspješan umjetnik u svojoj novoj knjizi?
- Umjetnici se bore i muče. Prosječna godišnja zarada jedne umjetnice u Berlinu je 10 000 dolara. Zatim, 25 umjetnika zaradi više od 50 posto ukupnih prihoda koje svi umjetnici zarade. Ukratko – moramo mijenjati umjetničko tržište. Moj je cilj, kao što sam rekao, učiniti umjetničko tržište više demokratskim i poštenim kako bi svatko dobio priliku da proizvede i izloži svoj rad. Kao profesor na ZŠEM-u informiram studente da umjetničko tržište nije u dobroj formi. Sve je više umjetnika, a sve manje kolekcionara. Nitko ne želi objasniti mladim umjetnicima da ono što čuju u medijima o rekordnim cijenama radova npr. Damiena Hirsta, ne znači da će sami moći doći do toga. Ako i da, vrlo teško. Upravo spomenuti Hirst zarađuje više nego Picasso, Da Vinci i Monet zajedno.
Zašto je tome tako?
- Ovo je nevjerojatno vrijeme za bavljenje umjetnošću. Zadnjih je godina tek 450 milijuna dolara otišlo za Da Vincija, 91 milijun za Koonsovog zeca, 70 milijuna dolara za NFT i 1 milijarda za Gagosian, globalnu mrežu umjetničkih galerija. Ovo je ujedno i najgore vrijeme po umjetnike. Oko 10 posto diplomiranih umjetnika je nezaposleno, a to je najveći postotak među svima koji su diplomirali u Americi. Umjetnička proizvodnja donosi najmanje novca nego li bilo koji drugi poslovni subjekt. U isto vrijeme, odavno smo pristali na kovanicu da su umjetnici siromašni. Osobno sam uvjeren i tvrdim: da bi se danas uspjelo u umjetnosti, mora se posjedovati poduzetnički um.
Razgovarajmo o regionalnim razlikama. Znači li išta lokacija djelovanja u današnjem umjetničkom svijetu?
- Lokacija znači jako puno. Prije dvije godine objavio sam rezultate longitudinalne studije za Science Magazine, vodeći akademski časopis u svijetu. Istraživali smo karijere 500.000 umjetnika te smo spajali njihove cjenovne razrede kako bismo probali saznati što to točno znači biti uspješan umjetnik. Mapa koju smo stvorili nam je pokazala da postoji samo jedan put do uspjeha. Ako umjetnik nije dijelom male mreže umjetničkih institucija, to znači da je zapeo/la i da postoje male šanse za ozbiljan uspjeh. I pogađate: ta je mreža smještena na jednoj lokaciji i ona se zove New York City.
Vi ste iz Njemačke, jedno ste vrijeme živjeli u Hong Kongu, Zagrebu. Sada ste u New Yorku. Svijet je pravo globalno selo...
- U Zagreb dolazim predavati na ZŠEM i jako mu se rado vraćam. Prelijep je to grad u kojemu imam mnogo prijatelja, a uostalom to je i vodeća poslovna škola u regiji. Počašćen sam što mogu predavati na ZŠEM-u i dijeliti svoje znanje studentima. Međutim, biti dijelom umjetničkog svijeta znači biti međunarodno orijentiran. Svaki praktičar u umjetničkom polju, svaki dionik mora jačati vlastitu mrežu u svom djelovanju.
U knjizi “100 tajni umjetničkog svijeta” podijelili ste s nama anegdote, savjete i osobne priče Jeffa Koonsa, Zahe Hadid, Marine Abramović, Larryja Gagosiana, Johna Badessarija i drugih. Koja vam je priča bila najzanimljivija, najtransformativnija po vaš život?
- Knjiga uključuje tajne vodećih ljudi u umjetničkom polju. Izdvojio bih tek neke, poput Baldessarijeve da nitko ne zna da on ne zna crtati, Marina Abramović je objasnila kako kada dobije ˝ne˝ kao odgovor, to uglavnom doživi kao početak izvjesne priče. Larry Gagosian je istaknuo da je najvažnija karakteristika preprodavača upravo mogućnost čuvanja tajni.
U vašoj biografiji ne skrivate da su mnogi vaši projekti propali, sada kada gledate unazad – što biste rekli da je bio najčešći razlog određenih neuspjeha?
- Ako start-up ne uspije, ne doživljavam to kao neuspjeh, više to vidim kao iskustvo učenja. Na svom kolegiju na ZŠEM-u upoznajem studente s poduzetništvom u umjetnosti, s poduzetnicima koji dijele svoje izazove, uspjehe, ali i neuspjehe. Kroz dijalog se ponajbolje uči.
