Kafka u pripovijesti "Prometej", podsjeća nas Byung – Chul Han, nudi intrigantno tumačenje tog mita: "Bogovi se umoriše, orlovi se umoriše, rana se umorno zatvori." Tim citatom zamišljamo da ovaj veliki autor zaziva iscjeljenje kroz umor, umor koji ne rastvara već zatvara rane. Inače, Byung-chul Han filozof je i kulturni teoretičar. Predavao je na sveučilištima u Baselu, Karlsruheu i Berlinu, a njegovi su eseji dosad prevedeni na više od dvadeset jezika. Živimo u kapitalističkoj ekonomiji koja apsolutizira preživljavanje. Kako Chul Han pojašnjava: "Ona se hrani iluzijom da više kapitala stvara više života, više mogućnosti za život. Kruta, rigorozna podjela života i smrti i sam život zaodijeva u neku sablasnu ukočenost. Briga o dobrom životu ustuknula je pred histerijom preživljavanja." Danas, tvrdi ovaj filozof, živimo u postmarksističkom dobu. U neoliberalnom režimu izrabljivanje se više ne događa, tvrdi on, kao otuđenje i samodokidanje, već kao "sloboda i samoostvarenje”.
"Danas nema Drugoga kao izrabljivača koji nas tjera na rad i iskorištava. Danas sami sebe samovoljno izrabljujemo i pritom vjerujemo da se ostvarujemo. Danas se ostvarujemo na smrt. Optimiziramo se na smrt. U tom kontekstu nikakav otpor ni pobuna, nikakva revolucija nisu mogući", pesimistično, strogo i oprezno poručuje ovaj autor. Iz daleka, gotovo pa paušalno (iako će vam djelovati da se dosta lako s ovim tvrdnjama možete složiti) tvrdi: "Psihičke bolesti poput depresije ili sindroma sagorijevanja izraz su duboke krize slobode. To su patološki znakovi toga da se danas sloboda pretvorila u prisilu. Moguće je da je prijašnje društvo bilo represivnije od današnjeg. Ali danas nismo puno slobodniji. Represija je ustupila mjesto depresiji. Danas je življenje postalo preživljavanje. Život kao preživljavanje vodi u histeriju zdravlja."
Druga, možda bitno radikalnija za današnje vrijednosne standarde je teza da današnje društvo koje apsolutizira zdravlje, uništava lijepo. A goli, zdravi život nas pretvara u žive mrtvace. "Postali smo zombiji zdravlja i fitnessa, zombiji uspjeha i botoksa. Danas smo premrtvi da bismo živjeli i preživi da bismo umrli." Han u svojemu eseju "Društvo umora" polazi od naizgled jednostavne premise: današnjim društvo vlada imperativ „trebati“. Subjekt uspjeha (mi, koliko god nelagodno to bilo priznati samom sebi) neprestance je, htio – ne htio, izložen zahtjevu, društvenom nalogu za unaprjeđenjem, nadilaženjem, "pobjedom" samoga sebe, te maksimizacijom svojega učinka, što dovodi do sindroma sagorijevanja odnosno burnouta.
Današnji animal laborans kasne modernosti doveden je u situaciju da izrabljuje samoga sebe. Svojevoljno. Autoagresija koja je odlika psihičkog aparata takvog subjekta na koncu ga iscrpljuje i čini nesposobnim za život. Umor društva uspjeha samotni je umor. Nasuprot toga umora, Han zagovara umor koji se okreće od "Ja" i otvara svijetu, pripušta Drugoga. Taj predloženi umor poziva na usporavanje, osvrtanje, uspostavu zajednice umornih.
