Treba li vjerovati u srodne duše

Postoji li uopće prava ljubav? Psihologinja nam je sve objasnila

27. srpanj 2020.
FOTOGRAFIJE: Shutterstock
Ines Madunić
Ines Madunić

Postoje dva tipa osoba - oni koji vjeruju u postojanje srodnih duša i oni koji ne vjeruju. Što taj koncept uopće podrazumijeva i može li biti štetan za naše odnose, pitali smo psihologinju.

Jeste li već pronašli svoju srodnu dušu ili još tražite? Ili ste od tog uzaludnog posla odustali - a možda nikad niste ni vjerovali da je to išta više od holivudskog marketinškog trika. 

Od dječjih bajki pa sve do modernog Hollywooda, svi smo odrasli na pričama koje završavaju sa "Živjeli su sretno do kraja života". U njima se uvijek nekako provlači ideja da postoji ta jedna, savršena osoba za nas, samo jedna tijekom cijeloga života koju prepoznamo kao svoju davno izgubljenu polovicu. Kad, naime, konačno sretnemo tu osobu, ljubav s njima bit će lagana poput ljetnog povjetarca i slatka poput meda, neće biti problema jer ako postoje problemi, to nije to, pogriješili ste, tražite dalje. Naravno, postoje neke "rupe" u tom poimanju svijeta i međuljudskih odnosa. 

Nedavno su glumac Will Smith i njegova supruga Jada Pinkett Smith bili u centru svjetske pozornosti jer su ispred kamera iskreno pričali o vremenu kad je njihov brak bio "na pauzi", a ona je započela vezu s mladim glazbenikom Augustom Alsinom. Will i Jada na kraju su se pomirili, sve to dogodilo se prije nekoliko godina, a00 na kraju razgovora, Will je rekao kako mu nikad nije palo na pamet da se razvede jer zna da nikad ne bi bio sretan s nekim drugim. Znači li to da su oni srodne duše, jer ostali su zajedno usprkos problemima? Ili srodne duše zaista podrazumijevaju izostanak teških perioda?

Nekad sam i sama vjerovala da taj koncept označava odnos u kojem se dvije osobe savršeno razumiju bez da išta moraju reći, što je, naravno, jako nezrelo i danas mi izgleda smiješno. 

Nakon nekoliko ljubavnih, pa posljedično i životnih razočarenja, bila sam na rubu toga da prestanem vjerovati u srodne duše, vjerovanje koje se u mojoj glavi poistovjećivalo s "pravom ljubavi". Znate, onom koja nije potrošna, kako bi rekli Lana i Luka. Ipak, kad sam malo "došla do sebe" i posložila si stvari u glavi, postalo mi je jasno da je moja ideja srodne duše bila potpuno kriva. 

"Da sada na ulici pitamo ljude kako oni vide svoju srodnu dušu, odgovori bi vjerojatno bili vrlo različiti. Neki će reći da je to osoba kojoj potpuno vjeruju i mogu biti iskreni, neki će se u svojim odgovorima usmjeriti na doživljaj strasti, neki će reći da je to osoba s kojom mogu zajednički prevladati prepreke i probleme, nekome je srodna duša ona u koju se 'zaljube na prvi pogled', nekome ona s kojom mogu provesti ostatak života, nekome oboje. O tome kakav je sadržaj naših vjerovanja o ljubavi, partnerskim odnosima pa i srodnim dušama, ovisi kako će ona utjecati na naša očekivanja. Problem nastaje kada su ta vjerovanja rigidna, generalizirana, nefleksibilna i nerealistična. Na primjer, ako vjerujemo da 'prava ljubav' ili imati srodnu dušu znači da se uvijek slažemo, to pravilo je nerealistično jer se ni u kojem odnosu ne možemo baš uvijek slagati.

Nekad sam i sama vjerovala da srodne duše označavaju odnos u kojem se dvije osobe savršeno razumiju bez da išta moraju reći, što je, naravno, jako nezrelo i danas mi izgleda smiješno

Uz to, ovakvo vjerovanje je generalizirano i nefleksibilno zbog ovog 'uvijek'. Takvo vjerovanje može nam otežavati nošenje s uobičajenim neslaganjima u odnosu i dovesti do toga da izbjegavamo bilo kakve sukobe. Ako pak vjerujemo da zbog ljubavi i srodne duše treba sve trpjeti, to pravilo nam također može zadavati probleme i dovesti do toga da trpimo i različita neprimjerena ili čak nasilna ponašanja partnera ili partnerice. S druge strane, kada su vjerovanja o partnerskim odnosima realistična i fleksibilna, mogu nam biti dobar kompas. Ako vjerujete da je ljubav putovanje koje podrazumijeva uspone i padove, uzajamno poštovanje i zajednički trud oko partnerskog odnosa, takvo vjerovanje vam može pomoći u izgradnji kvalitetnog partnerskog odnosa. Dakle, glavno pitanje je koriste li vam vaša vjerovanja o partnerskim odnosima ili vam zadaju probleme", kaže Marina Milković, psihologinja iz Zagrebačkog psihološkog društva. 

U razgovoru s prijateljicama i prijateljima shvatila sam da, iako svi imamo neki svoj koncept srodnih duša i poimanja prave ljubavi, taj se koncept svima mijenjao kroz godine. 

Tako je jedna prijateljica priznala kako je mislila da se radi o totalno fabriciranom konceptu, "filmskoj izmišljotini". 

"A onda sam upoznala čovjeka koji mi je postao muž i stvarno i duboko sam uvjerena da mi je srodna duša. Jednostavno, stvoreni smo jedno za drugo", kaže. Druga vjeruje kako srodne duše uopće ne moraju biti romantične, nego ih možemo pronaći u prijateljima, sestrama i braći, roditeljima...

"Način na koji se prije shvaćao taj koncept, u smislu da ljubavne veze i odnosi imaju veze sa sudbinom ili svemirom pa nam je netko 'suđen', to mi je previše ezoterično. Ali, smatram da su kompatibilnost i kemija u vezi najvažniji i isprepleteni pa mi se čini da bi to mogao biti koncept srodnih duša, samo malo romantičnije izrečeno", kaže treća. 

Filmovi i popularna kultura uče nas da ipak mora postojati taj neki sudbinski trenutak, ili barem osjećaj. Tko se od nas nije divio Josipi Lisac jer još uvijek voli Karla Metikoša, pola stoljeća nakon njegove smrti. Ipak, je li to nešto čemu se trebamo diviti i čemu trebamo stremiti? Zar je pogrešno željeti biti sretan nakon razočaranja i dati si šansu da to ostvarimo s nekim drugim?

"Šarolikost životnih iskustava nas uči da tijekom života možemo voljeti više osoba i možemo voljeti jednu osobu. Nerealno vjerovanje koje možemo usvojiti temeljem popularne kulture poput romantičnih filmova i ljubavnih pjesama ili pak čitajući o velikim ljubavima opisanima u književnosti jest da je srodna duša netko s kim se savršeno nadopunjavamo. Ako očekujemo da se s nekim moramo savršeno nadopunjavati, to obično znači da očekujemo i da ne bismo trebali imati probleme i da problemi znače da odnos nije dovoljno dobar i vrijedan ostanka u njemu. Istraživanja pokazuju da kod osoba koje vjeruju da kvalitetan odnos znači da su osobe u partnerskom odnosu 'jedno', dolazi do smanjivanja općenitog zadovoljstva odnosom kada naiđu na partnerske probleme, dok kod osoba koje vjeruju da je odnos putovanje koje podrazumijeva i određene prepreke, to nije slučaj", objašnjava psihologinja.

Ljubav, često, nije dovoljna da biste s nekime živjeli 'happily ever after' i to je bila jedna od najbolnijih lekcija

Gledajući ponovno svoja iskustva, shvaćam da su neki ljudi u određenim trenucima zaista bili moje srodne duše, ali ljudi se mijenjaju, a problem nastaje onda kad počnemo rasti u različitim smjerovima. 

"Ono što se obično podrazumijeva pod srodnom dušom, odnosno naš romantični partner, ipak mislim da je puno više od toga. Jedino tužno u svemu tome je što s takvom osobom nije nužno suđeno da uspije", rekla je prijateljica. 

Ljubav, često, nije dovoljna da biste s nekime živjeli happily ever after i to je bila jedna od najbolnijih lekcija u mom životu.  

"Iza pitanja 'Je li ljubav dovoljna?' uglavnom se krije mit da se oko ljubavi ne treba truditi i takva pretpostavka nije točna. Oko odnosa koji su nam važni potrebno se truditi da bi se održali. Jedan od preduvjeta dugotrajnih odnosa je otvorena i kvalitetna komunikacija. Na žalost, česta pogrešna pretpostavka je da druga osoba, ako nas voli, može znati što nam treba bez da to kažemo. Na žalost ili na sreću, ljudi ne čitaju misli i u odnosima je važno jasno komunicirati svoje potrebe. Osim toga, česte greške u komunikaciji poput kritiziranja na osobnoj razini umjesto kritiziranja ponašanja, nekonstruktivnog optuživanja, generaliziranja jednog ponašanja na cijeli odnos ili korištenja 'ti' poruka mogu narušiti odnos.

Na primjer, puno možemo učiniti kako bismo poboljšali komunikaciju ako samo pokušamo koristiti 'ja' poruke i kritiziramo samo specifično ponašanje, ne cijelu osobu (npr. 'Ljuti me kada ne opereš suđe. Molim te operi ga sljedeći put.' umjesto 'Ti nikad ne pereš suđe.'). Također, pokazalo se da je u dugotrajnim odnosima važno zadržati kvalitetno zajedničko vrijeme i aktivnosti te se ne prepustiti samo svakodnevnoj rutini. Važnom se pokazuje i poštivanje međusobnih granica i interesa te mogućnost da svaka osoba u odnosu ostvari svoje osobne ciljeve i potencijale.

Razlog za optimizam je svakako to što, suprotno čestim vjerovanjima, istraživanja pokazuju da romantična ljubav koja podrazumijeva intenzivne emocije, seksualni interes i uključenost u odnos s drugom osobom može opstati u dugotrajnim partnerskim odnosima, uz razliku da obično u kasnijim fazama odnosa više ne uključuje početnu opčinjenost drugom osobom karakterističnu za rane faze odnosa", kaže psihologinja Milković. 

Baš tu lekciju naučila sam u posljednjih nekoliko godina. Netko može biti vaša srodna duša, možete biti apsolutno savršeni jedno za drugo, ali ako niste u isto vrijeme i na istom mjestu spremni zajedno i ravnopravno raditi i truditi se oko tog odnosa; ako jednostavno niste na jednakoj razini zrelosti ili spremnosti za to, ta ljubav neće trajati cijeli život. Jedino otvorena i iskrena komunikacija, koja je ujedno i najteži dio svakog odnosa, može donijeti kvalitetnu dugoročnu vezu. Također, morala sam se pomiriti s činjenicom da ne postoji odnos u kojem neće "zapinjati", u kojem će sve ići glatko, u kojem će mi netko čitati misli i ja njemu i bit ćemo užasno sretni stalno, uvijek. To je jednostavno nemoguće. Ono što razlikuje dobru vezu od loše je način na koji se nosimo s takvim situacijama. Jesmo li ih sposobni prihvatiti i o njima pričati te ih riješiti ili bismo radije pobjegli i durili se?

Istraživanja pokazuju da romantična ljubav, koja podrazumijeva intenzivne emocije, seksualni interes i uključenost u odnos s drugom osobom može opstati u dugotrajnim odnosima

Jedna prijateljica već je neko vrijeme singl i s tim je statusom prilično zadovoljna. Znam ih puno koji definitivno nisu sretni s time, pa i sama sam patila jedno vrijeme zbog toga. Ona u srodne duše vjeruje i baš zato je sretna dok je sama. 

"Po prirodi sam okorjeli samac i kad razmišljam o tome hoću li naći 'nekoga za sebe', uvijek zamišljam da će to biti netko s kim ću vrlo brzo shvatiti da je to - to, da smo jedno za drugo. Rekla bih da vjerujem u srodnu dušu i da zato nikad nisam tužna jer sam slobodna, nego živim svoj život, a kad ta osoba treba doći, doći će i znat ćeš da je to taj", kaže. 

Do tog načina razmišljanja nije lako doći, i na tome je potrebno raditi jer trebamo naučiti voljeti sebe i svoj život, a ne promatrati se kao nepotpune osobe ako nemamo partnera ili partnericu. Također, nikad nisam vjerovala u one priče da postoji samo jedna osoba za tebe na ovom svijetu, možda živi u Japanu i imate jednu jedinu šansu da se upoznate, ako to propustiš, gotovo je, bit ćeš sam i nesretan do kraja života. 

To su zaista "filmske izmišljotine". Ipak, nekima ideja o srodnim dušama samo stvara pritisak i zbog toga se nikako ne mogu opustiti i uživati u single životu. Posebno u današnjem kontekstu ograničenog kretanja, društvene distance u kojoj je iznimno teško upoznati nekoga novoga i prepustiti se novim iskustvima, kao prije korone.

"Čini mi se da veći pritisak može izazvati ideja da nužno postoji samo jedna 'srodna duša' za svakoga od nas. Ako je tako, iskustvo prekida dugotrajnog odnosa, koje je ionako vrlo bolno, može biti i obeshrabrujuće. Kvalitetan partnerski odnos i emocionalna povezanost s drugom osobom važan je preduvjet naše dobrobiti. Različita vjerovanja o tome kako bi “trebao” izgledati naš partnerski odnos ili kada bismo 'morali' pronaći tu jednu osobu za nas, mogu nas samo opterećivati. Činjenica da tijekom života možemo voljeti više osoba, ali i ne moramo, može zapravo biti utješna", zaključuje psihologinja Milković.

 

Kako god bilo, u kakvoj god fazi života bili, na prvo mjesto uvijek bismo trebali stavljati sebe i zadovoljstvo svojim životom. Postanite prvo osoba s kojom biste vi voljeli biti u vezi, a zatim se opustite. Doći će.