Marina Redžepović
Može se reći da je Marina Redžepović "late to the fame party". Žena koja je postala zvijezda na pragu četrdesete trenutačno je najpoželjnija glumica u Hrvatskoj. Ona je novo lice, ali zrelo, pa može pripovijedati priče o nama koje (više) nismo klinke, nismo nevine ni naivne i imamo neke bore i traume na svojim licima i u svojim dušama. Kad pitam Marinu kako to da su je velike uloge i pažnja javnosti zaobilazile tijekom dvadesetih i tridesetih, kaže: "Jedva sam čekala da prođe tinejdžersko doba i sva njegova duševna komešanja, kao i dvadesete - u njima mi se na neki način sve podrazumijevalo, pa tako i da zrelost nastaje stihijski. Imam skoro četrdeset i zahvalna sam na iskustvima tih godina. Sad sam sebi bliska. Naravno da je bilo uloga koje sam htjela i nisam ih dobila, ali ona poznata vrijedi - sve u svoje vrijeme. Floskula ili ne, tako osjećam. Shvatila sam da i sama volim filmove u kojima su protagonistice žene u zrelijoj dobi, a i mnoge kolegice su čekale (čekaju) puno dulje za vidljiviju afirmaciju."
Gledala sam je u "Zbornici", hvaljenom filmu Sonje Tarokić, u kojem u svakom kadru Marina razvaljuje. Ne samo da nosi film nego gledateljica ima osjećaj da na tisuću nivoa poznaje tu ženu, kao majku i kao ženu, a ne samo kao pedagoginju, i da bi se o njoj moglo snimiti još tisuću filmova.
"Bez obzira što sam dugo godina bila djelomično uključena u faze pretprodukcije 'Zbornice' i vrlo upućena u režijski pristup, tek sam na glumačkim probama osjetila kamo bi me film mogao odvesti i koliko će sama trpnost lika Anamarije biti zahtjevna."
Kamo god da odem, koji god projekt da dotaknem, svi govore o Marini i svi preporučuju Marinu. U filmskoj i kazališnoj industriji stječe se dojam da svi žele gledati samo Marinu. "Trenutačno smo u HNK Šibenik u završnoj fazi proba predstave 'Ženski orkestar', u režiji Arije Rizvić, tako da su mi premijera u prvoj polovici ožujka, kao i ugovorena gostovanja ona sigurna budućnost. Osim toga, nemam zasad ništa novo u planu. Doduše, kao što je poznato, u ovom poslu se sve može promijeniti jednim telefonskim pozivom. Točno tako sam ušla u ovaj projekt, kad me Arija nazvala i ponudila suradnju. I uživam, hvala joj."
Za kraj, pitam je ima li osjećaj da se nečega zbog karijere morala odreći, ima li dojam da glumicama pati privatni život.
"Bioritam nam je nestalan i samim time je komplicirano stalno izmišljati nove organizacije svakodnevice, to zna biti jako teško, rijetko da ima strukture. A nama glumicama će privatni i poslovni život biti lakši, pravedniji ako i kad se predrasude o nama barem propitaju. Ili da pitaju nas, dovoljno je nazvati."
Antonia Ćosić
Jednog ranog proljeća prelijepa djevojka zamolila me da podržim projekt namijenjen povećanju kvalitete života obitelji s djecom. Na Zrinjevac je donijela kutiju u kojoj se nalazila didaktička igra. Bio je to kao susret s anđelom: mlada, pametna, društveno angažirana, studentica psihologije koja volontira na dječjoj onkologiji. Sljedeći put sam je vidjela u kombiju Radio Sljemena, za vrijeme prosvjeda inicijative #spasime. Tada sam u govoru prepoznala voditeljski trening. Već je bila zaposlena na HTV-u. Nismo mogle sanjati da će ubrzo zamrznuti status i plaću i otići u Ministarstvo zdravstva u vrijeme kad su “vladali panika, strah i briga”.
“Kao članica tima, koja je ujedno psihologinja, pazila sam na to da sve poruke budu jasne i nedvosmislene, trebalo je naći balans između medicinskih izraza i svakodnevnog govora. I - što je jako važno - trudili smo se da su sve informacije što više dostupne, kao i glavni govornici, da ljudi steknu osjećaj sigurnosti. Svi su tada prozvani dobrim komunikatorima. Sad je klima u Hrvatskoj drugačija, ali vjerujem da su ljudi frustrirani zbog virusa pa sve nelogičnosti pripisuju stožeru. Isto je u većini država diljem svijeta, svugdje su prosvjedi i propitivanja.”
Sad na HTV-u radi Vijesti iz kulture. Kad je pitam kakve su joj ambicije, nakon iskustva u političkom i kriznom PR-u, volontiranju, radiju, televiziji i ima li uz sve svoje projekte vremena za privatni život, kaže: “Zakinulo me to koliko sam radila za brojna iskustva na koja se sad moram ciljano fokusirati da bih ih ostvarila. Dok su moji prijatelji išli na dugo planirani put u Pariz, ja sam radila na crowdfunding kampanji za 'Ku-kuc', dok su me zvali petkom i subotom navečer na druženja, ja bih se spremala za posao, za svoju redovitu smjenu subotom 8 - 13 i nedjeljom 11 - 17, smjene koje sam odrađivala tri godine. I sad mi dolaze ideje što raditi i koje nove projekte pokrenuti. Zapišem ih i pospremim u ladicu. Uzela sam vrijeme za sebe, svoje hobije, prijatelje i bližnje te putovanja. Za mene je to kao da sam stala na loptu. Ali korona me naučila presložiti prioritete te više ulagati u ljude i odnose koje skupa gradimo. Radoholičar koji se angažira paralelno na dva posla te tri projekta u meni i dalje čuči, samo je na prisilnom odmoru. Sad sam fokusirana na to kako biti što bolja u jednom poslu koji me okupira. Za kraj, vjerujem da se u medijskom prostoru može ciljano raditi na isticanju dobrih priča koje će biti poticaj drugima. Dan kad prestanem vjerovati u to - dan je kad dajem otkaz.”
Ella Dvornik
Ella već desetak godina izaziva i krši stereotipe. Njezino izazivanje preraslo je u mainstream, a njezino je ime brend, koji prvi padne na pamet kad pomisliš na zanimanje "influencerica". "Influenceri postoje oduvijek. To su pjevači, glumci, sportaši, umjetnici, dizajneri i mnoge poznate osobe koje su se po nečemu istaknule u društvu i u medijima. Društvene mreže kreirale su platformu na kojoj se sve osobe na svijetu mogu pokazati kako žele i kreirati svoje profile koje prate drugi ljudi, ako su se zainteresirali za sadržaj. Cijela ta priča društvenih mreža već se nekoliko godina razvija u više smjerova, postaju izvor sadržaja za medije koji svakodnevno preuzimaju priče i fotografije s profila zanimljivih osoba, a i marketinški budžeti koji se ulažu u društvene mreže i influencere su sve veći, što ne čudi, jer npr. moja objava zna imati i pola milijuna pregleda pa je isplativost jasna. Ljudi zaista više nego ikad žele autentičnost i to je tajna influencera. Meni to odgovara jer sam oduvijek bila otvorena i uz moj glam uvijek dolazi i doza klošarice, ljudi to vole jer jednostavno svi smo ponekad oboje. Brendovi se žele vezati uz ljude koji su pozitivni i odašilju pozitivnu vibru, sve su otvoreniji za humorističan sadržaj i malo outside of the box koncept koji ja nudim, a što je kod nas ogroman pomak jer mi smo kao društvo i dalje više naklonjeni konzervativizmu i tradiciji u svemu. Mislim da je budućnost društvenih mreža baš u kreiranju drugačijeg sadržaja i da će ljudi koji su dosad bili realni najviše profitirati od tog marketinga. Što se tema tiče, svatko ima neke svoje teme, ali osjeća se neka globalna želja za promjenom, posebice kod generacije Z. Više se ide na održivu priču, smanjuje se sadržaj fast fashiona, čak i food influenceri sve više mijenjaju sadržaj prema nekom ekološkom pristupu hrani, tipa sadnice, veganstvo, zero waste... Generalno svi influenceri na platformama sada idu u tom smjeru, ali to su stvari koje sporo dolaze i koje se sporo integriraju. Kad je pitam kakav je biznis plan, kaže: "Svoju platformu koristim da se povežem s ljudima koji me prate, da podijelimo dobre i loše trenutke, da im predstavim svoje suradnje, ali i da ih darivam kroz projekte poput AdventElla i LoveElla. Zajedno smo pokrenuli i realizirali neke humanitarne akcije, na što sam posebno ponosna, jer to pokazuje koliko možemo biti složni i brzo djelovati kad je potrebno. U životu ne želim biti kao svi, izgledati kao svi i pratiti trendove, sad sam baš posvećena sebi, kreativnija nego ikad i želim pomicati granice. Većina misli da ja samo čekam ponude na e-mail i radim fotografije. Potpuno pogrešna pretpostavka. Ja kreiram projekte, nove poslovne koncepte, više sam zainteresirana i angažirana za stvaranje nečeg novog, luđeg i otkačenijeg nego za samo fotkanje koje je zadnja faza procesa. Rekla sam i reći ću opet - ovo je fakat moja godina. Bit će svega!"
Iako se i sama zeza da je već svima dosadila, pa da ona svakako nije novi glas na tržištu, opet prva postavlja nova pravila u vezi s normalizacijom stigmatiziranih fenomena, kao što je estetska kirurgija. Pa tako vodi FB grupu Estetski zahvati - savjeti i iskustva, koja broji 15.000 članica i članova, od kojih su neki i najpoznatiji estetski kirurzi, koji odgovaraju na pitanja, anonimna ili potpisana. "Ove teme su izašle iz zone tabua. Bar su trebale. To kažem jer mi je iznenađujuće da se ljudi šokiraju kad netko kaže da je bio na botoksu, filerima ili operaciji grudi. Ako imamo priliku izgledati bolje, popraviti neke nedostatke koji nam smetaju, odgoditi znakove starenja, zašto ne?! Isto tako, ako netko to ne želi - poštujem, ali očekujem i obrnuto. Grupu smo napravile jer je puno lakše donijeti odluku kad vidiš kako je nekome neki zahvat napravljen, pogotovo ako želiš nešto slično. Prije su žene 'priznavale' zahvate samo ako bi nešto pošlo po zlu, baš zato smo htjele napraviti neku zajednicu gdje žene mogu dijeliti i dobra iskustva te dati svoje preporuke. Naravno da postoje i forumi, ali osobno ne uvažavam prijedloge ljudi bez slike, imena i prezimena. Nerijetko klinike odluče promovirati neke akcije baš preko naše grupe, dajući posebne popuste za naše članove, što je također dodatni benefit članovima, kao i klinikama, s obzirom na to da je riječ o nišnoj grupi i svi njihovi potencijalni klijenti su upravo tamo.
Arija Rizvić
Ariju Rizvić znamo kao lice iz sapunice, lice iz zabavnog showa "Zvijezde pjevaju" (u kojem je i pobijedila), ali veliki obrat dolazi uvijek u drugom dijelu rečenice: ona nije starleta, instagramuša, kako bi joj tepali šovinistički bijesni dinosauri, ona je i kazališna redateljica, koja bez opravdanja spaja glamur s dubokim promišljanjem umjetnosti. Mnogima se podigla obrva kad je ravnatelj drame Ivica Buljan pozvao Ariju da režira tekst Tene Štivičić o borbi s neplodnošću, i zbog stila, i zbog njezinih godina. “I ja sam mislila da će me ta prilika dočekati s 37, a ne s 27 godina. Meni je osobno i redateljski bilo izazovno režirati ovaj tekst baš iz pozicije mlade žene koja je tek na pragu tridesetih i koju će za koju godinu zapljusnuti taj val, ta ista pitanja koja muče glavno lice komada Evu. To su pitanja o roditeljstvu, braku, majčinstvu. 'Kad ćeš pred oltar?' Ili: 'Kad će beba, vrijeme vam je?' A predstava 'Da sam ptica' inspirirana je stvarnom pričom mojih roditelja koji su bili izbjeglice iz BiH 90-ih, za vrijeme rata. Predstava tematizira izbjeglištvo i nastala je prema tekstu Nikoline Bogdanović i iskustvu glavnih glumaca Darije Lorenci Flatz i Tarika Filipovića koji su u njega utkali svoje osobne priče vezane uz rat i BiH, kao i razne situacije mojih roditelja. Tako smo stvorili našu fiktivnu priču o bračnom paru koji na pragu svojih 30-ih s kćeri napušta svoj dom, snove i odlazi u Beč, gdje pokušavaju ponovno izgraditi život. Jako mi je važno bilo napraviti ovu predstavu. Ja sam se rodila 1993. u Rijeci, ali posljedice rata sam itekako osjećala već kao dijete na svojoj koži. Moji roditelji su izgubili najbliže članove svoje obitelji u ratu i, naravno, to je samo jedna od tužnih priča kakvih je mnogo u raznim obiteljima i, evo, ne mogu vjerovati da je moja predstava 'Da sam ptica' upravo toliko aktualna danas, u momentu kada smo svjedoci novih besmislenih ratova i kada mnoge ljudske duše ponovno lutaju svijetom u potrazi za mirom i novim domom. Godinama sam osjećala i strah i nelagodu ovu priču dijeliti s drugima i često sam se susretala i s predrasudama o izbjeglicama koje su me jako boljele i ponekad izazivale i sram, pogotovo kao dijete koje tada nije puno znalo.
Nevjerojatan je spoj koji Arija emanira: prkos mladosti koji se ne želi odreći glamura, prava da nosi visoke potpetice i dizajnerske haljine, a pamet i iskustvo žene koja se hrabro lovi u koštac s temama i tekstovima koji su presudni za moderno društvo i naš identitet.
“Naravno da sam se susretala i susrećem se s nekom vrstom predrasuda u kazališnim krugovima na temelju izgleda i ovakvih, po njima, showbiz 'iskoraka'. Još na Akademiji je mnogima bilo neobično što dođem na ispit ili na probe s nalakiranim noktima i make-upom i visokim potpeticama jer se to po njima ne uklapa u 'imidž redatelja' i 'intelektualca'. Grozim se takvih stavova i mislim da im nije mjesto ni u jednoj branši. Moramo poštovati različitost i nikad na temelju nečijeg izgleda i vanjštine procjenjivati i podcjenjivati nečiji rad i talent. Uživam u modi, frizuri, make-upu, od toga nikad ne bih odustala i to ne umanjuje moj umjetnički rad. Volim se lijepo obući i našminkati i za probu, ne volim raditi u trenirci, odjenem se upravo onako kako bih se obukla da idem i na kavu u grad."
Predstavu "64" možete pogledati u HNK Zagreb, samo, pripazite, karte su rasprodane tjednima unaprijed. "Da sam ptica" možete pogledati u Kazalištu Vidra u Zagrebu pa provjerite kada igra sljedeći put. A "Ženski orkestar" (tekst Jean Anouilh), nova Arijina predstava, s isključivo ženskom postavom, u ožujku ima premijeru u HNK Šibenik. Pretpostavljamo da će Arija biti odjevena u Krie dizajn, koji joj je, kaže, trenutačno jako zanimljiv vizualno.
