Psihologinja nam savjetuje

‘Potreba da ste nekome dobar prijatelj možda je važnija nego ikada do sada‘

26. prosinac 2021.

Fotografija: Profimedia

Marina Trbus

Marina Trbus, psihologija i terapeutkinja u Psihološkom centru Kauch, podijelila je s nama neke mudrosti i savjete o prijateljstvu. Zašto imamo potrebu za društvom drugih ljudi, kako rješavati konflikte u takvim odnosima te kako biti bolji prijatelj?

Prijateljstvo je teško objasniti. To nije nešto što se uči u školi. Ali ako kroz život naučite o prijateljstvu, onda ste naučili sve što trebate”, izjavio je svojedobno Muhammad Ali. Želja mi je da vam kroz ovaj članak potaknem znatiželju o ljudskoj povezanosti, ali i da vam pomognem da umjesto da tražite - stvarate prijateljstvo. 

U ovo vrijeme korone, a ranije i zbog potresa, užurbanosti i stresa, kao da ponekad nemamo priliku toliko se posvetiti dragim ljudima i prijateljima. Istraživanja, naime, pokazuju da su bliska prijateljstva povezana s većom srećom, samopoštovanjem i osjećajem svrhe. Te su veze čak povezane i s fizičkim ishodima, kao što su niži krvni tlak i dulji životni vijek.

Problem može nastati jer većina nastoji naučiti kako steći prijatelje, nego da uči kako da postanu bolji u prijateljevanju. Ima jedna priča, navodno židovskog porijekla, koja govori o tome da je i u raju i u paklu isto. Svi sjede za dugačkim stolom i imaju preukusnu, hranjivu juhu ispred sebe. Također, svi imaju dugačke žlice. U paklu, svi su izmučeni, upalih obraza i izgladnjeli, jer se nikako ne mogu nahraniti s tim dugačkim, ogromnim žlicama. U raju, svi su siti i spokojni jer s tim dugačkim žlicama hrane jedni druge. 

Ljudi koje susrećem kroz terapijski rad često navode da imaju problema s anksioznošću, premorenošću i sagorijevanjem, stresom, prekomjernim jedenjem ili opijanjem, depresijom, socijalnom izoliranošću. No ono što često vidim ispod toga je da se zapravo radi o problemu u odnosu ili usamljenosti. Znaju mi reći da su okruženi ljudima, ali da se zapravo osjećaju – sami.

Ljudska povezanost je esencijalna potreba. U knjizi "Socijalna inteligencija", sjajan pisac i psiholog Daniel Goleman, navodi da je mozak zapravo – socijalni organ. Neuroznanost je, naime, otkrila da smo ožičeni za međusobno spajanje i da sama građa mozga čini naš mozak druželjubivim, neumoljivo uvučenim u intimnu povezanost tipa mozak – mozgu kad god smo u kontaktu s drugom osobom.

Kad već govorimo o potrebama, važno je napomenuti da su one univerzalne, svaka osoba ih ima. U terminima prijateljstva, jedna od ključnih potreba je potreba za prijateljevanjem, odnosno družbom. Volim se koristiti metaforom prijateljstva koji su ostvarili poznati junaci i prijatelji, poput hobita u antologijskoj trilogiji "Gospodar prstenova", a takvi primjeri lijepo pokazuju da koliko god da je nekada teško ili čak opasno da idemo kroz život sami, puno ispunjenije se osjećamo kada imamo svoju ekipu s kojom dijelimo životna iskustva, uspone i padove. 

Prijateljstva nam još ispunjavaju i potrebu za zabavom. Crtica iz života engleske kraljice Elizabete govori o njoj i njenom asistentu, Martin Charterisu, koji je na kraju bio jedan od njenih najbližih suradnika, a počeo je raditi za nju još od početka njene vladavine. Martin je bio odan i pouzdan, no navodno nije bio aristokratski „uštogljen“ te je tako primjerice često kraljici umetao smiješne komentare u njene govore. Pomagao je u modernizaciji slike britanske krune te je služio obitelji sve do svoje mirovine. 

Puno ispunjenije se osjećamo kada imamo svoju ekipu s kojom dijelimo životna iskustva, uspone i padove. 

Treća potreba koju bi nam svako pravo prijateljstvo trebalo ispunjavati je da smo važni i da nas se vidi, čuje i uvažava. U psihologiji to zovemo empatija i ona odgovara na naše duboke psihološke potrebe. 

I zadnje, učenje. Nekad nas prijatelji uče praktične vještine, kako pripremiti nešto za jesti ili kako plesti ili dizati utege, no prijatelji nas uče i vrijedne životne lekcije, oko čega ustrajati, a što pustiti, gdje biti strastven, kako dijeliti otvoreno i slobodno ili kako se disciplinirati i ustrajati kad je teško.

Kakvi ćemo biti u odnosu uvelike je određeno našim stilom privrženosti. Privrženost u psihologiji najčešće opisujemo kroz odnos primarnog skrbnika, roditelja i djeteta. Pri tome je najvažnija karakteristika kvaliteta brige o djetetu. Ako smo kao djeca imali okolinu koja je odgovarala na naše potrebe, davala nam ljubav, sigurnost, predvidljivost, vrlo je vjerojatno da ćemo izrasti u samopouzdane i povjerljive osobe te ćemo tako pristupati i svojim odnosima kroz život, partnerskim, roditeljskim, ali i odnosima u prijateljstvu. Ako pak imamo osjećaj da smo u odnosima nepovjerljivi, da izbjegavamo suradničko ponašanje i bliske emocionalne veze, moguće je da smo razvili manje siguran stil privrženosti. 

Kako se mijenja prijateljstvo kroz odrastanje

Otac psihologije interpersonalnih odnosa, Harry Stuck Sullivan, postavio je prvu veliku teoriju o razvoju prijateljstva kroz životni vijek. Tako je naveo da se druženje javlja kao ključna potreba u djetinjstvu (u dobi od 2 do 6 godina), a primarno te potrebe zadovoljavaju roditelji.  Sullivan je sugerirao da je tijekom rane osnovnoškolske dobi (u dobi od 6 do 9 godina) glavna potreba za prihvaćanjem, i dok roditelji mogu ispuniti tu potrebu, vršnjaci u tome postaju sve važniji. Dok se prijateljstva iz djetinjstva fokusiraju na igru, prijateljstva adolescenata također služe kao modeli za pripremu za intimne i romantične odnose. Iako romantični partneri postaju važniji u mladoj i srednjoj odrasloj dobi u usporedbi s adolescencijom, prijatelji uglavnom zadržavaju svoju funkciju osobe na koju se možete osloniti, ali i dobro zabaviti. 

Prijatelji nas uče vrijedne životne lekcije, oko čega ustrajati, a što pustiti, gdje biti strastven, kako dijeliti otvoreno i slobodno ili kako se disciplinirati kad je teško

Uz funkciju prijateljstva, s dobi se mijenja i broj prijatelja te mreža prijateljstava. U mladoj odrasloj dobi ljudi često ulaze u nove socijalne sredine, gdje mnogi ljudi stječu nove prijatelje. Tijekom srednje odrasle dobi (i kasnije) ljudi se više usredotočuju na bliske odnose, koji vjerojatno zadovoljavaju niz potreba kroz ugodne interakcije, nego na broj prijatelja. 

Među samcima, prijatelji su važniji za emocionalne potrebe (druženje, empatija) i podršku (savjeti i konkretna pomoć) nego među osobama koje su u partnerskom/bračnom odnosu. Za posljednje dvije skupine, partneri u velikoj mjeri ispunjavaju te potrebe. To sugerira da prijatelji ispunjavaju emocionalne potrebe koje inače ispunjavaju partneri. Svakako imajte na umu da se obitelj kao nukleus društvenog funkcioniranja mijenja; broj ljudi koji se ne uključuju u partnerski ili obiteljski oblik života sve više raste, a potreba da ste nekome dobar prijatelj možda je važnija nego ikada do sada.

Uzroci sukoba i problemi

Konflikti i uzroci problema u prijateljstvima su također zanimljiva tema. Istraživanja sugeriraju da, kada su u pitanju sukobi i konflikti koji uključuju kršenje temeljnih prijateljskih očekivanja, žene su osjetljivije na takva kršenja od muškaraca. No kada općenito razmišljamo o prijateljstvu, smatra se da je nekoliko stvari koje mogu naštetiti prijateljstvu ili ga nažalost razvrgnuti. 

Prvi od uzroka problema je ljubomora. Zanimljivo je da kada tražimo prijatelje, barem tako kažu studije, tražimo malo bolje ljude nego što smo mi sami. To je razumljivo, jer svi želimo prijatelje koji su zanimljivi, duhoviti, kreativni. No naravno, već ste vjerojatno shvatili da je onda u tome i „kvaka“, odnosno da možemo postati ljubomorni na nešto što prijatelji imaju ili su postigli. To ne znači da nam nije drago zbog njih samih i njihovih uspjeha, no javlja nam se osjećaj ljubomore jer želimo isto ili slično to i za sebe. Dakle, ljubomora vam pokazuje vaš put i vaš cilj. A što se tiče ljubomore prema prijateljima, slavite njihove uspjehe i razvoj te usput vježbajte svoje ne uspoređivanje s drugima.

Drugi i treći razlog su zapravo dvije strane istog novčića. Nesebičnost i sebičnost. Možemo koristiti i metaforu cvijeća u tegli, gdje je prijatelj cvijet. Nekada će prijatelj od nas zahtijevati dodatnu pažnju, energiju i pomoć. Naravno, moguće je da smo imali druge planove ili obveze, posao ili aktivnosti s obitelji, no nekada ćemo žrtvovati svoje vrijeme da bismo se pobrinuli za prijatelja i time osigurali da cvijet ne izgubi latice. No, isto tako, važno je da brinemo i o zemlji u tom lončiću. Mnogi od nas skloni su pružiti sve, možda i iz straha da nas ne odbace ili da ne ostanemo sami. Kada tako postupamo, možemo ostaviti dojam da nemamo granice i da nam one nisu važne te se prijatelji mogu također prema njima početi tako ponašati. Zato, stvarajte zdravu ravnotežu između potreba cvjetova i zemlje. Želim vam raskošan i zdrav cvjetnjak!

Skriveni motivi su također velika zamka za dobrobit prijateljstva, kao i laganje. Nekada ćemo prijateljici reći da joj ta boja pristaje jer vidimo koliko je uzbuđena zbog te nijanse haljine, no svakako se možemo složiti da prijateljstvo koje se gradi na lažima ne može doprinijeti osjećaju punine života. Pravi prijatelji žele znati kako ste stvarno, a ne da ih štitite tako da pričate ono što mislite da žele čuti.

Ruganje. Nekada mi prijatelji znaju reći da imaju neke „svoje“ zezancije ili da vole crni humor i da je to „neka njihova stvar“. Ali to ne može biti središnji dio vašeg odnosa, nije zdravo i nije sigurno i njegujuće za osobu koja je predmet ismijavanja. Nakon nekog vremena može postati zlobno i ranjavajuće.

Opsesivnost. Naravno, događaju nam se situacije u životu kada su nam jako potrebni naši prijatelji. No, nekada nam se može dogoditi da se jednostavno previše fiksiramo na njih. Šaljemo poruke, zovemo, idemo još i na kave, pa izlaske, druženja, pa ih još malo kontaktiramo preko društvenih mreža… Nekada sve to skupa može biti i previše pa možemo „dehidrirati“ naše prijatelje. Vodite brigu o sebi i o prijateljstvu tako da „uzimate redovite obroke“ i da ste na taj način u balansiranom odnosu.

Stagnacija. Nekada nam se čini da je sve u redu i da ne treba popravljati nešto što nije slomljeno. No, kao i kod kuće ili stana, ne ulaganje u zaštitu i dugovječnost krova, stolarije, fasade… dugoročno može napraviti štetu i na kraju veći trošak. Ako primijetite da vam se pojavljuju neke od gore navedenih elemenata korozije prijateljstva, svakako posvetite vrijeme da porazgovarate, da se otvorite i da izgrađujete svoj odnos s dragim prijateljima.

Pa kako onda bolje prijateljevati?

Zahvalnost. Zahvalnost je ključna u našim prijateljstvima. S vremena na vrijeme, osvijestite bogatstvo koje imate zbog bliskih ljudi u svom životu i zahvalite im što su tu. 

Ponos. Ne zaboravite istaknuti, posebno kada vidite trud koji vaši prijatelji ulažu u neku promjenu na sebi ili u životu, da im kažete koliko ste ponosni na njih.

Držite leđa. Pružite potrebnu podršku, empatizirajte i pokažite prijateljima da se ne moraju sami suočavati s onime što prolaze.

Darujte prijatelje i stvarajte kvalitetno vrijeme. Obilježite neke „vaše“ datume, stvarajte i darujte zajedničko vrijeme, podsjećate prijatelje na lijepe trenutke izradom uspomena i kutijica poruka zahvalnosti ili organizirajte zajedničke aktivnosti poput radionica, izleta ili nekih sportskih aktivnosti.

Oprostite. Svi nekada pogriješimo. Više, manje, ali prijatelji su ti koji mogu naći načina da stvore prostor za razumijevanje i oprost. Posebice sada, u ovo blagdansko vrijeme dobre su prilike da oprostite ili ako ste ove godine nekoga povrijedili, da sada to pokušate ispraviti.

Otvorenost. Kako smo naveli, važan dio prijateljstva je sigurna privrženost. Pokušajte se otvarati i dijeliti s prijateljima. Nešto o vama ili o vašem odnosu s prijateljima. Načina na koji biste možda voljeli da više provodite zajedničko vrijeme ili nešto što biste željeli unaprijediti u vašem prijateljstvu. Otvaranje, dijeljenje i komunikacija o samom odnosu je ono što učvršćuje i utvrđuje vaše prijateljstvo.

Učenje. Dijelite svoja znanja i iskustva te učite od svojih prijatelja. Otkrivajte zajedno o njima, o sebi i o onome što stvara posebnost baš za vas i ono što vas čini prijateljima i njegujte i hranite. Tako činite dobro i drugima i sebi.

Marina Trbus, prof.psih., univ.spec.iur, kognitivno-bihevioralni terapeut ACT i CFT praktičar, EMDR i Shema terapeut u superviziji. Psihologinja, specijalistica za prava djece te doktorandica na Sveučilištu u Zagrebu, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Prevencijska znanost. Voditeljica je savjetovališta u Psihološkom centru Kauch te voditeljica radionice Frendologija.