U vježbanju kaže da mu pomaže fit coach aplikacija na svaki parni datum po 45 minuta. Voli istarsku kuhinju s okusom svijeta i sve što mama Marija skuha. Što se tiče duhovnih i spiritualnih praksi, tu su jutarnja molitva, čitanje Psalma, meditacija. Rad na sebi za njega znači mir. Trenutno čita Carerreino "Kraljevstvo". Obožava gledati Netflix, HRT 3 i zagledavati se u savičentski suton. Sluša aplikaciju Radiooooo, a na pitanje što sanja, duhovito odgovara: "Dakako, knjige u Istri". On je Matija Ferlin (38), naš najistaknutiji koreograf, performer, izvođač koji živi i djeluje na relaciji Svetvinčenat - ostatak svijeta.
S predstavom "Sad Sam Matthäus" bili ste na europskoj turneji. Ispričajte nam njezinu priču.
- U suradnji s dramaturgom Goranom Ferčecom i u ovom projektu nastavljam razvijati ranije započetu seriju radova s predznakom "Sad Sam". Kao polazišnu točku ovog projekta uzeli smo oratorij "Muka po Mateju" Johanna Sebastiana Bacha. Nastavili smo razvijati prostor jezika i pokreta na primjeru tog monumentalnog djela snažne strukture u kojemu glazba i tekst uspostavljaju bazu za koreografsko i scensko istraživanje. Jedno od ključnih pitanja koje smo si postavili jest što se događa ako je ideja izvedbe zapravo veća od mogućnosti tijela izvođača. Naime, svako plesačko tijelo ima svoj vijek trajanja, što ne znači da prestaje plesati. Stoga je ovaj projekt jednako tako i prostor koji istražuje mogućnosti za to i takvo tijelo. Osim koreografskog materijala kao samo jednog od segmenata predstave, u dijalog s Bachom ulazimo i preko malih, začudnih i teških priča koje su godinama dio usmene predaje moje obitelji.
Otvarate teme smrti, patnje, iskušenja, tjelesnosti, odnosa pojedinca i društva, izdaje i oprosta - što je najteže reprezentirati, odnosno pokazati, analizirati, odigrati?
- Da, to jesu velike teme kraja, smrti i patnje, ali se njima pristupa kroz razmatranje bogate kompleksnosti života, u njegovoj cjelokupnosti, pri čemu je kraj njegov sastavni dio, ali i vrlo blizu početka. Jedino preko razumijevanja kraja moguće je cijeniti početak i sredinu. Bilo mi je važno pristupiti tim temama izvan okvira u kojemu je život pojednostavljen na ostvarivanje "nečega" - stvari, ciljeva, ambicija, umjesto "nekoga" - čovjeka, empatije, ljubavi, ljudskosti.
Nedefinirani međuprostor između kazališta i plesa vaše je istraživačko i umjetničko polje djelovanja. Jeste li došli do nekih novih riječi kojima biste opisali svoj rad i svoje interese? Naime, u vašim radovima izmještena je pozicija teksta, govora na koji smo kao gledatelji navikli kao osnovnog prenositelja informacije, radnje, narativa - s druge strane imamo poprilično plesno neodgojenu kazališnu publiku. Stalno ste s tim u poziciji rizika, da vas se ne razumije…
- Dolazim iz polja koreografije, gdje su potpuno drugačiji dramaturški principi. Školovanje u inozemstvu omogućilo mi je širok spektar različitih dramaturških praksi u kojima ta vrsta razumijevanja za koju me pitate nije nužno primarni alat scenske komunikacije. Uostalom, publika je jedno heterogeno tijelo u kojemu svatko čita ono što može razumjeti, a pozicija rizika mi je u kazališnim procesima oduvijek bila uzbudljiva.
Svetvinčenat je vaše (i dalje) mjesto inspiracije i rada? Kakva je priča o odnosu umjetnika i rodnog kraja, što je to što vas veže?
- Moja odluka o povratku potaknuta je snažnim osjećajem da trebam živjeti i raditi u prostoru kojem svojim habitusom pripadam i da vidljivo i opipljivo pridonosim mjestu koje u sebi sažima sve univerzalne vrijednosti jedne otvorene zajednice. Jako me privlači suptilna mikrodinamika Svetvinčenta, njezino titranje u neprestanoj težnji širenju, dostizanju onog potencijala koji kao mjesto snažnog umjetničkog i kreativnog nadahnuća može razviti. U slučaju Svetvinčenta taj potencijal crpi iz nasljeđa koje je u grad upisano od ranog srednjeg vijeka, preko renesanse do današnjih dana. U situaciji nekonkurentne i dominirajuće centraliziranosti umjetničke scene isključivo usmjerene na Zagreb kao njezin centar, moj je poriv da provinciju pokušam učiniti mjestom koje kvalitetom svog sadržaja može ući u ravnopravan dijalog s centrom i svim ostalim zainteresiranim sugovornicima, mjestom razmjene ideja, a u svrhu poboljšanja sveukupne dinamike umjetničke scene.
Možete li nam predstaviti projekt pod imenom Multimedijalno-književni prostor "Živa voda"?
- Multimedijalni književni prostor "Živa voda" prvi je korak unazad desetak ili više godina u stvaranju kreativnog, kulturnog i umjetničkog prostora u Svetvinčentu. Centralno mjesto projekta zauzima privatno-javna knjižnica koja bi čuvala različite vrste građe, od literature posvećene povijesti Svetvinčenta i Istre, preko bibliografskih i umjetničkih svezaka do novih izdanja. Zaseban i iznimno važan dio bio bi posvećen knjigama mještana koji su izrazili želju da vlastite knjige čuvaju u ovoj knjižnici. Tradicija razmjene knjiga među mještanima već postoji, a ovim projektom dobila bi svoj javni oblik. Tako bi se na jednome mjestu nalazile knjige profesora, građevinara, domaćica, poljoprivrednika i radnika. Moja osobna biblioteka koja sadrži velik broj knjiga posvećenih scenskoj i vizualnoj umjetnosti u cijelosti bi se nalazila u ovoj knjižnici, kao i veći dijelovi osobnih knjižnica mojih suradnika koji su izrazili želju da se potakne ovaj "renesansni" projekt. Velik dio knjiga već je skupljen različitim akcijama na koje su se entuzijastično odazvali kolege, prijatelji i javne osobe. Iako je ideja "Žive vode" dobila velik broj pozitivnih reakcija i podršku kolega i mještana, ona ključna podrška ipak je izostala. Projekt je odbijen na natječajima, a tadašnjoj lokalnoj samoupravi projekt takve vrste nije bio prioritet.
Neromantično pitanje za kraj: kako se unutar tako male plesne i kazališne scene postoji - koji su stvarni izazovi, a koji problemi?
- Nije problem male plesne i kazališne scene, već njezine centraliziranosti. Ona ima stvaralački potencijal da bude velika, ali nedostaje infrastrukturna podrška i strateška razvojna politika. Unutar takvog sustava svatko se snalazi kako zna i umije. Moj slučaj je drugačiji u smislu da sam od početka karijere bio orijentiran na inozemne koprodukcije, gostovanja i suradnje. Smatram da je jedino unutar takvog okvira moguće opstati bez znatnijeg kompromitiranja umjetničkog rada.
Smatrate li da kritika izostaje ili ne radi svoj posao?
- Problem kritike je problem medijskog prostora, problem obrazovanja, problem kontinuiteta. Apsurd je sljedeći - da od svih umjetničkih praksi upravo plesna kritika u Hrvatskoj, koja je najmanje zastupljena u medijima, još uvijek ima nekakav smisleni kritički okvir i diskurs koji za sada najviše opstaje u online formatu. Za nju je specifično da je proizašla direktno od umjetnika i umjetnica s namjerom da konstruktivno ispune tada nepostojeću kariku te otvore kritički diskurs.
Za još zanimljivih intervjua, modnih editorijala, pregleda dizajnerskih i beauty trendova potražite novi broj magazina Gloria Glam - ne propustite dar masku za lice La PIEL LAB.
