Lucija Tunković, naša nova kolumnistica i blogerica rođena je 1993. godine u Sisku gdje je provela svoje osnovne i srednjoškolske dane. Diplomirana je novinarka i trenutačno piše svoj drugi diplomski rad na FFZG-u – iz komparativne književnosti.
Čini joj se kao da joj je čitav život satkan od riječi, od najranijeg djetinjstva pa sve do danas. U svemu što ju je okruživalo oduvijek je vidjela potencijal za priču - u naizgled banalnim svakodnevnim ritualima poput gledanja televizije, vožnje tramvajem kroz grad, puhanja svjećica na rođendanskoj torti, a zatim i u nečijem namrgođenom licu, preintenzivnom parfemu, okrhnutom zubu. Vjeruje da su svi životi zanimljivi i značajni, samo što to rijetki uspijevaju prepoznati.
Tijekom odrastanja često je zapostavljala taj (spisateljski) dio sebe, jer tada još uvijek nije znala što želi biti niti kojim putem uopće želi krenuti, ali uvijek bi se vraćala pisanju u najmračnijim životnim epizodama, pisanje u bilo kojem obliku oduvijek joj je pružalo utjehu, zagrljaj koji ju je štitio od ostatka svijeta. Iz toga zapravo i proizlazi ideja za blog Tear Party. Opisuje ga kao odu svim vlastitim suzama, ali i kao poziv na party.
Izuzetno cijeni žene koje su se suprotstavile svijetu svoja četiri zida i odlučile pisati - poput Virginije Woolf. S druge strane, divi se piscima poput Borgesa, Isabel Allende, Garcie Marqueza, Toni Morrison, Murakamija, koji svojim pisanjem stvaraju magične svjetove jer je oduvijek voljela onostrano i energiju književnih djela. Trenutačno čita Knausgaarda jer su joj ljudi znali reći da ih njezino pisanje podsjeća na njegovo pa je odlučila pročitati Moju borbu i vidjeti ima li istine u tim riječima.
Luciju možete pratiti na njezinom blogu Tear Party i na Instagramu te ekskluzivno svakog petka na GG.
