Odlazak Saše Anočića

Prepoznavanje margine bila je njegova umjetnička oštrica

05. svibanj 2021.
Fotografija: Neja Markičević/CROPIX

Napustio nas je Saša Anočić (1968. - 2021.), glumac i redatelj čije je kazalište redovito uzburkavalo malograđansku ustajalost koju većina drugih teatarskih uobličenja inače - podržava.

Dio europske medijske kulture i pismenosti ima u sebi nešto što valja preuzeti. Na primjer, kada im umiru velikani – onda su redovito naslovi "Smrt Michela Foucaulta" (npr.). Označeno je kao događaj jer događaj jest – trajni i nenadoknadivi gubitak. Osjećat će se, nedostajat će.

Mi smo danas izgubili jednog svog mislioca i praktičara teatra, a to znači da smo izgubili interpretatora života – a skoro da ne postoji važnije zvanje od tog zvanja (uz sve druge, ne moram se valjda pravdati). Zvanje nekoga tko želi vidjeti ono što drugi ne žele, nekoga tko će zastati i zagledati se u određene pukotine duše, pukotine tijela, u neke smijehove, u neke tuge. Zaustavit će ih za nas, povećat će kadar, pojačat će. Preko kazališta, kada nam to ono želi dati od sebe – mi uspijevamo bolje voljeti, iskrenije plakati, jasnije se artikulirati.

image
Kazaliste Gavella, Sasa Anocic redatelj predstave Kiklop, dan uoci premijere 2019. godine
Fotografija: Neja Markičević/CROPIX

Otišao je čovjek koji je poštovao marginu jer margina je početak i margina je kraj. Obilježje života: rođenje, smrt – naše margine. Nitko od iste nije izuzet. Otišao je umjetnik primijenjene riječi, čovjek čije se privatno i javno (kako to redovito biva!) odavno ispreplelo. Čovjek koji je vjerovao da može stvoriti nepatetičan sretan kraj, onaj u kultnim "Kaubojima" i koji je znao zašto je važan Kiklop danas, više no ikada prije (iako je medijska mimikrija jaka!) – čovjek koji je ispjevao kazališne hommage ljudima koji su u "stvarnosti" socijalno nevidljivi, koji su "nitko i ništa", lojtrice, kotačići bez kojih ovaj truli kapitalistički mehanizam ne bi bio moguć. Njima je davao glas, podučavao nas je i podsjećao da smo mi svi "to sve" ili "svi ti".

Slavna teoretičarka bell hooks (da, tako se piše njezin intelektualni alter ego) davno je rekla: "Tek kad znamo da apsolutno pripadamo čitavoj ljudskoj zajednici možemo imati snage biti kritični i samokritični, dakle možemo učiti. Pripadanje znači da smo duboko odgovorni za svoje bližnje, da se ne bojimo intimnosti, osobne istine i osobnog kontakta, ma kolike nas razlike dijelile. Pripadati znači razumjeti."

Saša je znao nešto o tom razumijevanju i znao nam ga je predati. Umro je Saša Anočić, redatelj, glumac, otac.

image
Fotografija: Sandra Šimunović/CROPIX