Filip Peraić, koji je u dosadašnjoj karijeri stvarao za klijente kao što su IBM, Nike, Adidas, Air Jordan, Sony, Columbia Records, Forbes, WIRED i slično, svoju podršku s društvenih mreža prenio je i na vlastitu stranicu, na kojoj je, uz spomenuti apel osobama iz branše koje ga razmatraju za angažman, objavio i poveznicu s popisom brojnih talentiranih kolega kojima su prilike za komercijalni rad zbog njihove boje kože često teže dostupne, ako ih uopće i imaju.
"Razmislio sam o tome postoji li način da smisleno pokažem potporu, da to ne bude neiskreno skupljanje ‘likeova’. Gesta je minijaturna, ali možda osvijesti nekog art direktora koji će ubuduće naručivati projekte od raznolikijih autora. Kao i u svim ostalim dijelovima društva, Afroamerikanci su zapostavljeni i u kreativnoj industriji. U svijetu ilustracije najčešće ih se smatra dobrim odabirom kada je riječ o temama koje pričaju isključivo o Afroamerikancima, dok u neutralnijim temama teže dobiju priliku", objasnio nam je Peraić, koji je radom na seriji portreta košarkaša NBA-a Jamesa Hardena prošle godine privukao veliku pozornost brojnih stranih časopisa, portala i televizija.
"Serija od 36 portreta Jamesa Hardena moj je osobni projekt u kojem košarkaša prikazujem na različite načine. Tu moram biti svjestan rase, jer postoje mnoge problematične metafore i vizualni simboli koji su kroz povijest poprimili nova značenja. Na primjer, moram znati da nema ništa loše u tome da prikažem Hardena u obliku bombona ili sladoleda, ali ne i u obliku Oreo keksa, zbog povijesnih konotacija te riječi. Jedan od portreta izradio sam od prave ljudske kose svjetlijeg tona pa sam primio poruke da je trebao biti prikazan s kosom crne osobe. Kao autoru koji barata vizualnim simbolima s toliko skrivenih značenja, moja je odgovornost razumijevanje konotacija koje moj dizajn ili ilustracija mogu komunicirati", objašnjava.
"U Americi se sada priča o diskriminaciji, predrasudama, što bi trebala biti aktualna tema i kod nas, trebala bi nas potaknuti da propitamo vlastite stavove i netoleranciju u okolini. Razumljiva mi je snažna potpora Afroamerikancima, radi se o bogatoj kulturi koja je danas možda najpopularnija kultura na svijetu, oblikuje mnoge ljude neovisno o lokaciji. Zašto bi empatija prema drugima stala na granici? Zar nije sjajno što, primjerice, Poljak može snimiti viralan video o rasizmu koji može promijeniti svijest bar nekoliko ljudi u Americi? Zašto ne bi, na primjer, Šveđanin donirao novac za djecu u Africi? Dapače, mislim da je pozitivno što se danas vijesti tako brzo šire i što se ljudi diljem svijeta lakše udružuju kako bi pomogli potlačenima", naglasio je Peraić.
Već je nekoliko puta tijekom svoje karijere dobio priliku raditi naslovnice časopisa i knjiga koji se na neki način dotiču teme rase i trude osvijestiti ljude o predrasudama i rasizmu, kao i na komercijalnim kampanjama u sklopu kojih je morao posebnu pažnju obratiti na često skrivene nijanse rasizma.
"Jedan od mojih zanimljivijih projekata je naslovnica knjige koju sam nedavno dizajnirao, u kojoj je Indijanac pisao o svom teškom odrastanju u rezervatu i sistemskom rasizmu SAD-a s kojim se nosio. Naslov knjige je rasistička uvreda koju u plemenima koriste Indijanci između sebe, ‘apple’ (jabuka), što govori da je nečija vanjština crvena, ali unutrašnjost bijela, misleći na rasu. Slično kao što Afroamerikanci između sebe koriste ranije spomenuti izraz ‘oreo’. Rad s rasnim temama je sklizak teren, ilustracija je komunikacija vizualnim simbolima koji se mogu različito interpretirati. Nekih interpretacija se kao autor i ne sjetite, a ponekad promakne i urednicima, art direktorima. Bilo je dosta situacija kada se ilustracija trebala mijenjati i kada ipak nije korištena radi problematičnih konotacija. Prije nekoliko mjeseci morali smo mijenjati više ilustracija koje sam radio za Adidas majice. Jedna je bila ruka u pozi ‘perfect’, kad spojimo kažiprst i palac, a uvredljiva je u Brazilu, koji je bio jedan od tržišta za majicu, a druga se direktno doticala rase. Pravnici u Adidasu pušu i na hladno, simbol je mnogima bezazlen, ali ako postoji imalo riskantno tumačenje, brend će ga izbjeći da ne naruši svoj imidž", objašnjava Filip Peraić situacije u kojima se dizajneri diljem svijeta znaju naći. Budući da je do sada često surađivao s poslodavcima iz SAD-a, nije mu promaknula rasna diskriminacija koja je prisutna i u popularnim medijima.
"Često stvaram portrete za američke časopise, ilustriram liste za Forbes, i nažalost, većina naručenih portreta koje crtam su bijeli muškarci. Neusporedivo rjeđe crtam Afroamerikance, azijate ili bijele žene. To najbolje govori o tome tko je na poziciji moći u SAD-u", zaključio je.
O istoj temi smo za novi broj magazina Gloria Glam razgovarali i s modnom fotografkinjom Brunom Kazinoti koja naglašava kako u njezinom poslu rasizma itekako ima, ali su njoj različitosti uvijek bile inspiracija.
