Kako se piše o supruzi jednog od najbogatijih nogometaša koja odluči snimiti svoj reality show u kojemu zapravo demonstrira bračno stečene privilegije? Kako se piše, a da se zaobiđe ljubomora i zavist? Treba li se taj emocionalni spektar uopće zaobići? I u ime čega bismo ga trebali zaobići? Da bismo ispali pristojni i zreli? Ne valjda.
Teško je zamisliti stvarnu motivaciju gospođe Rodríguez, mlade zaručnice jednog od najplaćenijih nogometaša svijeta Cristiana Ronalda koja odlučuje snimiti reality show o svom životu u kojemu pokušava uspostaviti ili oporaviti svoj javni imidž. Naime, njezina priča sadržava sve elemente suvremene bajke: bila je siromašna, mlada i naivna, a onda se pojavio "On" i riješio je sve probleme. Njezina životna transformacija bila je i fizička: intervencije na grudima i licu više su nego vidljive.
Glavna ili barem prva "poruka" ove reality priče je: ona (Gio, kako je od milja zovu bliski ljudi) zna sve, jer je bila siromašna a sada je bogata, da parafraziram – zna kako je imati sve i nemati ništa. Druga (nesvjesna) poruka je: uspinjanje na društvenoj ljestvici podrazumijeva prikazivanje stvarnog, a ne simboličkog kapitala koji posjeduješ. Naime, mnogo je kadrova naše protagonistice i njezinih torbica, nje s drugim brendiranim predmetima u nelagodnoj demonstraciji moći. Treća poruka je: moj muž je jako heteroseksualan i ovaj film ima za zadatak predstaviti službeni narativ naše bajkovite ljubavi. Pretty woman priča (ne toliko doslovna). Dakle, moj muž nije gay, mi imamo djecu i imat ćemo ih još - poručuje nam Georgina. Izvedba ljubavnosti pred kamerama, doduše, djeluje dosta neuvjerljivo, ali tko će im to zapravo zamjeriti uz sve ove druge slike koje su nam o sebi "pro)dali"?
Dosta isprazne poruke za nekoga tko želi ispraviti sliku o sebi u široj javnosti. Pitate se koju to sliku o sebi ona želi ispraviti? Što je to što je krivo u njezinoj priči? Razina emancipacije? Ne baš – ta nije ona kriva što odabranik njezina srca ima sve te silne milijune na računu! Čak je i otkaz morala dati zbog prevelikog pritiska na dućan u kojem je radila – onaj luksuzne kuće Gucci u centru Madrida. Zaposliti se više nije morala, a novac je zbog spleta po nju sretnih okolnosti nastavio dolaziti – na Instagramu ima preko 31 milijun pratitelja i promovira razne brendove. Od asistentice u Guccijevom dućanu postala je osoba koja si bez problema može priuštiti svaki proizvod te luksuzne kuće. Na posao je putovala gradskim autobusom, a kući se vraćala u Ronaldovu Bugattiju. Danas vrlo rado pomaže nizu ljudi, svoje prijateljice vodi u shoppinge i na putovanja. U potpunosti je preuzela brigu o Ronaldovoj djeci - Cristianu Jr. te blizancima Evi i Matteu koje je dobio zahvaljujući surogat majki, dok su u vezi dobili kćer Alanu te trenutačno čekaju blizance. Georgina predano uz pomoć nekoliko dadilja odgaja djecu.
Sve što je prikazano - od privatnog aviona, luksuznih shoppinga, nepreglednih prostora u kojima žive - je lijepo. Onako, baš je lijepo. Lijepo je da netko tako živi, da može živjeti i da može nama, prosječnim gledateljima Netflixa, u nedjelju popodne dati slike ljepote i "ljubavi" koja nam ne pripada.
Sinoć, dok sam gledao ovaj show, jeo sam tijesto s pestom u svom rentanom stanu i smijao se samom sebi dok sam se kao "zgražao" nad "kmetkinjom" koja je uspjela. Smijao sam se samom sebi na svim najnižim, sramotnim mislima koje sam imao o načinu zarade velevažnih nogometaša, o krivim i problematičnim vrijednostima koje ova civilizacija ohrabruje – o tim preskupim torbama, privatnim avionima dok ljudi umiru od gladi, neravnopravnosti, užasa i ratova. Shvatio sam da mi je moralna poza beskrajno problematična i da ništa ne govori, osim što se ljubomorno zgraža. Kada biste iskreno porazgovarali sami sa sobom i drugima oko sebe – ispalo bi (probajte!) da bi većina ljudi zapravo željela živjeti takav mir – egzistencijalno opušten i na mahove "dosadan", siguran, rasterećen. Bijeg od stvarnosti može imati različite "produkcijske" uvjete, a ovi njezini, nama prikazani, djeluju skroz zavodljivo.
