Martina Franić karijerno je "prešetala" iz kostimografije u keramiku. "Prva je ljubav bila kostimografija, druga je keramika", priznaje ova umjetnica. "Kroz kostimografiju doticala sam ono što sam voljela više od kostima, a to je tekstil. Vez, tisak i bojanja, manipulacija tekstila, tkanje sve su to elementi tekstilne umjetnosti koji me jako uzbuđuju i u tim sam segmentima najviše uživala dok sam se bavila kostimima."
Danas to uzbuđenje osjeti pri pogledu na keramiku, pogotovo onu drevnu, ta elementarnost i njezina uporabna vrijednost za nju su jako bogat svijet: "Pružaju mi neko spajanje s nečim jako dubokim u meni, što ne znam kako bih drugačije nazvala nego udivljenjem prema životu i smrti zajedno, prema ljepoti prolaznosti". Budući da je riječ o ljubavi, zanimalo nas je kako se dogodio taj "spoj", kako se dogodilo zaljubljivanje u ovu "drugu"?
"Udivljenjem prema životu i smrti. Svi mi živi susrećemo se sa smrtima dragih osoba u životu, sa tim odlascima, nakon kojih nam se čini, u tom stravičnom trenutku boli, da su se teška gvozdena vrata zatvorila. A zapravo život, upravo tu kao da počinje u svoj svojoj punini. To mi je lijepo promatrati, osluškivati i sve više tražim samoću i tišinu, spajam se s prirodom i kao da me dozvala glina, ti organski oblici iz prirode, to propadanje u prirodi, to nicanje života iz dubine zemlje, ti ciklusi su me odjednom fascinirali."
Međutim, "ljubavna" promjena karijere zahtijevala je ugovor sa samom sobom: "Dogovorila sam se sama sa sobom, jer bilo mi je jasno da će neko vrijeme stari i 'novi' život ići paralelno. Bila je to kriza, radosna kriza, krize mogu biti i takve, kreativne. Jedna vrata su se zasigurno zatvarala, a druga su se pomalo otvarala. Nisam mogla samo odlepršati za svojom novom ljubavi - keramikom. Imala sam tada veliku brigu za obitelj na sebi, sve je bilo na meni. Ali kao što sam rekla, napravila sam dogovor sa sobom i bila sam jako realna - donijela sam jednu jako važnu odluku, a to je da ću naučiti vrtjeti kolo. Osjećala sam da sam to sama sebi dužna ako se zaista mislim baviti keramikom. Sve ostale tehnike, dakako, jednako su vrijedne, ali ja sam osjećala da mi je nemoguće napredovati bez te osnovne vještine. Negdje usred toga došlo je na red snimanje filma koji je bio odavno dogovoren. Ponovno sam sve stavila sa strane i potpuno se prepustila staroj ljubavi, sluteći možda da je zadnji put - kostimografiji. Rekla bih da mi je keramika pomogla da shvatim i unesem materičnost u kostimografiju".
Svaki kraj, kao i svaki početak donose i sreću i tugu, i uzbuđenje i strah, što umjetnica potvrđuje: "Odluka je bila zabavna. Primamljiv je, naime, bio zov keramike, koji uključuje nov materijal, nov način rada, činjenicu da si sam u studiju, donosi nov krug ljudi, nove sajtove, knjige, teme. Otkrivanje sebe iz drugog kuta, prisjećanje na neke fascinacije iz djetinjstva, otkrivanje nekih intimnih sjećanja na neke duhovne momente koje zatrpala svakodnevnica. Bolno je bilo napustiti snimanja - ona su uzbudljiva!"
Ipak, priznaje kako današnje poslovanje zahtijeva novu količinu optimizma, ali i kreativnosti: "Situacija pandemije donijela je konkretne restrikcije u slobodi kretanja. Jednostavno, treba se brzo prilagođavati. Napuštati staro, usvajati novo i znati da ništa nije stalo zapravo... sve se kreće i dalje i uvijek će! Sve više puštam da se život izjasni i objasni, u tu inteligenciju nekako vjerujem".
Umjetnicu ovakvog kalibra nemoguće je ne pitati što je najteže kreirati i stvoriti. "Što je najteže stvoriti i kreirati; najteže i najljepše je stvarati svoj svijet. Puno je tu odricanja i samodiscipline, samoće, ali i radosti i zadovoljstva koje onda možeš vratiti svijetu i ljudima oko sebe. U životu je za mene velika lekcija bila prihvatiti stvari i pustiti, jer tako je najbolje, baš tako kako je, a ne kako ja mislim da bi trebalo biti! U keramici, tanjur je najzahtjevnija forma. Rad s deset kilograma gline jako je izazovan. Moja trgovina dobila je ime 'Pepel' po toj ljepoti koju on, kao nusprodukt sagorijevanja drva, može proizvesti. Važno mi je da se čujem, da imam svog vremena, ne volim da me se ometa i ne sviđa mi se biti uronjena do grla u ovaj svijet prepun ogromne količine zbrda-zdola informacija".
