Mir s vama, imam potrebu reći svima koji su uzbuđeni jer je Stožer civilne zaštite najavio i uskoro se počelo provoditi popuštanje mjera u borbi protiv koronavirusa.
Ne u religijskom smislu, nego u onom "običnom" ljudskom, da ne kažem zdravorazumskom, tako želim reći "mir s vama" jer vidim da se kuju ozbiljni planovi za "izlaske" koje smo čekali više od mjesec dana. I iako jedva čekam da sjednem na neku osunčanu terasu i popijem cugu s frendicama, trenutno mi se to ne čini kao dobra ideja.
Nedostaje mi sve iz "starog" života, od koncerata, kazališta i festivala, sve one stvari koje su, kao, dostupne online, ali znam da to nije to. Nedostaje mi šetanje po trgovinama bez žurbe, pregledavanje odjeće i isprobavanje iako znam da ništa neću kupiti, takve i slične stvarčice koje inače prije ne bih ni primijetila da se događaju, a sad, kad su zabranjene, čine najveću razliku.
Ali, ništa od toga ni s popuštenim mjerama nije dopušteno. Neki se već raduju roštilju za 1. maj, a ja si mislim hoće li biti u redu sjesti u park i na daljinu se podružiti s prijateljicama, samo jednom, na par sati, bez nekog ludog tuluma i uz puno dezinficijensa za ruke. Teško je procijeniti što sada možemo, što smijemo raditi, a što još uvijek nije u redu, ne samo s epidemiološke, nego i s moralne strane.
Neki su naši mediji već primijetili kako je naš Stožer prvi na svijetu otkrio kako "virus ne ide u crkve, ali ide u trgovačke centre" jer na mise ćemo moći, ali dućani u spomenutim centrima neće se još neko vrijeme otvoriti.
Također, trgovine neće raditi nedjeljom jer je to prerizično, neki su već počeli slaviti zabranu rada na sedmi dan, ali tko se bori za radnike i radnice u kioscima, benzinskim postajama, pekarnicama? Tamo isto nema virusa?
Isto tako, čini se da nikoga nije previše briga za to što, osim što postoji opasnost od zaraze koronavirusom u Zagrebu, koji još uvijek ima najveći broj pacijenata, u samom centru grada potencijalni kupci riskiraju svoj život još izravnije - na glavu bi im mogle pasti cigle ili crijep jer je sve u totalnom kaosu od potresa, koji nas je pogodio prije više od mjesec dana. Javni prijevoz ponovno je u pogonu, osim tramvaja po centru grada jer bi doslovno jedan prolazak šestice kroz Ilicu ili sedamnaestice kroz Frankopansku mogao imati pogubne posljedice na već jako oštećene zgrade. I ovo je bez imalo pretjerivanja.
Mogli biste i preskakati nakupine već pale cigle s polurazrušenih zgrada, i to samo kako biste ušli u trgovinu odjećom gdje ne smijete isprobati odjeću. Odnosno, smijete, ali nakon toga će ona morati u karantenu pet dana kako bismo svi bili sigurni da niste nekome prenijeli virus. Ali slobodno nakon svega toga idite u crkvu ili kod krojača, uskoro i kod frizera jer nikad nije bilo važnije ne imati izrast ili kosu dužu pet cm nego što ste inače naviknuli.
Ne mislim da je briga o vlastitom izgledu negativna, ne mislim niti da je odraz taštine koju nije briga ni za koga drugoga osim vlastite površnosti. Dapače, jedva čekam otići kod svoje frizerke i izgledati najbolje što mogu.
Najavljeno je otvaranje terasa kafića, ali moći ćemo sjediti samo udaljeni dva metra od drugog stola. Očekujem da će se stajati u redu da bi se sjelo na terasu. Iskreno, ne zvuči baš privlačno. Radije ću popiti kavu na svom balkonu ili u kvartu na klupici, sama.
Također sam zabrinuta zbog stanja hrvatske i globalne ekonomije i voljela bih da se stvari pokrenu što prije jer i ovako je jasno da ćemo se boriti s krizom godinama, a agonija se produžuje što smo duže u lockdownu. Sjediti kod kuće i nije neka sreća ako ne postoji nikakav izbor, s time ćemo se svi složiti. Život je za življenje.
Međutim, sve ove "popuštene mjere" neće, čini mi se, spasiti naše gospodarstvo, a neće ni pomoći nama da se oporavimo, ni psihički ni fizički.
Još nije vrijeme da počnemo slaviti pobjedu nad koronom jer o virusu još premalo znamo i vrlo je moguće da se jako brzo vrati, možda čak i mutira, postane opasniji. Za imunitet krda potrebno je još vremena, a roštiljanje na Bundeku i Jarunu te brojni korona partyji ovog produženog vikenda sigurno nam neće pomoći u suzbijanju zaraze.
Bilo bi dobro da svi oni koji mogu još neko vrijeme ostanu doma, s minimalnim izlaženjem i još uvijek držanjem distance, rekli su nam tako i iz Stožera, ali čini se da bi nas od nove navale zaraze mogla spasiti samo kiša u petak, subotu i nedjelju.
No, kao i uvijek, sve ovisi o našoj savjesti. Hoćemo li riskirati jer nam nedostaje život prije korone ili ćemo se još malo strpjeti kako bismo si poboljšali šanse za kasnije? Epidemiološki odgovor nemam jer to nije moja struka, a moralni? To je ipak vaša stvar. I ne zaboravite - operite ruke, što god odlučili, gdje god bili.
