Rad od kuće ima puno prednosti, a mnogi od nas priželjkivali su ga dugo prije nego što smo znali što je uopće koronavirus. Neki su ga i prakticirali, ali ova je godina donijela upravo takav način rada mnogima koji ga možda i nisu željeli. Osim što ne gubite vrijeme potrebno za putovanje na radno mjesto, ne morate se presvlačiti iz pidžame i možete svaki dan jesti zdravi, skuhani ručak te usput još obaviti sitne kućanske poslove u pauzi. Sve su to pozitivne strane. No, postoji jedan veliki negativni aspekt kojeg smo itekako postali svjesni, a to je prokrastinacija. Točnije, radi se o odgađanju zadataka i obaveza sve do posljednjeg trenutka. Prokrastinacija se, naravno, događa i u uredu, pa i u privatnom životu (koliko put ste odgađali odlazak u Poreznu ili neku drugu instituciju sve do zadnjeg dana?), no ona na poslu, i to onom kojeg radimo od doma, ima najveći potencijal postati problem. I to ne samo za našu karijeru, nego i za mentalno zdravlje.
Iskreno govoreći, s prokrastinacijom živim već godinama. I samo pisanje ovog teksta nije prošlo bez nje. Malo skrolanja po mobitelu, pa vrijeme je ručka, trebam nešto popiti, možda bih mogla pojesti jabuku, to je zdravo, moram se paziti da se ne razbolim... Uvijek možete nešto raditi po stanu, a da nije - rad. Zbog toga često imam grižnju savjesti jer znam da radim ono što ne bih trebala, ali ponekad se ne mogu natjerati da prestanem i počnem raditi ono što zaista moram. I onda provedem pola sata na društvenim mrežama bez ikakvog smisla i potrebe, cijelo vrijeme grizući se i istovremeno se tješeći - ionako će stići, skrolaj još jednom. Svjesni smo, dakle, da ne bismo trebali odgađati, znamo da ćemo se kajati tog trenutka kad više ne budemo mogli odgoditi obavljanje određenog zadatka, pitat ćemo se zašto smo si to opet napravili, ali svejedno... Ne možemo si pomoći.
Prokrastinacija onima "izvana" često izgleda poput lijenosti, no to nije točno. Naime, u trenutku kad prokrastiniram, najčešće ne ležim besposleno. Ne, uhvatim se raditi nešto drugo, bilo što, samo da nije ono što moram, a što je obaveza važnija, to ću je vjerojatno duže odgađati. Koji je onda razlog za ekstremno odgađanje?
"Prokrastinacija je vrlo rijetko, ako ikad, posljedica lijenosti, nesposobnosti ili manjka ponosa u naš rad. Zapravo, najčešće je upravo suprotno. Mentalne zapreke koje si ljudi postavljaju kad imaju neki važan zadatak najčešće su uzrokovane strahom od neuspjeha, tjeskobom i loše usmjerenim perfekcionizmom. Pojednostavljeno, prokrastiniramo zato što nam je određeni zadatak ili njegova posljedica iznimno važan, a ne jer nam nije uopće važan", rekla je psihologinja Meg Arroll.
Studija doktora psihologije Tima Pychyla i Fuschije Sirios iz 2013. sa Sveučilišta u Sheffieldu pokazala je kako se zapravo radi o obrambenom mehanizmu koji nam služi za kratkoročno poboljšavanje raspoloženja. No, znamo i sami - dugoročno to ima loše i ozbiljnije posljedice.
Kad odgodimo zadatak koji nam je važan jer se trenutno ne možemo s njime nositi - težak je, dugotrajan, važan za našu karijeru ili život - ostavljamo si manje vremena da ga obavimo kasnije, što dovodi do stresa. Također se osjećamo loše jer znamo da smo trebali to učiniti ranije, a znamo i zašto nismo. Zato padamo u loša raspoloženja, predbacujemo si, srozavamo si mišljenje o samima sebi i sumnjamo u svoje sposobnosti, što znači da nemamo toliko samopouzdanja, a sve to može dovesti do tjeskobnih poremećaja, čak i napadaja panike i depresije.
Prokrastinacija se može spriječiti ili barem držati pod kontrolom, no zahtijeva malo samokontrole, a evo nekoliko tehnika koje bi vam u tome mogle pomoći.
Ograničite si vrijeme
Umjesto da si postavljate nerealne ciljeve - kao što je rješavanje cijelog projekta u jednom prijepodnevu - "razlomite" ga na kraće vremenske periode. Primjerice, odredite si 15 ili 20 minuta koje ćete raditi bez ikakvih distrakcija sa strane, a onda uzmite pauzu. Koncentracija nam najčešće toliko i traje, oko 20 minuta, pa spriječite pad fokusa. U tih 15 minuta maknite mobitel iz vidokruga, ugasite sve tabove u browseru i koncentrirajte se samo na zadatak pred vama. Iznenadit ćete se koliko toga možete napraviti u tako naizgled kratkom vremenu. Nakon pauze probajte ponovno.
Rasporedite zadatke
Ako postoji neka obaveza koje se bojite ili vam se čini preteška, stavite je u raspored što prije. Još bolje - pronađite ili smislite obavezu ili zadatak koji vam je dosadan ili se čini još težim od ovog prvog. Sve je stvar percepcije - ako postoje dva dosadna zadatka, vjerojatno ćete htjeti prvo napraviti onaj lakši i jednostavniji. Tako će zadatak koji vam se prvotno činio groznim odjednom izgledati laganim i radije ćete ga obaviti nego onaj drugi.
Zaboravite perfekcionizam
Krivo usmjereni perfekcionizam podrazumijeva stalno odgađanje nekog zadatka jer tražimo prikladan trenutak ili mjesto da ga obavimo. Uvjereni smo da ćemo nešto napraviti kako treba jedino ako se sve posloži. Savršen trenutak ne postoji, a traženje istoga često dovodi do frustracije, a možda i odustajanja. Pomislimo kako nešto ne treba ni napraviti ako nije savršen trenutak za to pa možda propustimo priliku. Nikada nećete biti savršeno spremni. Kad primijetite da koristite pojmove poput "ne mogu, ne znam, ne moram", probajte promijeniti percepciju. Možete sve, sve se može naučiti i savladati. Krenite odmah jer čekanje ne vodi ničemu, a samo jedan korak danas može vam olakšati sutra.
