Ovo je (ukratko) priča filma, nedavno prikazanog na ZagrebDoxu za kojeg navijamo da se pojavi u redovnoj kino - distribuciji: dvije žene u kadi sarkastično razgovaraju o pronalaženju prave ljubavi. U kuhinji jedan mladić doživljava najveći ljubavni udarac u životu. U spavaćoj sobi jedna žena otkriva kako nikad nije bila iskrena s partnerom oko preljuba. Film uranja u sve "radosti i teškoće" veze, samovanja, seksa, izlazaka, slomljenog srca i gubitka sebe. "Voli me, ne voli me" pruža jedinstven i intiman uvid u ljubavni život dvadesetak mladih Danaca. Kroz otvorene razgovore o osobnim iskustvima i razmišljanjima, oni pripovijedaju suvremenu, poetičnu i realističnu priču o tome kako ljubav izgleda danas, u svim svojim oblicima.
Razgovarali smo s tri redateljice, prijateljice koje su režirale ovaj film. Naime, Andrine Moland, Caroline Mathilde Salic i Kathrine Skibsted upoznale su se u jesen 2018. na filmskom tečaju u Kopenhagenu gdje su zajedno snimile kratki dokumentarni film na temu očekivanja od romantične ljubavi. Imale su sličnu viziju: suptilnije ispričati ljubavne priče, svakako suptilnije od Disneyjevih i holivudskih filmova, a željele su se fokusirati i na raznolike, queer protagoniste.
Kad govorimo o ljubavi – koja je dominantna ideološka špranca našeg "trenutka"?
- Prema našem iskustvu, na modernu ideologiju ljubavi snažno utječu mainstream mediji, filmovi, glazba. Postoji ona dominantna ideja da romantična ljubav mora biti vrlo dramatična i intenzivna, kako bi ostala zanimljiva. Nadalje, postoji donekle konsenzus o ideji/cilju pronalaženja “jednog i jedinog”, kako bi se ostvarili i postali cjelovite osobe. Ideja npr. da je biti zaljubljen i u vezi jednako biti sretan. Istodobno, postoji ta pojačana svijest o ljubavi prema sebi i individualnosti, koja se kosi sa simbiotskom idejom odnosa.
Kako vam je uspjelo istraživanje o ljubavi – koja su pitanja bila najteža za istražiti?
- Prije nego smo počeli snimati, puno smo istraživali temu ljubavi, čitali različite članke i tekstove o modernim vezama u odnosu na prijašnje periode, te smo razgovarali s antropologom koji je precizirao modernu romansu. Kroz castinge s mogućim sudionicima za film, razgovarali smo s puno različitih ljudi o njihovom osobnom iskustvu s ljubavlju i saznali da imaju zajedničku borbu s uklapanjem u romantizirani ideal ljubavi. Prema našem iskustvu, ljudi koji su sudjelovali bili su vrlo otvoreni u smislu dijeljenja svojih misli i osjećaja. Čak i s temama koje je moglo biti teško podijeliti, kao što su nevjera i zlostavljanje, oni su bili iskreni i ranjivi.
Zašto često idealiziramo ljubavne pojmove, ljubav kao takvu?
- Mislimo da postoji vrlo specifična priča o ljubavi koja nam je predstavljena od ranog djetinjstva, kroz Disneyjeve i holivudske filmove, koja postaje referentni okvir o tome kako gledamo na ljubav i odnose. Te ljubavne priče uglavnom su predstavljene kao savršene i bolje nego u stvarnosti, stoga postaju idealizirani koncepti o tome kakva bi ljubav trebala biti i kako bi se trebala osjećati, iako se zna da je nerealno. Mislimo da su rezultat toga velika očekivanja, a time i razočaranje u stvarnom životnom iskustvu ljudi sa stvarnom ljubavlju.
Koliko vam je vremena trebalo da snimite ovaj film?
- Nas tri smo se upoznale na filmskom tečaju u jesen 2018., gdje smo snimili kratki dokumentarac o očekivanjima mladih ljudi o ljubavi i odnosima. Nastavili smo razvijati ovu temu za duži projekt te smo u ožujku 2019. osvojili pitch natjecanje DR talent award,CPH:DOX-u. Od tada smo paralelno radile na režiji i produkciji filma.
Koji su najveći izazovi kada su tri redatelja na setu, na istom projektu? U čemu je tajna vaše "demokracije"?
- Najveći izazov vjerojatno je bio biti troje vrlo različitih ljudi, gdje je svaka imala svoju viziju filma, kako umjetnički tako i sadržajno. Međutim, s tri vrlo različita iskustva ljubavi i veza, brzo smo u našem drugačijem pristupu vidjele snagu kada smo snimali film o raznolikijoj i nijansiranijoj ljubavnoj priči, jer su svi na stol donijeli nešto drugačije - iskreno, otvoreno. Demokratski princip se pokazao kao najučinkovitiji i najpošteniji način donošenja odluka za projekt.
