Tko tu koga otkazuje?

Prostora za pogrešku na internetu više nema, tu smo privilegiju izgubili

26. listopad 2020.
Fotografija: iStock

Živimo u vremenu kad je uobičajeno da većina koja ne prihvaća određene internetske sadržaje ima moć u trenu uništiti nečiji utjecaj i ugled.

Neki tvrde da je toksična i da je treba zaustaviti, drugi da je pogrešno usmjerena, ali u biti pravedna, dok treći kažu da uopće ne postoji. Riječ je o "kulturi otkazivanja", pojmu što se u posljednje dvije godine proširio među onima koji provode mnogo vremena u virtualnom svijetu i na društvenim mrežama te je, od isprva simpatičnog, postao prilično zastrašujuć. Što je uopće "kultura otkazivanja", odnosno "cancel culture"? Urban Dictionary kaže: moderni internetski fenomen koji podrazumijeva da se osobu "izbaci" iz sfere utjecaja ili slave zbog upitnih akcija. Provodi ga kritična masa ljudi koji brzo osuđuju i slabo propituju. Često je uzrok optužbi, bile one istinite ili ne. Direktan je rezultat ljudskog neznanja prouzročenog pak komunikacijskim tehnologijama.

U posljednjih nekoliko godina, dakle, postalo je sasvim uobičajeno nekoga na internetu pokušati "uništiti". To podrazumijeva ponajprije razaranje ugleda te osobe pa posljedično i karijere. Termin se počeo koristiti u tom smislu tijekom 2017. i 2018. na Twitteru, a jedan od prvih takvih tweetova odnosio se na slučaj američkih gimnastičarki Amy Raisman i Gabby Douglas. Nakon što je Raisman podijelila svoje iskustvo o seksualnom napadu, Douglas je napisala kako "mi kao žene imamo obavezu odijevati se skromno i biti otmjene". Nakon toga je "otkazana".

Fenomen je vrhunac doživio prošle godine, a komentirali su ga već i Barack Obama te Donald Trump u svojim govorima. Svatko tko je "netko", već je otkazan; od Kanyea Westa, Taylor Swift, Gwen Stefani, Cardi B, Erykah Badu, Adele...

"To je kultura bojkota, dogovor da nekome nećete davati svoj novac. Ljudi govore o ekonomiji pažnje - kad nekome uskratite svoju pozornost, oduzeli ste mu upravo ono od čega živi", rekla je Lisa Nakamura, profesorica sa Sveučilišta Michigan koja proučava odnos digitalnih medija, rase, roda i seksualnosti. Dodaje i da je to, zapravo, želja za kontrolom. Primjerice, youtuber Logan Paul je potkraj 2018. objavio na svojem kanalu, na kojem ima više od 15 milijuna pratitelja, video iz šume Aokigahara u Japanu, poznate kao "šuma samoubojica". Na videu se u jednom trenutku vidi i mrtvo tijelo, zbog čega je tada 22-godišnji Logan pobrao brojne oštre kritike te je ubrzo i "otkazan". Lisa Nakamura objašnjava to činjenicom da je YouTube sporo reagirao te je uklanjanje videa trajalo dugo pa su nestrpljivi korisnici društvenih medija poželjeli preuzeti kontrolu nad sadržajem.

Fenomen je često bio na djelu za vrijeme pokreta #metoo, što se također može povezati s nedostatkom kontrole nad onim što se zbiva. Bio je to jedan od dosad najmasovnijih pokreta protiv seksualnog zlostavljanja, a velik broj slučajeva otkrivao se poslije nekoliko godina, pa i desetljeća, šutnje žrtava. Nakon što su iskusile bojkot sustava i filmske industrije, ženama je bilo jasno da im nitko neće pomoći i da trebaju uzeti stvari u svoje ruke. Mnogi su tako "otkazani" i prije nego što su protiv njih podignute optužnice.

Riječ je o kulturi bojkota, dogovoru da nekome nećete davati svoj novac, ili o EKONOMIJI PAŽNJE - kad nekome uskratite svoju pozornost, oduzeli ste mu ono od čega živi

Harvey Weinstein dobio je otkaz iz tvrtke koju je osnovao s bratom nakon što su zaredale optužbe slavnih glumica koje su otkrile da ih je zlostavljao i silovao. Weinstein je jedan od onih koji su otkazani s pravom; ove godine osuđen je zbog silovanja i zlostavljanja na 23 godine zatvora. No Roman Polanski, koji već više od četiri desetljeća ima pravomoćnu presudu zbog silovanja djevojčice te bježi od pravde, i bio nebrojeno puta otkazan, i dalje snima filmove i za njih dobiva priznanja. U jeku #metoo pokreta izbačen je iz Američke akademije filmskih umjetnosti, ali je godinu poslije dobio najugledniju francusku filmsku nagradu za film "J'accuse". Dodjelu su pratili prosvjedi - jedan od načina "otkazivanja" uživo. Nisu, dakle, svi "otkazani" zaista otkazani. Logan Paul i dalje prikazuje videe na svojem kanalu, Gwen Stefani svoju glazbu (prozvana je bila zbog kulturne aproprijacije odnosno iskorištavanja japanske kulture), Kanye West također (otvoreno podržava Donalda Trumpa)...

image
Prosvjed protiv Polanskog koji ga nije spriječio u obavljanju poslova ili dobivanu nagrada
Foto: Profimedia

Zapravo, malo njih ostane u tom "otkaznom" prostoru dulje vrijeme, osobito utjecajne osobe s golemom sljedbom koje je nemoguće otkazati ili uništiti na društvenim mrežama jer ih one nisu ni stvorile. Primjerice, J.K.Rowling zauvijek će ostati autorica serijala o Harryju Potteru i nitko joj neće oduzeti milijune koje je zaradila. To što je danas "otkazana" na Twitteru zbog transfobnih izjava, nema prevelikog utjecaja na njezinu karijeru.

S druge strane, youtuberica Jenna Marbles, jedna od prvih velikih svjetskih zvijezda te platforme, u potpunosti se povukla jer je u jeku prosvjeda i američkog pokreta Black Lives Matter ponovno iskočio njezin video iz 2011. kad je imitirala repericu Nicki Minaj i pokazala blackface, svoje lice obojeno smeđom šminkom, što se smatra iznimno rasističkim. Pravog imena Jenna Mourey, ispričala se i za videe u kojima ističe rasističke stavove prema Azijcima te seksizam.

Zbog istih razloga ispričao se i youtuber Shane Dawson, koji se svojedobno pretvarao kako masturbira na tada 11-godišnju Willow Smith - to je bio njegov "duhoviti sadržaj". Nakon toga je trgovački lanac Target prestao prodavati njegove knjige, make-up brend Morphe povukao je sve njegove proizvode, a YouTube mu je privremeno ukinuo reklame na tri videa. Dawson (32) i Jenna Marbles (33) na YouTubeu su počeli s jedva 20 i na toj su platformi doslovce odrasli. Mnogi su baš zbog toga suosjećali s njima; pa oni su samo klinci koji su se malo zanijeli, nisu imali loše namjere, samo su se zabavljali... No odgovornost mora postojati, pogotovo ako vas gleda više od 15 milijuna ljudi diljem svijeta, mahom maloljetnika.

Ne možete se više "samo zabavljati", no možda bi trebalo uspostaviti nekakav sustav oprosta - naravno, za one koji se nisu ogriješili o zakon. Blogerica i feministička autorica Kimberly Foster ipak ističe da "izoliranje i kažnjavanje ljudi ne poništava štetu koju su nanijeli", ali i da bi bilo besmisleno svakoga otkazati. Ona smatra da se ljudi mogu promijeniti i naučiti nešto iz svojih pogrešaka. Upravo to je jedna od najpogubnijih posljedica kulture otkazivanja - činjenica da prostor za pogrešku više ne postoji. Internet sve pamti, nema zaboravljanja - sve što je ikad napisano ili objavljeno postaje potencijalno "oružje" koje se može upotrijebiti protiv vas.

Nitko od nas nije svetac i sigurno nije ugodno kad vam se izvuče nesmotrena ili kakva davna glupa izjava i prosuđuje vas se na temelju toga. Svi smo u jednom trenutku bili nezreli i poslije shvatili da ipak nismo znali sve o svijetu sa 16, pa ni s 26 godina. Ima ih koji zaista zaslužuju biti otkazani, ali neki zaslužuju i drugu šansu, posebno ako su spremni naučiti nešto iz svojih pogrešaka i promijeniti ponašanje. "Bio sam jako glup s 14 godina. Ali tada nije bilo Twittera ni Facebooka pa sam bio glup u svojoj privatnosti", izjavio je svojedobno glumac i glazbenik Will Smith. Te privilegije dio su prošlosti, na njih više nemamo pravo, kao ni generacije nakon nas.