Još jedan stres u nizu

Psihologinja nam otkriva kako se suočiti s nezaposlenošću i financijskim problemima

30. travanj 2020.
Fotografije: iStock; Getty Images

O tome što je i kako se očituje ekonomski stres pričali smo sa psihologinjom Andreom Gerčar, koja nam je objasnila zašto se osjećamo loše i kako si možemo pomoći. Na kraju teksta pronađite i korisnu vježbu za borbu protiv osjećaja anksioznosti i gubitka kontrole nad svojim životom.

Ima li uopće života bez krize? Zadnja nas je pogodila prije 13 godina, točno u vrijeme kad sam krenula na fakultet. Kad sam počela raditi, jedva sam se mogla obraniti od priča starijih kolega kako je "prije bilo bolje"; slušala sam kako se nekad putovalo po cijelom svijetu i to ti je bio posao, nisam mogla vjerovati kolike su plaće imali i koliko je posao bio ljepši i zabavniji nego sada.

Nažalost, kod nas je ta kriza trajala duže nego drugdje i tek prošle godine dobili smo osjećaj da je krenulo nabolje, da se nekako sve oporavilo i možda nećemo morati pobjeći u Irsku da bismo živjeli svoj život. Moja je generacija polako ulazila u brakove i kredite, par godina kasnije nego naši roditelji doduše, ali činilo se da kao da imamo neku budućnost, samo ako se nastavimo truditi. A onda je došla korona.

U Hrvatskoj je, prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, u nešto više od mjesec dana bez posla ostalo oko 23.000 ljudi, a velikom je broju ljudi i na druge načine ugrožena egzistencija, od smanjenja plaće do generalnog osjećaja nesigurnosti. Čini se da nas sve čeka prilično teška godina. Ekonomska kriza najavljivala se i prije pojave koronavirusa, a pandemija ju je samo ubrzala i pojačala. Čak i ako vi niste jedan od njih, vjerojatno u svom okruženju imate nekoga tko je u ovakvoj ili sličnoj situaciji.

A kad god se pojavi ekonomska kriza ili se ona očekuje, pojavljuje se i ekonomski stres, čini se, samo još jedan od mnogih koji će nas pogoditi ove godine.

"Možemo ga definirati kao skup tjelesnih, emocionalnih i ponašajnih reakcija koje predstavljaju odgovor na djelovanje ekonomskih stresora u našem životu. Ekonomski stresor može biti gubitak posla, smanjenje plaće, nesigurnost prihoda, rad na radnom mjestu koje nije u skladu sa stečenim stručnim kvalifikacijama ili pak rad za plaću koja ne može pokriti osnovne životne troškove. Rad i sve promjene koje se događaju u području rada itekako su povezane s (ne)mogućnošću zadovoljenja psihičkih potreba, i na taj način posljedično utječu i na mentalno i tjelesno zdravlje", rekla nam je psihologinja Andrea Gerčar iz Zagrebačkog psihološkog društva.

Ekonomski stresor može biti gubitak posla, smanjenje plaće, nesigurnost prihoda ili rad za plaću koja ne može pokriti osnovne životne troškove

Objašnjava kako stres uzrokovan ekonomskim stresorima, odnosno ekonomskom situacijom u kojoj smo se našli utječe na sve aspekte naše psihe, a već je poznato da zbog toga vrlo brzo može početi patiti i naše fizičko zdravlje. "Naime, posao nije samo mjesto na koje odlazimo kako bismo zaradili za puko preživljavanje (fiziološke potrebe); posao predstavlja mjesto na kojem provodimo trećinu svog dana i vrijeme na temelju kojeg planiramo sve ostale obveze, što nam daje određenu strukturu i predvidljivost (potreba za sigurnošću); tu susrećemo ljude, zajedno se smijemo, ljutimo, živciramo i plačemo ili pak radimo u toksičnoj okolini i osjećamo se preplašeno i izolirano (potreba za pripadanjem); dobivamo povratne informacije o svom napretku ili ne dobivamo nikakve informacije; napredujemo i razvijamo svoje vještine ili nemamo mogućnost napredovanja i radimo dosadne, repetitivne poslove; imamo mogućnost utjecaja na donošenje odluka pa nam raste osjećaj samoefikasnosti ili imamo dojam da ne možemo ni na što utjecati, pa nam raste osjećaj bespomoćnosti (potreba za samopoštovanjem i poštovanjem drugih, potreba za postignućem i samoaktualizacijom). Pojednostavljeno rečeno, mentalno zdravlje nam biva narušeno onda kada su nam temeljne psihičke potrebe kronično nezadovoljene", rekla nam je Gerčar.

Mnogi su se praktički preko noći našli u situaciji da ne mogu otplaćivati kredit, da ne mogu zadovoljiti sve mjesečne potrebe sebe i svoje obitelji. Kada sve to traje neko vrijeme, javlja se anksioznost, umor i razdražljivost, zbog čega, objašnjava nam psihologinja, možemo lakše doći u sukobe s drugima.

image
Zbog gubitka posla ili smanjenja plaće često se javlja osjećaj manjeg samopoštovanja

"Sva ova psihička stanja imaju i popratne tjelesne reakcije – može se javiti nesanica, gubitak apetita, pojačano lupanje srca, glavobolja, osjećaj slabosti u mišićima, vrtoglavice. Sve je to zapravo normalna i prirodna reakcija našeg tijela na percipiranu opasnost – ono što se događa jest da nas organizam opskrbljuje povećanim količinama energije kako bismo se mogli suočiti s izvorima stresa. Međutim, ukoliko je djelovanje ekonomskih stresora kronično, a mi ne raspolažemo adekvatnim strategijama da izbacimo taj višak energije ili si ne priuštimo odmor, dolazi do faze iscrpljivanja i razvoja bolesti, kao npr. čir na želucu, povišeni tlak, srčane tegobe i slično", rekla je Gerčar.

Takav stres također je povezan s osjećajem nesigurnosti i nemogućnosti kontrole, slično kao i strah od koronavirusa ili potresa, a posebno se često očituje kao smanjeno samopoštovanje. Psihologinja nam kaže kako nisu svi jednako podložni tome.

"Osobe koje glavni izvor svog samopoštovanja nalaze u radnoj ulozi, u slučaju gubitka posla pod naročitim su rizikom od narušavanja mentalnog zdravlja. Zato je dobro raditi na različitim aspektima svog identiteta. Ako znate dobro kuhati, ili se jednostavno volite zaigrati u kuhinji i eksperimentirati s različitim jelima bez obzira na ishod, odlično, imate još jedan identitet osim onog poslovnog. Ako volite rekreativno planinariti, eto još jednog. Možda volite čitati knjige i diskutirati o tome s prijateljima. Možda ste dobri u šivanju, popravljanju aparata ili crtanju.

Posao često jest velik dio našeg života, ali svakako nije jedini, i na to je važno podsjećati se čak i kad imamo posao i kada je sve u redu. Ne treba oklijevati nazvati najboljeg prijatelja ili prijateljicu i tražiti da nam ispriča nekoliko zajedničkih anegdota kojih se rado sjeća, da nam kaže zašto nas cijeni i koliko mu/joj značimo. Možemo se uključiti u razne akcije pomaganja, dati kompliment partneru, osmjehnuti se nepoznatoj starici na cesti – kada usrećujemo druge, to usrećuje i nas i podiže nam samopoštovanje. Prisjetite se nekih prethodnih uspjeha, ma koliko vam se maleni i beznačajni činili i zapitajte se: koja su mi znanja, vještine i sposobnosti bili potrebni?", poručuje Gerčar.

Posao često jest velik dio našeg života, ali svakako nije jedini, i na to je važno podsjećati se čak i kad imamo posao i kada je sve u redu.

Traženje posla i inače je vrlo stresno, a u ovakvoj situaciji taj se stres dodatno pojačava. Mnogi se osjećaju bespomoćno te vide situaciju kao potpuno beznadnu. Jako je teško planirati život kad nitko ne zna kad ćemo moći nastaviti živjeti kao prije, odnosno kad će se ekonomija pokrenuti.

"Ono što svakako možemo učiniti, jest uvrstiti u dnevni raspored aktivnosti nakon kojih se osjećamo bar malo bolje - opuštenije, ugodnije, snažnije, energičnije. To može biti neka mirisna kupka, trčanje po kvartu, igranje sa psom, chat s prijateljima, čitanje inspirativnih tekstova, gledanje serije ili filma. Bitno je samo da se bavimo nečime što nam puni baterije. Onda će s tom pozitivnom energijom biti lakše pristupiti zadacima koji nas čekaju, kao što je pregled poslova na burzi rada i prilagođavanje životopisa. Rekla bih da može puno pomoći i ako traženju posla pristupimo iz pozicije 'ja ovo želim', a što manje iz pozicije 'ja ovo moram', jer kada nešto moramo ili trebamo, onda imamo dojam prisile i kao da netko izvana upravlja nama, pa je sve još duplo teže. Koliko god se možda osjećali pritisnuti situacijskim faktorima, uvijek možemo pronaći barem jedan razlog zbog kojeg želimo i biramo raditi", pojašnjava psihologinja.

Međutim, nije lako ni onima koji još rade, ali u nesigurnim uvjetima te svakodnevno osjećaju stres jer se boje da bi uskoro mogli izgubiti posao ili zbog smanjenih prihoda neće imati dovoljno novca za osnovne troškove. Jako je teško fokusirati se na posao u toj situaciji. Naravno, to uzrokuje dodatan stres - ako radite smanjenim kapacitetom, vaši bi rezultati mogli biti slabiji, što vas stavlja u dodatno loš položaj.

image
Traženje posla ionako je stresno, a pogotovo u ovakvim situacijama i nesigurnim vremenima

"Prije svega, važno je ne opterećivati se očekivanjima. Ovo je stresno i krizno razdoblje za mnoge ljude i nema smisla očekivati da ćemo u takvim okolnostima biti naročito produktivni. Ukoliko osjetimo da se ne možemo fokusirati na posao zbog stalnih briga, umjesto da se borimo protiv toga, bolje je to prihvatiti i odvojiti po nekoliko minuta dnevno, ako je potrebno i više puta, da jednostavno pustimo tim mislima da prođu kroz našu glavu. Naime, misli su, kao i emocije, prolazne, i ne trebamo im davati preveliku moć niti strahovati od njih. Dobro bi bilo misli zapisati na papir i odložiti ga u neku kutiju ili ladicu, pa na taj način simbolički 'zatvoriti' vrijeme brige, a onda se po potrebi opet tome vratiti.

Pomaže i ako radimo u manjim jedinicama vremena i tome prilagodimo svoja očekivanja – npr. umjesto očekivanja da ću u komadu raditi sat vremena, mogu radije planirati da ću se fokusirati na rad 15 minuta, pa napraviti kratku stanku od 5 minuta, pa se opet vratiti na zadatak. Dovoljno je već teško ako nam um luta i imamo dojam da gubimo kontrolu, a ako se još grizemo zbog toga, neće nam biti ništa bolje. Zato je dobro pokazati suosjećanje prema sebi kao što bismo ga pokazali prema najboljem prijatelju, i reći si: 'Ok, vidim da se boriš s nečim teškim i da ti nije lako. Samo polako, uzmi si vremena koliko ti treba. Vjerujem u tebe da možeš ovo savladati'", poručuje Andrea Gerčar.

Misli su, kao i emocije, prolazne, i ne trebamo im davati preveliku moć niti strahovati od njih.

Možda se sami nismo našli u takvoj situaciji te trenutno ne osjećamo posljedice ekonomskog stresa, ali u blizini vjerojatno imamo nekoga tko je već u teškoj situaciji i problemima s financijama. I vrlo je vjerojatno da ne znate reagirati na to i, iako biste ih htjeli utješiti i pomoći im, ne znate od kuda početi.

"Često ljudi ostaju zbunjeni i uplašeni kada se bližnji nađu u teškim situacijama. Ne znaju što reći, učiniti, pa radije šute i povuku se, da ne kažu nešto pogrešno. Odgovor je zapravo u ovakvim situacijama jednostavan: ako ne znate, pitajte. Bližnji će vam biti zahvalni. Iznenadit ćete se kad vidite da ljudima u pravilu nisu potrebne nikakve magične riječi ili djela, već jednostavna praktična pomoć, npr. da pričuvate prijateljici djecu na sat vremena kako bi ona mogla dovršiti CV ili otići na razgovor za posao. Isti princip vrijedi i ako ste vi sami pod stresom – nemojte čekati da vas netko pita kako ste i što vam treba. Ako se to dogodi, izvrsno, ali ako se i ne dogodi, to ne znači da ljudima nije stalo – možda su nešto primijetili, ali su se bojali pitati; a možda i nisu primijetili jer ste to tako dobro skrivali. U svakom slučaju, preuzmite odgovornost za vlastitu dobrobit i tražite podršku koja vam treba. Čak i ako su i drugi u istim ili sličnim problemima, barem u toj muci neće biti usamljeni; uostalom, muka je manja kada se podijeli s drugima", zaključuje psihologinja.

Vježba za borbu protiv anksioznosti

Nacrtajte dva kruga, jedan veći i drugi manji unutar njega; u veći krug upišite stvari koje ne možete kontrolirati, a u manji one na koje vi sami možete utjecati. Osobe niskog samopoštovanja često su sklone i pretjeranom osjećaju odgovornosti, a ova vam vježba može pomoći da jasnije sagledate svoju trenutnu situaciju.

"I konačno, važno je imati na umu da se, nažalost, loše stvari događaju i dobrim ljudima i da gubitak posla ili smanjenje prihoda nemaju nikakve veze s vašom osobnom vrijednošću. Recite to sami sebi naglas, bolje ćete se čuti!"