Koronavirus donio je brojne promjene u poslovnom sektoru. Zatvaranje ekonomije značilo je i zatvaranje brojnih tvrtki i obrta, mnogi su dobili otkaz ili su već nezaposleni dočekali ovo neizvjesno vrijeme, smanjene su plaće, projekti otkazani. Nesigurnost je posvuda, kako će izgledati iduća godina nitko zapravo ne zna, a traženje posla - ili ostanak na poslu na kojem smo nezadovoljni, premalo plaćeni i slično - danas se čini težim nego inače. Sve to donosi i posljedice na naše mentalno zdravlje. Nezaposlenost i traženje posla i inače su vrlo stresni periodi u životu, no sad kao da je sve još intenzivnije.
Pogotovo je teško tražiti posao kad ste pod ogromnim stresom i pritiskom jer vam je ugrožena egzistencija. Javljaju se dodatne nesigurnosti i sumnje u vlastite vještine i znanje. O tome kako se boriti protiv svega ovoga te kako ostati smiren u situacijama koje ne jamče sigurno sutra, pričali smo s psihologinjom Andreom Gerčar iz Zagrebačkog psihološkog društva. U sklopu specijala GG Mentor ponudila je neka rješenja i dala savjete.
Mnogi su u posljednjih nekoliko mjeseci izgubili posao, a zbog pandemije i nadolazeće krize sve je teže pronaći novo zaposlenje. Kako ostati miran, odnosno kako kontrolirati razinu stresa u takvim situacijama, kada nam je egzistencija ugrožena zbog vanjskih faktora na koje ne možemo utjecati?
- Istraživanja u području psihologije odavno su pokazala da je stres kojeg osjećamo to jači što je nepredvidljivost situacije u kojoj se nalazimo veća i što je manja mogućnost našeg utjecaja na konačni ishod. Nažalost, trenutno se nalazimo baš u jednom takvom periodu, kada su vanjski faktori (epidemija koronavirusa i ekonomska kriza) poprilično uzdrmali naš osjećaj sigurnosti. U takvim uvjetima mnogi su ljudi preplavljeni anksioznošću i strahom, osjećaju se bespomoćno, imaju teškoće sa spavanjem i apetitom. Pitanja koja si postavljamo i katastrofični scenariji koje zamišljamo često dovode do toga da imamo osjećaj kao da se 'vrtimo ukrug'. Razmišljanje u terminima 'što ako…' zapravo predstavlja naše pokušaje uspostavljanja kontrole nad nečim nad čime realno imamo malo ili nimalo kontrole. Međutim, kao što smo i sami mogli svjedočiti posljednjih mjeseci, život je nepredvidiv i za većinu stvari nema smisla brinuti dok se, i ako se, ne dogode. U suprotnom trošimo ogromne kapacitete na prežvakavanje stalno istih pitanja, uzrokujući nepotreban stres koji nam narušava imunitet i dovodi nas u ranjivu poziciju za razvoj bolesti.
U uvjetima u kojima nemamo puno kontrole, važno je usmjeriti se na ono na što možemo utjecati. Možda ne možete utjecati na trenutnu situaciju s tržištem rada, ali možete smanjiti financijske troškove, dodatno se educirati u području koje vas zanima i time povećati svoju konkurentnost na tržištu rada, urediti životopis, povezati se s osobama koje rade ono što i vi želite, vježbati svoje prezentacijske vještine... Ako vas uhvate epizode beznađa i letargije u kojima počnete dovoditi u pitanje smisao ulaganja ikakvog truda - prisjetite da su vještine i znanja koja usvajate s ciljem zapošljavanja prenosive i na druga područja vašeg života; tako je npr. dobra komunikacija bitna i u profesionalnom i u privatnom životu, poduzetničke vještine nam pomažu da brzo uočimo i iskoristimo mogućnosti koje drugi ne prepoznaju, dok je financijska pismenost nužna želimo li efikasno upravljati prihodima i onda kada ekonomska kriza prođe.
Osim toga, kada puno razmišljamo u smislu 'što ako ovo, što ako ono...', zapravo smo pretjerano usmjereni na sebe – zatvaramo se u svoju glavu, pokušavajući doći do nečeg novog, ali s obzirom na to da cijelo vrijeme razgovaramo sami sa sobom, niti ne možemo doći do nekih naročito drukčijih ili kreativnih rješenja. Zbog toga nam usmjeravanje na druge, npr. kroz volontiranje i podršku drugima ili jednostavno neformalno druženje može pomoći da barem nakratko ne razmišljamo o stvarima koje ionako ne možemo kontrolirati; s druge strane, bivanje u kontaktu s drugima možda otvori neka nova vrata, inspirira na nove ideje, proširi repertoar postojećih strategija suočavanja sa stresom.
Mnogima je teško u takvim situacijama fokusirati se na traženje posla. Kako se možemo "pokrenuti" i prestati očajavati te krenuti u traženje posla (ili čak otvaranje vlastitog posla)?
- Kada se nađemo u problemima, na dobronamjerne savjete prijatelja i poznanika o tome kako se "'moramo pokrenuti" često reagiramo s ljutnjom i osjećajem nerazumijevanja. I to je posve razumljivo: uvijek je lakše nešto reći nego učiniti. Traženje posla, ili pokretanje vlastitog biznisa, naročito u uvjetima ekonomske krize, izazov je koji zahtijeva velike količine energije, motivacije i vjere u sebe. Važno je da sami sebi odamo priznanje da je to što činimo ili se tek spremamo činiti teško i da traži hrabrost, upornost i strpljenje. A to su sve osobine koje se razvijaju tek kroz iskustvo i suočavanje s preprekama, nitko se s njima ne rađa. Zato nam jedan od motivatora može biti i taj da, ako sebe trenutno i ne vidimo kao upornu, borbenu i snažnu osobu, želimo takvima postati.
Također, možemo se prisjetiti koje su naše temeljne životne vrijednosti i razmisliti o konkretnim situacijama iz prošlosti u kojima smo se osjećali motivirano, energično i bili usmjereni k cilju. Što nas je guralo naprijed tada i na koji način isto možemo primijeniti u konkretnoj situaciji u kojoj se nalazimo?
Neki se pretvaraju u lavove kad je riječ o njihovoj djeci, drugi obožavaju učiti nove stvari i testirati vlastite granice, treći vole slobodu i spremni su odreći se mnogočega za neovisnost i kreativnost u poslu. Svi mi imamo vrijednosti koje usmjeravaju naše ponašanje - čak iako ih nismo u potpunosti svjesni. I što više možete uskladiti proces traženja posla ili bacanje u poduzetničke vode s tim vrijednostima, bit će vam lakše!
Pri tome je važno imati na umu da nam bez brige o našim temeljnim tjelesnim i emocionalnim potrebama nikakve strategije planiranja i motiviranja neće pomoći da se pokrenemo. Preduvjet za bilo kakvu učinkovitost su kvalitetan san i prehrana, redovito kretanje i unos dovoljno tekućine u organizam. Osim toga, važno je i da imamo barem jednu blisku osobu s kojom možemo otvoreno razgovarati o svojim brigama i strahovima i dobiti emocionalnu podršku i praktičnu pomoć kada nam to zatreba.
Razgovori za posao i inače su stresne situacije. Kako ostati smiren u trenutku kad trebate posao i kad osjećate pritisak jer "sve ovisi o tom jednom razgovoru"?
- Razmišljanje kako "sve ovisi o tom jednom razgovoru" ne samo da nam donosi dodatan stres, već zapravo i nije istina. Do svakog cilja vodi više puteva, ali se mi često fokusiramo samo na jedan. Zato je dobro paralelno razvijati više opcija, kako sav pritisak ne bi bio na jednom jedinom razgovoru za posao. Osim toga, prije samog razgovora, možemo si pomoći tako da tjelesne znakove pobuđenosti koji nam se jave, kao što su pojačano znojenje, lupanje srca ili drhtanje ruku shvatimo kao znakove motiviranosti i uzbuđenja, a ne stresa i anksioznosti; sam način na koji tumačimo vlastite tjelesne reakcije može nam puno pomoći ili odmoći. Neposredno prije razgovora, dobro je da radimo neke aktivnosti koje čine da se osjećamo dobro: to može biti šetnja, razgovor s prijateljima, gledanje neke serije koja nas nasmijava ili opušta, vježbanje, igra s kućnim ljubimcem…
Tijekom samog intervjua, rekla bih da je najvažnije dobro disati. Iako se ovo čini lakšim za reći nego učiniti, tajna je samo u tome da usporite brzinu svog govora i napravite male stanke između rečenica koje će vam omogućiti da udahnete i izdahnete zrak. Brz govor nije znak samopouzdanja – dobro disanje jest! Također, dojam koji mi mislimo da ostavljamo na druge tijekom razgovora za posao često se znatno razlikuje od dojma koji stvarno ostavljamo. Sjećam se da mi je jedna klijentica na psihoterapiju došla potištena zbog intervjua za posao koji je imala dan ranije, objašnjavajući mi da je tijekom samog razgovora bila vrlo zbunjena, nesigurna, da joj se jezik petljao i da prvih petnaest minuta nije izgovorila nijednu suvislu rečenicu. Kada je kasnije od potencijalnih poslodavaca dobila povratnu informaciju o dojmu koji je ostavila, ispostavilo se da su ju procijenili dominantnom, sigurnom u sebe i zrelom i izgrađenom osobom!
S druge strane, mnogima su plaće smanjene, dok je obujam posla povećan, što uzrokuje frustracije, a zatim i smanjenu produktivnost. Kako se pomiriti s takvim situacijama te ostati produktivan na poslu?
- Prije svega, mislim da ne možemo očekivati veliku produktivnost niti od sebe niti od drugih u uvjetima potplaćenosti i povećanog obujma posla. Čim prestanemo razmišljati u terminima očekivanja, moranja i trebanja, osjetit ćemo da nam je velik dio tereta pao s leđa. U izvanrednim i kriznim okolnostima važno je da prilagodimo standarde kojima se ravnamo.
Također, tada je još važnije nego inače da živimo i sve one druge dijelove svog identiteta osim posla – a ako imamo osjećaj da je sav naš život karijera, onda je vrijeme da te druge dijelove sebe tek otkrijemo i razvijemo. Ako se na poslu osjećamo ispražnjeno, zadatak nam je potražiti, podsjetiti se ili otkriti stvari, ljude, aktivnosti, mjesta – koji čine da se osjećamo ispunjeno.
A kada je riječ o samom funkcioniranju na poslu, svaki put kada osjetimo težinu, primijetimo da odgađamo stvari i da nam nedostaje motivacije, pomaže da osvijestimo što sami sebi govorimo. Kakav je unutarnji dijalog kojeg vodimo? Često te misli prođu "ispod radara", a bitno utječu na to kako se osjećamo. Prisjetite se zašto želite i zašto vam je važno raditi posao koji radite. Čak i ako nam je posao mehanički, repetitivan i nemamo mogućnost napredovanja, ipak nam omogućuje da platimo stanarinu i režije, što je opet nešto na čemu možemo biti zahvalni.
Teške situacije izazivaju teške i neugodne emocije, i očekivati da trebamo biti smireni, optimistični i energični bez obzira na uvjete ne samo da nije realno, već može biti i ugrožavajuće po naše mentalno zdravlje.
Posao od doma mnogima je uzrokovao probleme s usamljenošću. Kako se nositi s takvim osjećajima?
- Jedan od načina na koje si možemo pomoći jest da s kolegama organiziramo zajedničku pauzu za ručak, koju ćemo održati ili online ili uživo, pijući kavu u kvartu. Možete čak zamoliti prijatelja, partnera ili nekoga od obitelji da vam snimi kratku poruku u kojoj će vam kratko ispričati kako je proveo ili provela svoj dan, a koju možete preslušati bilo kad tijekom radnog vremena kad se osjetite usamljeno.
Nemate li niti jednu od ovih opcija, uvijek možete kratko prošetati i na taj način smanjiti osjećaj izolacije.
Pomoći može i slušanje muzike ili neke emisije u pozadini (naravno, ako nas to ne smeta s obzirom na prirodu posla koju obavljamo), kako bismo pomoću zvuka ljudskog glasa stvorili ugođaj kao da smo u društvu.
Na kraju, treba imati na umu da je i ova situacija, kao i sve drugo u životu, prolazna i da će se stvari kad-tad vratiti na svoje mjesto.
