Billie Eilish optužena je za queerbaiting. Znate što je to? To vam je onaj (marketinški!) trik kada slavni i poznati u svojim radovima i istupima, po prilici, simuliraju da su LGBTIQ+, a zapravo nisu i/ili "mi" kao publika mislimo da nisu, a oni još to nisu javno obznanili. Nije to ni bitno. Bitniji su dežurni moralisti (koji uvijek koketiraju s bizarno strogim ocjenama tuđih ponašanja). U video spotu koji je izašao ranije ovog mjeseca - Eilish i grupa djevojaka prikazane su tijekom recimo tipičnog "girls night in" tuluma: igraju Twister, jedu grickalice i plešu po kući. Prijateljice su prikazane i kako se "valjaju" jedna preko druge u krevetu.
Spot je doživio klasične moralističke pseudo kritike u kojima se tvrdi da Eilish radi tipičan queerbaiting nagovještavajući da je queer, a zapravo nije queer. Glazbenica je pokrenula i niz "nagađanja" o videu i njegovom značenju kad je na Instagramu podijelila fotografije sa snimanja ispod kojih je napisala: "Volim djevojke". Komentari su suludi i neprepričljivi. Reklo bi se čak: infantilni.Važno je reći da ovo nije prva "optužnica" ovakvog tipa protiv Eilish. Obožavatelji su kritizirali i njezinu pjesmu "I wish you were gay", koja kako tvrde "kritičari" homoseksualnost vidi kao objašnjenje, razlog ili moguću ironičnu izliku za nesretnu ljubav lirskog subjekta. U intervjuu za PopBuzz je svojevremeno odgovorila na kritike, rekavši kako vjeruje da je pjesma "ipak malo pogrešno protumačena". To su problemi "razvijenog Zapada".
S druge strane, Mađarska, naša susjeda je prošli tjedan usvojila zakonski prijedlog koji zabranjuje "promicanje" homoseksualnosti među maloljetnicima, što je izazvalo opravdanu zabrinutost aktivista za ljudska prava. Susjeda nam je, ukratko - na valu sve većih i rigoroznijih restrikcija koje konzervativna vlada premijera Viktora Orbana nameće LGBT osobama. Nitko ne zna zašto je tome tako, pogotovo ako se sjetimo njegovog glavnog političkog protagoniste koji je pobjegao s gay orgija u Bruxellesu, a koji je do tada bio aktivan na nizu homofobnih projekata podržanih od vlasti. Stvar ide toliko daleko, da bi – tvrde aktivisti, serije kao što su "Prijatelji" i filmovi poput "Bridget Jones", "Harryja Pottera" i "Billyja Eliota", u kojima se govori o homoseksualnosti, mogli također biti zabranjeni za maloljetnike. U praksi to, između ostalog znači da obrazovni programi ili reklame koji izražavaju potporu seksualnim manjinama, poput one Coca-Cole, koja predstavlja par muškaraca, a 2019. godine izazvalo pozive na bojkot, više neće biti dopušteni. Tisuće ljudi izišle su u ponedjeljak navečer na ulice Budimpešte kako bi prosvjedovali protiv te "kontinuirane propagande" vlade protiv LGBT zajednice.
Što je poveznica ove dvije priče? Meni se čini - ljudska glupost i ignorantnost koja svako malo širi područje svoje borbe, da parafraziram naslov velikog Michela Houellebecqa. S jedne strane – u zapadnim medijima je na djelu hiper – politička korektnost koja nerijetko rezultira raznoraznim otkazivanjima (tzv. Cancel culture/kultura otkazivanja). Politička korektnost po sebi nije loš model "ponašanja" i suodnošenja u demokratskim društvima jer pretpostavlja različitost i zamišlja vrijednosti poput inkluzije, empatije i solidarnosti. Kada se ekstremizira, ona postaje alat i oruđe za isključivanje. S druge strane, zemlje postsocijalističkog bloka inzistiraju na perverznim retrogradnim vrijednostima dok opslužuju svoje kleptokrate i dok svojoj "privatnosti" često dopuštaju mnoge privilegije protiv kojih se deklarativno bore. Licemjerstvo i politička nepismenost opslužuje obje ove situacije, neovisno o tome što nisu slične po intenzitetu niti posljedicama koje će uslijediti nakon što se sprovedu.
