Jovana Božović, diplomirana kostimografkinja i priznata beogradska stilistica, prije svega je osoba sa stilom. Kao jedna od osnivačica Remake koncepta, u svom čarobnom ateljeu, a uskoro i showroomu, već godinama s prijateljicom i slikaricom Anteom Arizanović na specifičan način spaja prošlost i sadašnjost, kreirajući najdivnije stvari od najkvalitetnijeg porculana. Ova mlada majka, inače kći poznatog sociologa Ratka Božovića i glumice Azre Čengić, u svojoj bogatoj karijeri krije najrazličitije vrste portfolija, od editorijala za najutjecajnije modne časopise, do osmišljavanja kostima za film i televiziju. Unikatni stil koji gaji u svakom svom projektu, odražava se i na odjevnu liniju Remake studija, koji iz sezone u sezonu ugodno iznenađuje svoje obožavateljice svojom inventivnošću i stvaranju novih trendova u hodu. Uvijek besprijekorno odjevena, na sasvim effortless način, kako to samo znaju ljudi koji modu imaju u malom prstu, sasvim sigurno korača ulicama grada dopuštajući da se ljudi okreću za njom pokušavajući „ukrasti“ neke cake za sebe. Uhvatio sam je u pauzi između dva snimanja, u potpunom kreativnom kaosu, ali kako i sama kaže, to je sasvim njeno prirodno stanje, jer osim što se raduje svakom novom danu koji dolazi, ona u potpunosti uživa u kreaciji svakodnevice. Uostalom, kako to obično biva, takav stav prema životu i poslu se uvijek osjeti i vidi, a u njenom slučaju osobito.
Upravo ste završili snimanje filma “Sloterhouse” u američkoj produkciji. Kako izgleda set pod strogim pandemijskim mjerama i koliko se razlikuje kada radite za domaću scenu?
- Evo snimanje smo završili prije 20-ak dana i još uvijek sam pod velikim dojmom. Ne zbog konkretno tog projekta, već trenutka u povijesti u kojem se nalazimo, a koji je u najmanju ruku jako zanimljiv. Pomiješani su tu razni osjećaji, od straha od bolesti do straha od toga jer smo u strahu, od smisla do potpunog besmisla. Do toga da smo se svi toliko naviknuli na svakodnevno testiranje da se osjećamo nesigurno kad to više ne radimo.
Već dugi niz godina radite kao kostimografkinja i stilistica za razne projekte, editorijale i snimanja. Koliko se taj biznis promijenio danas i što je važno znati u tom poslu?
- Kada završiš fakultet skinu ti ružičaste naočale jer shvatiš da posao kostimografa nije samo stvar kreacije, romantična zamisao u kojoj kostimografkinja sjedi u radionici s hrpom prelijepih materijala i provodi svoje ideje u realnost. Ima tu jako puno financija, papirologije i nošenja sa svojim i tuđim taštinama.
Sa slikaricom i dizajnericom Anteom Arizanović osnovali ste Remake shop koji je regionalno poznat. Kako dolazite do ideja? Kako se dopunjujete kao kreativni duo?
- Puno pričamo. Puno se smijemo.
To je kao neka vrsta terapije?
- E, baš tako! Kao film Woodyja Allena, gdje se iz histerične logoreje dogodi nešto što se zove film. Tako izgleda naš proces rada. Red filozofiranja i druženja, red kreiranja, pa tri reda administracije, tehnikalija i još dva reda diplomacije.
Vaša modna linija bijelih košulja s natpisom “Fuck Off” na ovratniku definitivno je must have komad. Što se novo kuha kod vas?
- Najnovije je da smo promijenile koncept. Zatvorile smo radionicu na Kosančićevom vencu i oformile otvoreni atelje. Mjesto gdje sav naš porculan stvaramo od ideje do rada na svakom pojedinačnom predmetu. Pečemo porculan, fotografiramo ga, smišljamo, pakiramo i šaljemo. Otvoreni smo i da nas ljudi posjete i kupe naše proizvode, da dođu da se upoznamo. Jedan prijatelj nas je okarakterizirao kao "Belgrades best kept secret". I to se trudimo ostati. Istina je da malo gajimo taj elitizam vezan uz ručni rad, umjetnost i dizajn. Kada se iza brenda krije čovjek sa svim svojim kvalitetama i manama, a ne mašinerija. Pored novog prostora i koncepta, napravile smo novu kolekciju tanjura pod nazivom Homage to Matisse. U pitanju je set od 4 tanjura, koja su dekorirana s ručno rađenim crtežima, replikom Matisseovih radova. Čak smo koristile natpise koji su napisani rukom pa pa transponirani na tanjure. Nismo koristile ni jedan postojeći font.
S obzirom na velike globalne promjene u svim segmentima života, što mislite u kojem se smjeru kreće moda? Vjerujete li u happy end?
- Na daleko se prepričavaju anegdote vezane uz moj optimizam jer je zarazan. I naravno da vjerujem u happy end. Sve je na kraju samo način gledanja na stvari.
Kada hodate gradom, primjećujete li nekad tu čudnu pojavu da su penzioneri možda najbolje obučeni ljudi? Što mislite zašto oni i dalje drže do sebe?
- Moramo učiti od njih. Ne može se svakakav na ulicu, zar ne? Vjerujem u to da je jako bitno da čovjek drži do tog nekog dostojanstva koliko god bila teška vremena.
Koliko se promijenio vaš stil otkad ste postali majka? Primjećujete li da ste nešto prestali nositi ili da vam više nije fora? Ili pak mislite da ste usprkos svemu ostali dosljedni sebi?
- Za mene je interno u obitelji poznata anegdota kako sam otvarala poklone poslije rođendana i u suzama vikala: "Mrzim korisne stvari". Znaš ono kada dobiješ nešto super praktično pa se roditelji oduševe, a tebi dođe da se upucaš. E, pa takva sam bila dobar dio života. Sve nešto neudobno, a lijepo, nepraktično, a lijepo, male cipele, ali lijepe, visoka štikla u kojoj ne znam hodati, ali prelijepa. I tako dalje i tako dalje. Međutim, sve dok nisam postala mama i apsolutno se dogodio kolaps. Kako ću štikle kad moram gurati trotinet i vući kolica, neću baš tu svilenu haljinu jer me uvijek djeca uprljaju… Evo tek sada se malo vraćam u stari mode, ali je udobnost nešto što mi je jako važno. Mislim da se, u nedostatku vremena da se bavim svojom garderobom, trudim odijevati možda malo jednostavnije nego ranije.
Kako izgleda vaša dnevna rutina? Čemu se radujete svakog dana?
- Radujem se svakom danu. Ali stvarno, nije opća priča. Ustajem, pijem kavu, mazim se s ukućanima. Uživam u kreativnim dijelovima svakodnevice.
Koji odjevni predmet ili modni trend bi zakonom zabranili?
- Ne znam je li to trend i kako bih ga nazvala, ali mi je potpuno neshvatljivo kada nosiš brend, a ne odjeću. Odjeća s istaknutim logotipom mi je jedna od stvari koja mi nije jasna kako je uspjela kod ljudi i zašto bi netko na sebi nosio pff pff pff ili što god već drugo.
Za koga možete reći da je osoba od stila? Kome se divite u tom smislu?
- Frida Kahlo. Potpuna definicija stila. Hrabrost, odvažnost i autentičnost u životu pa tako i u odijevanju. Smeta mi što je danas tako malo hrabrosti u svakodnevnom životu, a isto tako i u modi.
Postoji li neki novi lokalni brend na koji bi nam skrenuli pažnju?
- Mishka, i to ne zato što je moja najbolja prijateljica, nego zato što je rijetka pojava na domaćoj sceni da je nešto tako lijepo i dosljedno sebi. Promatrala sam nastanak tog brenda od prve izgovorene ideje do danas. Ima veliku šansu da postane izvanvremensko.
I za kraj, što treba imati svačiji ormar?
- Vrata.
