Miša Obradović

Razgovarali smo s vodećim beogradskim modnim "okom"

21. rujan 2022.

Fotograf: Miša Obradović

Mnogi umjetnici, celebrityji žele i željeli su da ih upravo on fotografira. Ne samo radi talenta i odgovornosti koju ima prema istom, nego i zbog karaktera. Miša je super-cool tip.

A kako znam da je super-cool tip? Pa (ne)slučajno sam "naletio" na mnoge njegove editorijale pa kad mi se lampica "upalila", shvatio sam da se radi o istom, zaslužnom čovjeku. Miša je i bivši model, i oženjen je za jednu od najljepših modela bivše Jugoslavije, Zoranu Kostić. Pogledao i pročitao sam sve dostupne razgovore koje je poveo i ostao sam impresioniran skromnošću, pronicljivošću i nekakvim "poštenjem" koje je zračilo iz njegovih izjava. Čovjek je to visokog profesionalnog integriteta, inspiriran i inspirativan.

image

Autoportret/Miša Obradović

Što vam se čini da je trendi, "IN" fotografija?

- Trendovi u fotografiji se mijenjaju često, ali nerijetko određeni pristupi brzo odlaze u zaborav. U posljednje vrijeme ono što je "IN" ja zovem "ne znam fotografirati" fora. Zasićenje koje je nastalo uslijed ogromne količine filtriranih fotografija na Instagramu i drugim društvenim mrežama dovelo je do toga da su urednici poželjeli, s potpunim pravom, da se modna fotografija razlikuje te se sad pored prirodnosti forsiraju i loše svjetlo, nebulozne kadraže i perspektive… U skladu s modnim trendovima danas, gdje je zapravo sve dozvoljeno i gdje imamo dojam da ne znamo "što je pisac htio reći", masovnim neukusom i izborom začudnih i različitih modela koji nam sve to predstavljaju, takav trend je zapravo logičan i odražava estetiku društva i socijalnih kretnji vremena u kojem živimo. Na globalnom nivou. Osobno bih volio da se što prije sve promijeni i da se vratimo nekoj ljepšoj i za oko ugodnijoj estetici.

image

Privatna arhiva

image

Privatna arhiva

Kako se vježba fotografski rukopis/možete li svoj opisati?

- Fotografija je zapravo zanat, a svaki se zanat vježbom može unaprijediti. Ako vam je moda, kao meni, najveća ljubav i ako imate ljubav prema umjetnosti, lako ćete naći inspiraciju (bar je ja tu nalazim) a svoj osobni rukopis ćete pronaći samo ako želite biti originalni, inovativni i kreativni. Svaki pokušaj kopiranja nečega što je već napravljeno guši individualnost i osobni pečat u nastajanju. Ono što mene prvenstveno inspirira je rad s ljudima i način da iz njih izvučem nešto, neki novi pogled, neku iskru u očima koju do sad nitko nije vidio, možda ni oni sami.

image

Privatna arhiva

image

Privatna arhiva

Motivi i fascinacije kroz period inspiriranog djelovanja?

- Moja prva inspiracija uvijek su bile djevojke i one su razlog zašto sam se okrenuo modi. Najveći uzori za mene kao tinejdžera bili su veliki fotografi kao što su Testino i Max Vadukul čije sam editorijale s divljenjem gledao u magazinu Vogue koji se u vremenu mog odrastanja, a to je ne zaboravimo, vrijeme bez interneta i kablovske televizije, s teškom mukom nabavljao iz inozemstva. Tada sam shvatio, a to i dalje mislim, da su modni editorijali zapravo male kazališne predstave ili kratki rezovi filma gdje zapravo mogu ispričati cijelu jednu priču. I to je ono što me "vozi" i dan danas.

image

Privatna arhiva

image

Privatna arhiva

Političnost modne fotografije je inherentna. Koliko ste ju promišljali ili ju i dalje promišljate?

- Mislim da to nije primarna odlika modne fotografije, ali ako gledamo na to sa stavom da je zapravo sve oko nas politika onda je ta povezanost neupitna. Moda kao takva sastavni je dio našeg društva gledano sa socijalnog aspekta i kao takva modnim brendovima daje priliku da se u svojim kampanjama osvrnu i skrenu pažnju na aktualne svjetske probleme i tako skrenu pozornost i na sebe. Sjetimo se samo nekadašnjih Benettonovih kampanja. Nažalost, kod nas modna industrija nije toliko razvijana, a i bojim se da je malo hrabrosti u kreativnim timovima domaćih brendova. U mojim radovima, čini mi se, sve što bi se moglo podvesti pod političnost nametnulo se samo i po prirodi stvari, rijetko kad namjerno. Vjerujem da vrlo krupna beauty fotografija na kojoj se vide samo usta, ovisno o načinu na koji se fotografira, može poslati jaku političku ili socijalnu poruku.

image

Privatna arhiva

image

Privatna arhiva

Fotografija je poruka. Gesta. Pitanje. Ali nerijetko i neprirodna poza. Zašto se toliko dugo cijeni lažna reprezentacija (pogotovo kod modela)?

- Moda je sama po sebi fake. Vec godinama moda nisu samo odjevni predmeti namijenjeni oblačenju već fantazija, nekad čak i potpuna besmislica a netko bi rekao i art! Ja mislim da je istina na pola. S tim u vezi, modna fotografija koja je u svojoj biti lažna mora ići s tim u korak. Što čudnije, to bolje i zanimljivije. Takvi pokušaji često su neuspješni, ali naš zadatak kao fotografa je da pronađemo nešto što do sad nitko nije vidio te da tu fantaziju podignemo na neku novu razinu.

image

Privatna arhiva

image

Privatna arhiva

Što trenutno radite/na čemu i kako opisujete život u (primijenjenoj) umjetnosti na Balkanu?

- Mislim da je život na Balkanu u sferi umjetnosti turoban i skučen, zasnovan na utrkivanju s velikim centrima mode i bez hrabrosti da se uroni u vlastiti kreativni proces, da se proba iznjedriti nešto originalno i autohtono. Govorim to iz vizure nekog tko trenutno živi u Beogradu, a s iskustvom nekog tko je skoro deset godina radio u Parizu. Ono što mene najviše pokreće su moji vlastiti projekti i trenutno radim na pripremi izložbe aktova i portreta s kazališnim i filmskim umjetnicima iz regije.

image

Privatna arhiva

image

Privatna arhiva

Kako biste se sada da morate – iznova predstavili? Tko ste što volite/prezirete/želite/očekujete? Od sebe, drugih....

- Mislim da ne bih ništa mijenjao. Ono za čime žalim je što za neke stvari nisam imao dovoljno hrabrosti i entuzijazma i to bih sigurno promijenio. Ja sam netko tko još uvijek odlazi na posao sa žarom i željom da se magija dogodi, s namjerom pravljenja fotografije koja će ostati "zauvijek". Od sebe očekujem da me ta želja nikad ne napusti. Ako me pitate privatno tko sam i što volim, prezirem i očekujem: suštinski sam vrlo komplicirana osoba, ali prije svega - samom sebi. Ljubopitljiv sam i nerealan, što nije loše za moj posao. Želim biti sretan i ispunjen i uvijek okružen iskrenim i kreativnim i pristojnim ljudima. Prezirem laž, škrtost i neiskrenost. Za sebe bih najviše želio da svakim danom budem zreliji i pametniji, a samim tim i sretniji,

Što vas ponajviše određuje, a što vas je prestalo određivati kao umjetnika?

- Vrlo teško pitanje, iskreno ću vam reći. Mislim da je to pitanje za druge više nego za mene. Možda ga i ne razumijem dobro, ali ako već moram odgovoriti, mislim da je to moje nasljeđe, odgoj i ljudi s kojima sam odrastao i mislim da je to nešto što se mijenja s iskustvom i godinama, ali me nikada neće prestati određivati.