Mario Furčić istaknuti je arhitekt koji ravnopravno djeluje na dvije adrese - onoj u Beču i na zagrebačkoj. Njegova je praksa fokusirana na stambene, ugostiteljske, te maloprodajne objekte i interijere na hrvatskoj obali i otocima, sa sve većim pomakom prema dizajnu interijera i suradnji s lokalnim obrtnicima. U svoje projekte uključuje umjetnike i dizajnere. Iza njega je 11 godina iskustva u kojima je upisano preko 300 dovršenih projekata arhitekture i uređenja interijera, bilo kao stariji arhitekt ili viši dizajner ili osoba za kontakt s klijentima.
Kako ide vaša intimna priča s arhitekturom (ili interijerima)? Kada vam je prvi put „pala”na pamet, odnosno – kada ste pomislili da će ona biti vaš poziv?
- Uvijek sam pokazivao tipične znakove da ću biti arhitekt: više su me zanimale stvari nego ljudi, igrao sam se sa “legićima”, konstantno sam crtao, uvijek sam bio kreativan i drugačiji od ostalih u razredu. Ako pogledam što sada radim, opis je ostao potpuno isti.
Što je bilo izazovno, a što je postalo izazovno?
- Izazovan je uvijek bio odnos s ljudima, odnosno kako otkriti što ljudi vole - svi smo tako drugačiji, tako zanimljivi. Odmah s prvim klijentima počeo sam istraživati i psihologiju te nisam stao do danas, jer tu ima toliko neodgovorenih pitanja.
Trenutno djelujete u Beču – na koji se sve način vaša profesionalna optika promijenila odlaskom iz Hrvatske?
- Nikad nisam poslovno napustio Hrvatsku, ni kada sam živio u Berlinu ni sada u Beču, puno projektiramo kuća i apartmana na otocima i nema naznake da će to stati - a uživam gledajući kako nam raste standard i uređenje objekata, godinama već radimo samo objekte sa 5 zvjezdica.
Što vam se čini da arhitekt danas mora znati – odnosno, koje sve alate i discipline vi najrađe konzultirate van same struke?
- Marketing je jako povezan s našom strukom, jer svaki projekt je jedna priča koju moramo prodati - a tu je najbolje koristiti tehnike iz marketinga. Ako bih mogao dodati neki kolegij na fakultetu, to bi bio Marketing i Psihologija. Jer svaki projekt može se shvatiti i kao jedna psihoterapija, na kojoj klijent otkriva nešto o sebi, a arhitekt otkriva nešto o svijetu.
Iza vas je preko 300 različitih projekta, od unutarnjih uređenja do kuća – koje se posebno rado sjećate. Što je sve te procese objedinilo, sada s naknadnom pameću?
- Spontana improvizacija, apsolutno najljepši projekti, na kojima projekt nastaje ispred klijenata kroz razgovor, a iz mene izlaze ideje na sve strane i samo ih hvatam po zraku i stavljam na papir. Kao da se dogodi neka ljubav, ne gledaš uopće natrag. To je postalo moguće tek nakon što sam skupio ogromno iskustvo i počeo vjerovati svojim idejama, kada se dogodi onaj pravi “flow”.
Kako biste opisali svoje dosadašnje estetske / funkcionalne interese?
- Volim tradicionalno, razumijem moderno, a tajna ljubav mi je post-moderna. I nekako miks toga svega je ono što izlazi iz mene.Upravo sam dovršio redizajn vizualnog identiteta u suradnji sa Studio8585. Taj projekt utjelovljuje moje nedavne profesionale i osobne uvide te nove dugoročne ambicije.Temelj novog dinamičnog vizualnog identiteta čini custom tipografija napravljena samo za mene, koja objedinjuje moje glavne profesionalne, estetske i osobne vrline. Završni rezultat je jedinstven, ekspresivan i uvijek u fluksu, u skladu s mojim arhitektonskim i dizajnerskim pristupom.
Što je uputa „mladom” arhitektu – za komunikaciju s klijentom? Kojih se etičkih/estetskih parametara ne treba odreći?
- Naći klijente koji vole isto što i ti. Ja sam godinama išao kontra te misli, te imao klijente koji su potpuno različiti od mene, htio sam otkriti da li postoji neka teorija koja je univerzalna, i koju mogu otkriti. Pogotovo kod interijera koji su mlada znanost, još tražim odgovor na to.
Arhitektura, kako je još Foucault primijetio, kadra je postaviti život društva, pa je stoga posebno važna za razumijevanje čovjekovih vrijednosti i kulture. Kakve vrijednosti inaugurira suvremena arhitektura, ako možete poopćiti svoje dosadašnje dojmove, a možda i prakse?
- Vraćamo se u svijet mitologije. Došli smo do dna “objektivnog” pogleda na svijet, te je sada već i znanost primijetila - nismo prazne ploče. Postoje priče koje vidimo iste u svim kulturama, vrijednosti koje vidimo iste, vjerovanja. Napokon se u arhitekturi pojavljuju “arhitektonski elementi” kao reakcija na godine i godine “apstrakcije”. Zanimljiv podatak je da je tijekom zadnjeg lockdowna knjiga “Pattern language”, Christophera Alexandera doživjela iznenadan rast popularnosti. Knjiga se bavi baš ovom temom: što znače stepenice, što znači prozor, što znači kuća, što znači grad - kako smo te koncepte već odavno integrirali u naše shvaćanje svijeta.
Postoji li izvjesni estetski sustav „suvremene” arhitekture?
- Naravno, odražava se u arhitekturi kroz igranje sa simbolikom, igranje s povijesti, arhitektura istražuje na što reagiramo pa ćemo prema toma napisati nove teorije.
Sugovorite li s kritičkim diskursom unutar struke, odnosno koliko je on vama relevantan, a koliko je tek smješten u teorijski raspoložene praktičare?
- Ah, knjige arhitekata o arhitekturi me ne zanimaju više. Imam klijente koji su odraz društva i evolucijsku psihologiju koja mi objašnjava kako se pokreće svijet i ona mi daje mir.
