Je li lako ili je pak – teško, biti radikalan u kazalištu? Danas? Nije li kazalište tek „stari aparat”? Što nam je donio teror tolerancije? Što je zapravo komično? Je li sreća danas ili je sreća namijenjena da se dogodi tek sutra? Pojavi li se to sutra ikada? Možemo li odvojiti svoj osjećaj ljubavi od svih idealnih reprezentacija u koje smo uronjeni? I da – znate li kako se i zašto stvara laž, a kako iluzija? Gdje je iluzija najjača? Neke od odgovora ponudio nam je Ivan Penović koji zadnjih par godina osvaja kazališnu publiku diljem Hrvatske. On je dramaturg, redatelj, dramatičar.
Njegov je teatar šarmantan, oštar, brz, arogantan, bahat i smiješan. Mladalački, snovit, razigran. Oko sebe je okupio mladi tim glumaca koji hrabro „crtaju” konture njegove vizije teatra. Kor tim su Bernard Tomić, Domagoj Janković, Matija Čigir i Pavle Vrkljan.
