Marina Kolar na svom poslovnom Instagram profilu često progovara o temama o kojima svi želimo pričati, a kao da ne smijemo. Kako odrediti cijenu vlastitog rada, kada klijentu reći ne, što zapravo znači mit o "najboljoj verziji sebe". Zato i jest privukla našu pažnju! Iza znanja i kvalitetnog pristupa pratiteljima i klijentima stoji dugogodišnje iskustvo, iza kojeg pak stoji hrabrost potrebna da bi se jedna mlada osoba suprotstavila društvenim autoritetima i nametnutim pogledima na život i svijet. Marina je danas vlasnica tvrtke Konekta, u sklopu koje nudi usluge savjetovanja i edukacije budućih i aktualnih poduzetnika u području izgradnje biznisa. Pokrenula je i akademiju naziva "Izgradi uspješan biznis" - na taj način, kaže, "ostvaruje svoju životnu i poslovnu svrhu".
Kako ste se odlučili pokrenuti svoju firmu? Je li ta odluka posljedica pozitivne ili negativne emocije/iskustva?
- Vjerujem da svoje prilike ne treba čekati, već stvoriti. Nakon što sam 16 godina radila kao direktorica, voditeljica EU projekata, edukatorica, voditeljica prodaje i slično, nekako je prirodno došlo vrijeme da pokrenem svoj biznis i kroz Konektu nastavim rasti i živjeti svoju svrhu. Ove godine proslavit ću pet godina u poduzetništvu i kroz ovaj period imala sam privilegiju sudjelovati u pokretanju mnogih biznisa, izgradnji snažnih brendova u koje i sama vjerujem, vratiti mnoge male biznise na put uspjeha, sudjelovati u prekrasnim projektima i upoznati iznimne ljude. Moji glavni edukacijski programi vezani su uz uspješno poslovanje, prodaju i brendiranje, a posebno volim kad klijentice nakon zajedničkog rada promijene percepciju prodaje i samopromocije zbog čega mogu s lakoćom i ponosom prodavati više i poslovati bolje. Svi mi imamo svoje talente, a prepoznavanje potencijala i podučavanje kompliciranih poslovnih tema na način da ih je lako razumjeti i usvojiti je jedan od mojih.
Koliku je ulogu imala hrabrost u tom velikom pothvatu?
- Veliku. Odrasla sam u radničkoj obitelji bez poduzetničkih uzora i počela raditi s 18 godina. Nisam bila zadovoljna, no kad bih to spomenula, svi bi rekli "Tako je svima". Nisam to mogla prihvatiti i kao da je bio danas sjećam se trenutka kad sam na putu na posao pomislila "Ma nije moguće Marina da je ovo tvoj život i da je ovo sve što možeš postići". Taj dan dala sam otkaz, svi su bili u šoku, ali ja sam imala viziju i uporno gradila priču u koju sam vjerovala – čak i kad nitko nije razumio što ja to zapravo radim. Puno godina nakon toga, kad sam otvarala Konektu, i sama sam htjela imati tu "sigurnost" kojoj svi težimo. Zbog toga sam se prvo educirala o svim pravnim i zakonskim detaljima poduzetništva, a nakon toga izradila poslovne strategije i dobar plan što mi je omogućilo da svoje ciljeve ubrzano ostvarim. Moj moto je "Ako je do mene, ne može ne uspjeti" i tako i idem kroz život - ako ne ide na jedan način, tražim drugi.
Kako je, povrh svega, došlo do otvaranja Akademije "Izgradi uspješan biznis"?
- Nakon što sam nekoliko godina radila različite edukacijske programe za razvoj kompetencija, karijera i uspješnih biznisa, prepoznala sam da većinu muče vrlo slični problemi – da sjajno rade svoju djelatnost, no nedostaje im poduzetničkih vještina, premalo rade na razvoju svojih biznisa i imaju problem s prodajom i samopromocijom. Sve u kompletu najčešće dovede do toga da rade sve više, ne zarađuju dovoljno i onda se sve nezadovoljnije i umornije pitaju "Što to meni treba?" Zapravo i nije teško "zaokrenuti priču" i transformirati svoj biznis kako bi iz njega imale dovoljno zadovoljstva, profita i vremena, ali naravno – ne ako se i dalje nastavimo vrtjeti u krug kao hrčak, radeći iste stvari koje su nas dovele do stagnacije ili lošeg poslovanja.
Program Akademije "Izgradi uspješan biznis" je bio u planu za 2020. jer sam htjela koncept u kojem mogu pomoći većoj grupi poduzetnica s šireg geografskog područja, a bez gubljenja vremena na putovanja. Korona je cijelu priču malo ubrzala, pa tako danas uz Akademiju imam i platformu s odmah dostupnim online edukacijama. Sudionice mi često kažu da im je Akademija bila jedna od najkorisnijih edukacija u životu te da bi trebala biti obavezna u školovanju. Upravo je prolazi peta generacija polaznica i pravo mi je zadovoljstvo promatrati ih kako tjedan po tjedan slažu svoje kockice u veliku smislenu sliku.
Kako mislite da naše tržište stoji po pitanju "neformalnog" obrazovanja, i što mislite koji su njegovi benefiti i nedostaci u odnosu na državno?
- Otkako sam završila srednju školu neformalno se educiram, a već 15 godina provodim neformalne edukacije. Nekad je ljudima jako bila važna diploma i "upis u radnu knjižicu", no danas poslodavce zanima što zapravo znaš raditi. Formalno obrazovanje se presporo mijenja i prečesto stvara nekompetentne ljude koji ne znaju ključne stvari za koje se školuju. Glavninu svojih kompetencija mogu zahvaliti neformalnoj edukaciji i vlastitoj ambiciji. Ali praktična primjena znanja kojeg učimo u školama ne bi smjela ovisiti o ambiciji pojedinca već biti uklopljena u školski sustav kao što sam imala prilike vidjeti u inozemstvu (npr. u Finskoj). Ponuda neformalnog obrazovanja je raznolika i fokusira se na konkretne potrebe na tržištu, ali je danas više nego ikad izazov upravo "šuma" informacija. Izreka kaže "Znanje je moć" no to je samo pola istine. Znanje je potencijalna moć i postaje moć samo kad naučeno primijeniš.
Kao uspješna voditeljica biznisa, što mislite prati li Hrvatska tempo koje tržište traži; ima li nade (za mlade)?
- Mladi s diplomama najčešće nemaju potrebno znanje i po dolasku u tvrtke potrebni su im mentori i vrijeme kako bi ih naučili ono s čim su zapravo trebali izaći iz školskog sustava. Velik broj mladih ne razmišlja na način kako smo mi nekad razmišljali, puno su proaktivniji, otvaraju svoje biznise, školuju se i odlaze raditi u inozemstvo i dobro je da su im mogućnosti otvorene. Stojim iza toga da je itekako moguće u Hrvatskoj izgraditi uspješan biznis i to bez pomoći političke iskaznice, baba i stričeva, ali ne mogu se nekad ne zapitati kakve sam rezultate mogla stvoriti da sam negdje drugdje uložila toliko truda i vremena u svoj biznis kao ovdje. Nade ima za sve oni koji kao prvo znaju što žele, a onda su spremni taj svoj san i želju pretvoriti u stvarnost – koliko god da imaju godina i gdje god da se nalaze.
Što mislite da karakterizira "generaciju Z" i razlikuje je od vaše generacije?
- Moja generacija odgajana je da vrijedno radi u tišini i čeka da je netko prepozna i "nagradi". To danas stvara probleme u poduzetništvu jer ako želiš uspjeti trebaš se znati prodati, trebaš se brendirati i istaknuti – što se kosi sa svime što su nas učili da je pristojno i ispravno. Zbog toga danas imate već odavno prekvalificirane poduzetnice koje se ne znaju pozicionirati ni od svog posla živjeti jer čekaju da se nešto desi "izvana" i da kupci dođu k njima. Ta vremena su davno prošla. S druge strane, imamo i hrpu mladih ambicioznih ljudi koji se znaju dobro prodati jer su odrasli u sustavu gdje se individualnost cijenila i poticala, no nedostaje im konkretnog znanja. Nestrpljivi su i žele sve odmah, no svijet tako ne funkcionira. Rekla bih da je kombinacija jasne vizije, dobrih alata i strategija, vrijednog rada i prodornosti idealna za uspjeh.
Imate li neku rutinu u životu ili se oslanjate na nepredvidivost svakodnevice?
- Ujutro prije posla treniram, slušam meditacije ili zapisujem u dnevnik. Zatim u uredu pogledam koji su mi prioriteti i njih odradim u svoje najproduktivnije vrijeme. Svoje osobne radosti poput druženja, putovanja i masaža isto planiram jer mi je iskustvo pokazalo da ako ih ne planiram – neće se ni desiti, što je dugoročno jako loše za fizičko i mentalno zdravlje. Važno mi je da sam blizu prirode, zemlje i šume pa sam i teren za kuću s namjerom izabrala na takvoj poziciji. Svakodnevno smo sa psom u šetnji šumom, radim u svom biovrtu ili samo upijam sunce. Zima mi prilično teško pada i početkom godine obavezno bar na desetak dana odem u toplije krajeve.
Može li svatko voditi biznis? Koje osobine su ključne?
- Poduzetnikom se ne rađamo već to postajemo, ali ne, nije svatko za poduzetnika. Biti sama svoj šef je super, ali donosi i mnoge odgovornosti – od organizacije do prodaje te uspjeh i profit ovise isključivo o tebi. Možeš imati i najbolji proizvod/uslugu na svijetu, ali ako za to nitko ne zna, teško da ćeš izgraditi uspješan biznis. Ključno je znati dobro upravljati vremenom i prioritetima, znati se brendirati i prodavati, zatim biti odlučan, proaktivan, stalno učiti jer rast je u poduzetništvu neverending story.
Mislim da je jedna od najkorištenijih riječi 21. stoljeća – stres. Konstantna potreba za komunikacijom, ogromni pritisci oko posla, fizičkog izgleda, zdravlja, da ne spominjem trenutnu situaciju u svijetu. Kako se vi nosite s time, koji su vaši mehanizmi?
- Mi koji smo strastveni oko svog posla zapravo stalno plešemo na tankoj žici između flowa i burnouta. Ja sam burnout doživjela 2011. godine. Nakon toga stvarala sam sustav pojednostavljenja biznisa koji mi sad omogućava da iz godine u godinu postižem bolje rezultate uz manji angažman. Brigu za sebe shvaćam ozbiljno i planiram je unaprijed, redovito vježbam i mogu reći da me to "izvuklo" iz faza kad sam i ja bila loše. Kad je krenuo lockdown moj spas su bili posao i priroda te micanje od svih vijesti. Puno toga se desilo u manje od tri godine i ljudima je stvarno teško. Važno je prihvatiti sve emocije koje se dešavaju u nama i ako nam treba pomoć – zatražiti je. I sama imam svojih boljih i manje dobrih dana i kao i svima - i moje su raspoloženje i produktivnost vrlo ciklični. Važno je naći način rasterećenja koji nam odgovara i nakon što napravimo planirane prioritete za taj dan u svom biznisu zatvoriti vrata ureda. Ništa neće pobjeći. To isto spada pod učenje vrijednih lekcija o sebi i samodiscipline.
Na kojim lekcijama naučenim na početku vaše karijere danas profitirate?
- Na svima. U to vrijeme tek se razvijao Internet, nije bilo mentora ni online edukacija i puno rovova sam trebala "prekopati" sama. Uistinu sam zahvalna na svim tim iskustvima jer bez njih danas ne bih bila tu gdje jesam. Ponekad si mislim da bi bilo dobro da sam i sama imala neke od prečaca koje ja danas nudim svojim klijentima, no vjerujem da se stvari uvijek dešavaju s razlogom i u pravo vrijeme.
Obraćaju vam se ljudi koji u svom životu žele neku promjenu. Po vašem iskustvu, koji je najčešći motivator za tu odluku?
- Kad sumiramo sve motivatore, uvijek se svede na dva glavna – očaj ili inspiracija. Očaj, kad smo nezadovoljni trenutnom situacijom i osjećamo da je ona za nas neodrživa. Često čujem od klijentica da osjećaju grižnju savjesti zbog toga što žele promjenu, a njihovi životi drugima izvana izgledaju dobro i govore im da su "razmažene" i traže "kruha iznad pogače". Uistinu je važno birati koga ćemo slušati, jer drugi zapravo kroz svoje odgovore govore o sebi, svojih strahovima, sumnjama i propustima – a ne o nama. Drugi najčešći motivator je inspiracija – kad postanemo svjesni svoje vizije koja nas toliko iznutra pokreće da nam se usta razvuku u osmijeh čak i kad samo pomislimo na nju. U prosjeku, više nas motivira ovaj prvi scenarij – nezadovoljstvo, ali u tome ne vidim ništa loše. Čovjek i jest došao na ovaj svijet rasti i stvarati i taj unutarnji "crv" smatram samo nekakvom vrstom unutarnjeg zvona koje nas podsjeti na to da je vrijeme da krenemo dalje. Čovjek koji sluša sebe rijetko će kad pogriješiti. Važno je samo dozvoliti si čuti taj poziv na buđenje, jer to je prilika da se desi nova razina stvaranja svog boljeg života i poslovanja.
