Fedor Fischer je umjetnik koji nije dosadan niti repetitivan. Svoj je stil i izraz mijenjao, razvijao se, eksperimentirao. Najnoviji su mu radovi apstraktni i pozivaju nas na zaustavljanje, gledanje, uživanje, sanjanje pa opet - isti put. Predaje na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, a mi smo ga pozvali na razgovor povodom nedavno održane izložbe u Galeriji Račić. U amanet ostavljamo ove misli i fotografije radova ususret nekim novim izložbama i umjetničkim pitanjima/problemima koje će nam ovaj umjetnik ispostaviti.
Što znači razumjeti sliku?
- To je kompleksno pitanje. Mislim da se radi o odnosu forme i sadržaja. Što slikamo i na koji način. Koji puta je teško odrediti neku čvrstu granicu. Obrazovanje je također bitan faktor u razumijevanju bilo čega, pa tako i slike i ne mislim pritom na neko formalno obrazovanje, već zainteresiranost i izloženost. Susreti sa slikama. Odlasci na izložbe.
Glavna alatka prije svih "alatki" koja treba biti izoštrena je percepcija. Umjetnici se uglavnom bave svojim pogledom i/ili reakcijom svog pogleda na tuđe poglede odnosno tuđih pogleda na vaš pogled. Kada stvarate nešto – koliko vam je važno da bude komunikabilno za te druge "izmišljene" oči kojima će se vaš rad obratiti?
- Sigurno da je važno. Čovjek ništa ne radi samo za sebe. Svjedočimo nastanku vlastitog rada i nemamo odmak. Subjektivni smo i ne možemo znati kako će naš rad biti protumačen od strane neke druge osobe. Volim čuti mišljenje svojih kolega koje cijenim, prije nego što izložim rad očima javnosti. Često se iznenadim i ustanovim da je zabilježeno i nešto čega uopće nisam svjestan.
Slika je manipulacija utoliko što je proces donošenja odluka, tretman općih simbola (od boje do raznih figura, gesta) koji postoje u kolektivnoj podsvijesti – kako izgleda ta "bitka" u vašemu slučaju?
- Zbilja se događa u tom trenutku, između rada i mene.
Razumijem, međutim ako je umjetnost stalno u polju neke vrst mistifikacije, ona sama je izložena "opasnosti" banalizacije i difamacije, zar ne?
- Ništa ne mistificiram. Mnogo toga nam nije jasno. Danas svi koriste pametne telefone, nose kompjutor u džepu. Svi nešto guglaju - pa je l' znaju kako to funkcionira? Mali dio njih to razumije, dok većina ipak ne. Samo su korisnici. Nije jednostavno objasniti neke stvari ako niste duboko u tome. Ne mora se u potpunosti razumjeti cijeli umjetnički proces kako bi se moglo konzumirati umjetnost. Umjetnički posao nije romantičan, svakako ne na način na koji doživljavaju interpretatori umjetnosti. Umjetnost se na mnogo načina ne razlikuje od znanosti, i ona ima svoje prostore koji nisu komunikacijski najjednostavnije posloženi. Ako nisi dio toga, koji puta je teško razumjeti neke procese, osim ako se neki određeni projekt uspije implementirati u nešto nama "upotrebljivo", ako nas se počne ticati. Onom tko se bavi umjetnošću, umjetnost je vrlo ozbiljna stvar. Odgovor na moguće pitanje "zašto" se bavim čime se bavim, od likovnosti do dizajna interijera pa i do glazbe je jednostavan - nemam pojma. Postoji u meni interes i idem za tim.
U govoru o drugim umjetnostima postoji jasno artikulirana razrada koncepta, ideje i svakako procesa. Što vama znači taj vokabular?
- U mom slikarstvu je proces vrlo bitan, možda čak i najbitniji dio. Naravno da krećem od nekakve početne ideje koju razrađujem prvo u glavi, potom skupljam sve meni potrebne informacije za rad, a nakon toga kreće slikarski proces koji je nepredvidiv, tijekom kojeg se prvotna ideja pomalo mijenja ovisno o likovnim problemima na koje nailazim. Reagiram na novu situaciju, i u skladu s tim poduzimam sljedeći korak. Kreativni smo onda kada imamo ograničenja tj. nekakav zadatak. Kada rješavamo problem, a nemamo gotova rješenja i sve alate na raspolaganju.
Što za vas znači "uspjeh" izložbe?
- Svaka izložba je jedinstvena. Slikanje tj. nastanak slika je dugotrajan proces koji u konačnici završava s izložbom. To je događaj kada sve te radove vidimo zajedno, kako komuniciraju međusobno i s tim prostorom u kojem se nalaze.
Život od/u umjetnosti? Par rečenica o vašim dodirima s arhitekturom i dizajnom?
- Oduvijek mi je bilo važno da radim ono što volim jer ću trećinu svog života provesti na poslu kao i svi ostali. Slikanje je potreba isto kao i glazba, ali je i posao. Kada se radi o umjetničkom poslu, onda se rad i zadovoljstvo isprepliću tako da zapravo nemate osjećaj da radite. Vjerujem da se tako osjećaju svi koji rade ono što istinski vole.
