Nenad Sovilj istaknuti je dizajner nakita, draguljar čije komade rado nose žene koje se usude razigrati svoj stil, žene iz biznisa, kulture, diplomatkinje. Njegov brend na mapi je traženih već dugi niz godina. Sam 40-godišnji dizajner, što nije za očekivati, ne voli govoriti o svom osobnom lifestyle svakodnevlju. Koji parfem voli bilo mu je pomalo nepristojno pitanje, a ne voli niti brzu modu. Obožava duge, ozbiljne i smislene dijaloge kada je riječ o njegovu radu. Ovaj se razgovor događa u trenutku u kojem se njegov, sada već slavni dućan u zagrebačkoj Amruševoj ulici, preuređuje. O biserima, preuređenju, trendovima i drugim stvarima vezanim uz njegovu impresivnu karijeru čitajte u nastavku. O tome kako je dizajnirao nakit za prvu damu RH ga nismo htjeli ispitivati; čuli ste iz drugih medija, pretpostavljamo.
Odmah ste mi rekli da se nađemo u ateljeu. Koliko vremena provodite ovdje?
Zanimljivo kako me to do sada nitko nije pitao. Nekada provodim dva sata dnevno, a nekada dvadeset. Ovisi.
O čemu ovisi?
O fazi u kojoj se nalazim. O dobu godine. Prosinac je uvijek kaotičan, a studeni je priprema za prosinac. Treći je mjesec intenziteta kada pripremam novu kolekciju.
O čemu, pak, ona ovisi?
Ni o čemu. Mislim, stvaranje nove kolekcije je kreacija koja zapravo – nastaje u glavi. Sve što možeš zamisliti postoji u paralelnoj stvarnosti. Nove kolekcije, također.
S obzirom na to da se bavite primijenjenom umjetnošću, koliko razmišljate o prodaji i funkcionalnosti dizajna?
Nikada ne razmišljam o prodaji. To mi je najgora stvar o kojoj možeš razmišljati. Nakon toga si gotov kreativno, ali i na svim drugim razinama, a dugoročno i financijski. Ne radiš ovakav posao radi novca. Naravno da trebaš preživjeti i naravno da modificiraš neke stvari da budu nosive. Treba biti pametan – ne možeš raditi samo statement ogrlice. Od takvog komada uvijek možeš napraviti modifikaciju koja je višednevna, nosivija i zato se moje ogrlice mogu nositi i na traperice i majicu.
Ipak, morate pratiti trendove?
Ne moram, niti pratim. Ne čitam modne magazine i ne gledam što je in. Čuo sam da će školjkice, ribice i svašta nešto biti hit ovog ljeta. Baš čudno! Kad će više napraviti da su ribice i školjkice za zimu, a pahuljice za ljeto?
Hrabra odluka je ne pratiti?
Mislim da sam svojim radom došao u poziciju u kojoj nemam potrebu gledati koja je stvar u trendu, a koja ne. Ljudi prepoznaju moju strast i estetiku. Sada se mogu fokusirati na ono što je meni lijepo. To je definicija luksuznog brenda, zar ne? Nisam usporediv možda s Cartierom. (smijeh)
Možda ćete moći postati?
Možda za sto godina, ali s razvojem gospodarstva i strategijom istog u Hrvatskoj, sumnjam.
Zamišljate li idealnu publiku kojoj se obraćate svojim nakitom?
Ne zamišljam, imam je. Moj nakit nose ambasadorice, odvjetnice, doktorice, taj neki viši sloj - koliko god mrzim tu riječ. Establišment su mi kupci. Super je i to da moj nakit nose i studentice.
Kako biste opisali svoju estetiku, što je na nju utjecalo?
Nikada o tome nisam razmišljao. U zadnje vrijeme su me prijatelji naveli da o tome mislim. Rekli su mi da sam kao princ koji je odgojen u dvorcu, a zapravo nemam dvorca. Sav taj "stav" dolazi iz činjenice da su moji roditelji radili u Esplanadi gdje sam i sam "brijao". On mi je bio dvorac kada sam ih išao posjetiti dok su radili.
You were born that way? - kažete.
Da! (smijeh) Dakle, moja estetika je estetika geometrije i simetrije. Raskošna, dekorativna, nemam pojma.
Dobro, što je na kraju na nju utjecalo?
Ne znam. Estetika lijepog? Ne furam se na estetiku ružnog, iako i ona zna biti lijepa.
Pričajmo o intenzivnim periodima. Koga sve angažirate?
Imam jako puno ideja, ali ključno je da se to proizvede, realizira. Kreacija u obliku ideje nije upitna, samo moraš razmišljati koliko će dugo to trajati i možeš li to na kraju naplatiti. Proces je uvijek naporan, s obzirom na to da je moj drive uvijek iznova stvoriti kompliciraniju kolekciju. Želim da bude "nikad viđena" ili izazovna. Sada radim bisere i smolu. Smola je teška za raditi jer je u prvobitnom stanju tekuća.
Kako se usavršavate?
Vježbom. Treningom.
Tko vas inspirira?
Život. Ne volim to pitanje jer ne razumijem da te netko može inspirirati. To su procesi u glavi koji su, barem kod mene, nesvjesni. Zašto imam potrebu za kolekciju s biserom kao glavnim kamenom? Ne znam. Do prije par godina sam mrzio bisere.
Kako ide s ulaskom u "nesvjesno"? Jesu li terapije pomagale? (smijeh)
Naravno. Znam ja što meni sada znači biser. Majstor Jyotisha mi je rekao da ih moram nositi. Imam Mjesec u prvoj kući. Nije me inspirirao majstor, jasno, no činjenica da sam dobio input da ga nosim. Bilo mi je jako teško se suočiti s nečim takvim. Činjenicom da sad moram nositi nešto što najmanje volim, a s druge strane da napravim ogrlicu za muškarca s biserom koji je ženstven.
Ne vjerujete valjda u rodnu determiniranost nakita, kamenja?
Meni je tako, trenutno. (smijeh) Nedavno sam u New Yorku imao incident s klincem koji mi je rekao da se zove "Zen", a ja sam se našalio i bio politički nekorektan. Životno je bitno prihvaćati sebe i sve druge oko sebe, to je moja filozofija. Iz te perspektive nemam nikakvih predrasuda. Pa ni spram nakita niti tko ga nosi.
Koji materijali su vam posebno važni, s kojima se osjećate najnesigurnije i najsigurnije?
Najviše volim raditi sa smolom, ali se istovremeno osjećam najnesigurnije kad radim s istom. Zlato može biti problematično jer postoje jasno definirane tehnike koje se koriste u njegovoj obradi, ali intrigantno mi je mijenjati to i postavljati stvari u dizajnu tako da moj zlatar mora deset dana razmišljati kako će to izvesti.
Govorimo malo o odnosu prema tretmanu narudžbe - koliko slušate klijente?
Jasno, klijenti često dolaze pitati možemo li im skratiti lanac, karikicu na njihovom satu. Dođu s punim povjerenjem. Nemam problem kada ljudi imaju svoju ideju, ali ne volim da mi govore o tome kakav dizajn treba biti.
Kakav je dijalog s njima?
Malo popričamo, to mi je dovoljno. Vidim anatomiju, fizionomiju, stav, osobnost i na osnovu toga prepuštam svom "unutarnjem" biću da stvara. Malo se šalim. Reakcije su pozitivne jer uglavnom pogodim. Ljudi ne vole čuti kada ljudi znaju što znaju. Za sebe mogu samouvjereno reći da znam što su boje i oblici i što je dobra estetika. Sociologija ukusa kaže da se o ukusu raspravlja, a rečenice poput "o ukusima se ne raspravlja" izmislili su ljudi koji ga nemaju ili se boje konflikta. Talent se mora razvijati.
Preuređujete, proširujete prostor. Dosadio vam je?
Prostor preuređujemo na silu jer zatvaramo Rovinj koji je bio velika investicija, ali sam se umorio - i dućana na moru i selidbe. Otvoriti takav dućan, i da još bude produktivan, težak je zadatak koji je tražio od mene da selim. Pet mjeseci sam morao boraviti u gradu koji nije moj. Ista je priča bila s Hvarom jer se promijenila struktura gostiju. Dućan poput mog je lakmus papir za promjenu u turističkom planiranju i efektima tog plana.
Što nam nova Soviljeva kolekcija donosi?
Uvodim senf kao boju. Ona postoji u mom logotipu od prvog trena kad smo Marko Kržinek i ja definirali Sovilj image, logo, vizualni identitet brenda. Crno-bijela se komunicirala zbog jednostavnije izvedbe.
Nepopularno pitanje: što znači "dobro" poslovati u ovakvoj vrsti posla?
Općenito s ovakvim brendom i cijelom pričom koju ja emitiram, ljudi bi rekli da sve izgleda luksuzno. Ja sam luksuz, moj pas bez lajne, posao kojim se bavim, jedem zlato, ako nije cuga sa zlatnim listićem – ne pijem. Imam zlatne zube, fakat, šest komada.
Čuvate to za grob?
Grobno mjesto. (smijeh) No, da odgovorim na pitanje: jako je teško, rob sam svoje estetike, svog talenta, jer ne mogu zamisliti da to sve može izgledati drugačije, skromnije. Nema mi smisla zbog nakita, zbog klijenata. Cijeli postupak, od ideje preko realizacije do prezentacije. Moje izložbe su popraćene kroz glavni event koji ima neku glavu i rep, kontekst i formu. To je tako jer smatram da tako mora biti. Moja mušterija zaslužuje lijep osjećaj, od prostora u kojemu ga kupuje do nakita koji će nositi. Alfa i omega svega je moja estetika koja je takva da je skupa. Svi misle da smo jako skupi zbog toga što to sve izgleda kako izgleda, međutim – u stvari – mi smo dosta povoljni. Za ručni rad, nije skupo! Kao ni za kužiste.