Jedan od neočekivanih dobitnika ovotjednih Emmy nagrada je sigurno mocumentary serija "Abbott Elementary" koja je hrvatskoj publici dostupna na Disney+ kanalu, iako teško da će doživjeti masovno oduševljenje. Lažni dokumentarac snima se, naime, u predominantno crnačkom dijelu Philadelphije, a mjesto radnje je isključivo, kao što kaže i sam naslov - osnovna škola. Glavni likovi su učitelji koji se, svatko na svoj način, bore s malim budžetom za osnovno školovanje u državnim (gradskim) školama, u zajednici koja je sama po sebi izazovna.
Apsolutno je nemoguće otvoriti Twitter ili TikTok a da ne nabasate na najrecentniju izvedbu zaboravljene pjesme jazz autorice i vokalistice Dianne Reeves koja se simbolički zove "Endangered Species" (Ugrožena vrsta) čiji stihovi (predivno, talentirano i snažno otpjevani od strane Sheryl Lee Ralph) govore: "Ja sam žena, ja sam umjetnica, i znam gdje moj glas pripada." Sama Reeves oduševljena je gestom Sheryl Lee, i tvrdi da već godinama zna da je glumica velika obožavateljica te pjesme (i poruke), ali da nije znala da će je izvesti primajući Emmy. Sudeći prema šokiranom licu Sherly Lee Ralph u trenutku kad je začula da Amy Poehler proziva upravo nju kao pobjednicu, da se zaključiti da ni ona nije očekivala da će stajati na sceni kao pobjednica.
Kopajući po pretpovijesti same Ralph, može se pronaći dugotrajna karijera, pa i nominacija za nagradu Tony. Prva uloga bila joj je ponuđena od strane legendarnog Sidneyja Poitiera, koji joj je postao svojevrstan mentor. Često to ističe jer se u njezinom ishodištu i toliko jakom prepoznavanju u sintagmi "ugrožena vrsta" ne nalazi samo spol, već i rasa. Na samom startu, kad je imala samo glumačke ambicije, industrija je ženama općenito nudila malo, a ženama koje nisu bijele još i manje od toga. Ali Ralph je zaista poster child uspjeha koji proizlazi iz upornosti i talenta: već je u srednjoj školi prepoznata kao glumica, najmlađa je žena koja je diplomirala na Rutgersu, a s devetnaest je godina postala i crna Miss New Yorka.
No, čak i takav track record nije jamstvo da se, ako ste žena i to crna, kad vas prozovu da se popnete na pozornicu, nećete šokirati. U njezinom pjevačkom pobjedničkom vrisku s pozornice neće se prepoznati samo Afroamerikanke, već i sve žene. A kako tek Ralph izgleda: moćno, senzualno, neodređeno godinama! Njezina snaga i moć osvojile su društvene mreže i publiku. Zanimljivo je da u seriji ona ne igra inačicu crne superjunakinje fantastičnog stasa i glasa. Zapravo je posve neprepoznatljiva jer igra staromodnu učiteljicu u osnovnoj školi, koja je veliki uzor i autoritet mlađim kolegama, no koja duboko u sebi prolazi krizu straha da će uskoro biti zamijenjena, što tehnologijom što modernim načinom razmišljanja.
Autorica Quinta Brunson dobitnica je drugog od tri kipića koji je "Abbott Elementary" pokupila. Briljantno duhovit, lagan, pitak, zabavan i bez ikakve patetike i opterećenosti, ali pametan i dubok pogled na ogroman problem školstva u Americi (svijetu) navodno je posljedica činjenice da je Brunson i sama dijete učiteljice koja ju je često bila prisiljena voditi sa sobom na nastavu.
Set teškoća s kojima se suočavaju učitelji, mladi ili stari (ageisam je jedan od problema s kojima se serija razračunava na svoj dobrohotan način), moderni ili ne, žene ili muškarci, pripadnici LGTBQ zajednice ili konzervativci apsolutno je aplikabilan i na Hrvatsku. Učitelji su u Abbottu ljudi od krvi i mesa, i nitko nije oslobođen ironije genijalne autorice Brunson. I sama igra mladu kolegicu (pre)željnu da napravi promjene i da promijeni sustav koji je jedno milijun puta veći od nje. Dirljiva iskrenost, nepatronizirajući stav, mekana kritika i apsolutna toplina te talent cijele postave (i redatelja i autora) zasigurno su razlog zašto ova workplace komedija rastura i u gledanosti i u prihvaćanju od strane kritike. Ni Brunsoničino prihvaćanje kipića nije prošlo bez pažnje: voditelj Jimmy Kimmel kritiziran je da je oduzeo trenutak Quinti, ležeći na pozornici za vrijeme njezinog govora. Komičar se kasnije ispričao, nazivajući svoj performans "glupom šalom".
Svi ti procesi i povećala kroz koje danas promatramo kako se showbizz industrija mijenja imaju toksične nuspojave (woke stisak koji guši komediju), ali i neopisivu vrijednost, kao što su trenutak svjetske popularnosti umjetnica poput Brunson i Ralph, koje su doista do nekidan bile ugrožena vrsta. A serija? Na samom početku naše školske godine svakome tko ima pretplatu na Disney+ dobro bi došlo opuštanje uz "Abbott Elementary". Možda bismo bili mekši prema učiteljima i sustavu u svojim ocjenama, a možda bi i ljudi iz našeg sustava pronašli snage da progovore autoironično i dobronamjerno kao Brunson.
Serijica ima mane. Sam pilot odiše treperavom nesigurnošću, zbog čega je u dojmu malen. No činjenica da se pretvorio u fenomen nije zasnovana samo na kvaliteti koja je neupitna, već i na tako jednostavnom a tako opuštajućem kutu iz kojeg Brunson obrađuje tematiku škole. Ponekad se previše trudi, a često boluje od uvijek istih općih mjesta svakog sitcoma, fora koje nisu najbolje plasirane ili koje su na papiru možda izgledale duhovitije. No, generalno, kudos. Jer: ljude je teško nasmijati. Ljude koji imaju školsku djecu posebno teško. A ljude koji rade u školi - najteže. Ovo je serija za obje nabrojane kategorije, jer, iznad svega, potiče na feel good velikodušnost.
