Što je zakon? Tko je zakon? Što znači da zakon postoji? Je li pravilo vidljivo samo kad se krši? Zašto se opiremo pravilima? Dokazujemo li vlastito postojanje tom borbom? Jesmo li za birokraciju samo broj? To su pitanja kojima se bavi predstava "Kafkin Proces" u teatru ITD, a na koja su nam odgovorili njezini glavni akteri, glumci čijim se budućim ulogama itekako radujemo. Zanimljivi pojedinci koji su nas svojim karizmama osvojili - na prvu.
Karlo Mrkša (30)
Glumac koji iza sebe ima brojne uloge - samo u ansamblu Varaždinskog HNK odigrao ih je više od 30, a gledali smo ga i u televizijskim serijama - voli i glazbu pa je tako jedan od autora soundtracka za predstavu "Proces Kafka". Razgovor sa svestranim umjetnikom započeli smo metaforičkim osvrtom na toksične društvene pojave. Za njega su to, primjerice, i fast food restorani u kojima u kebab stavljaju kečap i majonezu, ili pak točenje coca-cole u pivo, dok pravim hororom smatra izostanak smijeha na sprovodima i sindikate. Na pitanje što pobuna danas znači, ukazuje da je ta riječ izgubila primarni smisao jer smo je zbog loših konotacija morali zamijeniti riječju "ustanak", koja je, navodno, puno bliža našem narodu. - Žao mi je kad vidim što se događa, jer "pobuna" je veoma lijepa riječ - završava Mrkša referirajući se na predstavu.
Bernard Tomić (28)
Opiremo li se pravilima? Trebamo li se opirati i zašto? Bernard Tomić priklanja se onima koji smatraju da se pridržavanjem pravila propušta zabava - ali i neka nova saznanja. - Da se ne opiremo pravilima, još bismo vjerovali da je Zemlja u središtu Sunčeva sustava. Uostalom, slijediti pravila je dosadno, osobito danas kad su neka od njih dovedena do razine bizarnosti. Osim toga, dobro je poznato da kršenje pravila pozitivno utječe na korijen kose, sinuse i pospješuje borbu sa svim vrstama tumora - ironično zaključuje naš nagrađivani glumac koji je do sada igrao u svim predstavama redatelja Ivana Penovića.
Ivan Penović (28)
Redatelj, dramaturg i glumac govori nam o svojoj novoj predstavi "Proces Kafka" u &TD-u, u kojoj se oslanja na nedovršenost i skokove u toku misli austrijskog književnika Franza Kafke u romanu "Proces". - Način kojim Kafka barata birokratskim rječnikom nudi specifičan improvizacijski fokus. Mogućnost dopunjavanja i različitog čitanja smisla, odnosno paradoksalnost tog romana, otvara prostor manipulacije scenskom dinamikom. Unatoč brojnim pitanjima koja kroz predstavu nameće, Penović, dakako, njome nije htio odgovoriti ili razriješiti nešto. Dapače, radi se o čistom porivu da postavi "Proces" pa je projekt tako i nastao. Nama je ipak odgovorio na pitanje kako on doživljava slobodu i kontrolu. - Sloboda i kontrola kod mene surađuju vikendom, ponekad i utorkom, dok su inače na rubu incidenta.
Pavle Vrkljan (30)
Ovo mu je treća suradnja s Penovićem, a glumio je i u predstavama KunstTeatra "Flex", "Bilo bi šteta da biljke krepaju" te "Dobar, loš, mrtav", za koju je i napisao tekst. A na pitanje je li zakon dobar ili loš, ili samo mrtvo slovo na papiru, glumac nam spremno i ironično odgovara. - Zakon u slengu označava "sviđanje"; kažemo da nam je nešto "zakon" kad nam je baš po volji. Pa ja tako tu riječ i tumačim. S druge strane, najproblematičniji izraz u birokratskom rječniku mu je "ali" jer nakon njega je jasno, kaže, da njegova potražnja najčešće neće biti ispunjena.
Domagoj Janković (33)
O pogubnosti birokracije ovaj kazališni i televizijski glumac, kojeg su mnogi zapamtili po ulozi Harija Babana u seriji "Prava žena", govori kratko i jasno: - Kažu za našu birokraciju da je troma i neefikasna, a opasan je čovjek, dok je još opasnija grupa ljudi - smatra osnivač KunstTeatra na zagrebačkoj Trešnjevci i dodaje da se "mišlju, riječju, djelom i propustom" možemo oduprijeti birokratskom postupku i ne postati - samo broj.
Matija Čigir (30)
Činjenica da postoji zakon za ovog glumca znači da postoji granica. - U svakom zakonu je tako. U pisanom i u onom nepisanom. U državnim, vjerskim, čak i u "fizičkim" zakonima, u zakonima zdrave pameti, a usudio bih se reći i u zakonima slučajnosti. On postoji zato da se dogovorimo, da se složimo oko nečega i da nitko to ne može opovrgnuti. Postoji da bismo se dogovorili s Bogom. Postoji kako Zemlji ne bi palo na pamet da se prestane okretati oko svoje osi, a kamoli oko Sunca. Zakon postoji da bismo mogli reći da je tako jer problem je kada to ne možemo. Kao, primjerice, u nepisanim zakonima ljubavi i prijateljstva. Tu znamo prijeći granicu i reći "ma, neka stane svijet" - i nitko nas neće moći uvjeriti da on neće stati. Ipak, pravi odgovor na pitanje zašto zakon postoji jest da ga je netko napisao, s nekim razlogom. Ne spominjem zakon vjerojatnosti jer koja je vjerojatnost da će sutra biti potres?
