Digitalni ‘rat‘

Skandal ljeta 2020. u kojem su svi uključeni - u krivu

08. rujan 2020.
Fotografija: iStock 
Ines Madunić
Ines Madunić

Sad kad se konačno sve smirilo, odlučili smo (i mi) komentirati najveći skandal koji je u posljednjih deset dana podijelio Hrvatsku. Mislimo, naravno, na rat influencerice i redatelja te svih njihovih pristaša.

Sezona kiselih krastavaca svake godine bude prilično zabavna - u tom apsolutnom nedostatku ikakvih vijesti i događanja jako je zanimljivo pratiti taj kreativni proces - što će se prenapuhati kako bismo imali dojam da su tuđi životi gori od naših? Svake je godine zabavno, ali ove je godine vrhunac spektakularan. 

Da ponovimo gradivo za sve koji su dosad izbjegavali tu temu.

Influencerica Doris Stanković poslala je upit jednom porečkom restoranu za suradnju. Oni su je grubo odbili, u procesu postali neugodni, a ona je, šokirana situacijom, sve stavila na društvene mreže, uz svoje šokirane komentare ("Značiiii wtf!?"). Mediji su to prenijeli jer, rekli smo, sezona je kiselih krastavaca. Mnogi su se javili, zgroženi činjenicom da je influencerica tražila besplatan ručak, i stali na stranu restorana koji ju je nazvao "guskom". Jedan od njih bio je i redatelj Dalibor Matanić, koji je na Facebooku Doris i sve druge influencere nazvao "neradnicima" te zaključio da je Doris Stanković "ucjenjivala" restoran da joj plate ručak. 

Zatim su se javili neoliberali koji su jedva dočekali kulturnog radnika koji se javlja i govori o neradništvu. Oni su zaključili da je Doris Stanković utjecajnija od Matanića, s obzirom na to ima više followera na Instagramu nego što su Matanićevi filmovi ikad imali publike u hrvatskim kinima. 

I to vam je ukratko to. Situaciju su dosad komentirali apsolutno svi, i čitava regija prati ovu sapunicu, sretni jer nam se drama odvija pred vlastitim očima i možda na trenutak nećemo razmišljati o tome kako ne smijemo na koncerte, ali više tisuća ljudi bez maski može se nagurati na Trg Bana Jelačića jer kažu da se bore za slobodu. 

Ah, da, nismo još gotovi. Matanić se, naime, ispričao, ali je ispriku povukao nakon što je kolega iz Novosti podsjetio sve na tekst koji sam sasvim slučajno baš ja napisala prije godinu dana, a u kojem prozivam Doris jer je sa svojim fanovima podijelila mišljenja o abortusu i transrodnim osobama (za nju su to redom - "ubojstvo" i "bolest").  

Kad se sad sve malo smirilo, jeste li odlučili na čijoj ste strani? Ja jesam. Ni na čijoj. Zato što su svi u krivu. 
Krenimo od početka. 

Doris Stanković poslala je posve legitimnu ponudu restoranu - oni će njoj platiti ručak, a ona će njih promovirati na svom Instagram profilu. Nikakvog problema ovdje. 

Restoran, koji očito vode osobe koje nisu upoznate s ovakvim situacijama, grubo je odbija, zaključivši kako bi se "ljudi sprdali" kad bi ih ona objavila na svom Instagramu. Kad ona njih prozove nepristojnima, oni joj kažu da je "guska". 

Ne moramo svi kopati kanale da bi nas se ozbiljno shvatilo. Iz kojeg su razloga ljudi iz restorana s djevojkom koja im je poslala poslovnu ponudu pričali kao da su ovce s njom pasli?

Njezina je greška, uvjetno rečeno, bila ta da ih je htjela posramiti na društvenim mrežama, što joj se u konačnici obilo o glavu. Istina, nije podijelila ime restorana, ali vjerujem da je naučila lekciju - neke je stvari dobro zadržati za sebe, čak i ako živiš od dijeljenja svoje intime na društvenim mrežama.  

Jer Doris Stanković, kao i mnogi drugi ljudi u Hrvatskoj, a pogotovo u svijetu, doista od toga žive. To je sasvim legitimno. Novi poslovi stvaraju se svaki dan - sjećate li se vremena kad nisu postojali community menadžeri? Kad su se ljudi smijali firmama koje su prije deset godina počele zapošljavati studente da im održavaju Facebook? Danas su ti studenti najveći igrači digitalnog marketinga, a vi možete njurgati do prekosutra kako je to besmisleno, nepotrebno i kako je Facebook uništio civilizaciju. Taj posao postoji i legitiman je. Baš kao i influenceri. Ne moramo svi kopati kanale da bi nas se ozbiljno shvatilo. Iz kojeg su razloga ljudi iz restorana s djevojkom koja im je poslala poslovnu ponudu pričali kao da su ovce s njom pasli? Bi li se tako ponašali da im je u inbox "uletio" gospodin Matanić i tražio besplatan ručak za sebe i svoju obitelj? Ne bih se kladila. Sigurno ga ne bi nazvali magarcem. 

Dalje, Matanić je u krivu jer također misli da influencerstvo ne postoji. Oni hoće sve besplatno! Krivo. Većina influencera tim se poslom počela baviti slučajno, pogotovo oni koji se time bave već godinama. I počelo je tako da su se brendovi njima javljali prvi, nudeći im besplatne proizvode za reklamu. Oni koji su shvatili kako to funkcionira i snašli se, ubrzo su počeli slati svoje ponude brendovima i firmama koje im se sviđaju. I tako to ide. 

Nema smisla nazivati ih "neradničkom bagrom"; pa Matanić bi valjda trebao znati koliko posla stoji iza jednog modnog ili beauty editorijala, koliko se stvari mora napraviti prije, za vrijeme i poslije da bi se dobila jedna jedina fotografija. Postoji razlog zašto vi snimite 43 selfieja i samo je jedan ok za objavu. Influenceri imaju tri selfieja i onda ne znaju koji bi prije stavili jer su svi dobri. I to je vještina koja nekome plaća režije, a dok je sve legalno, ne vidim u čemu je problem. Je li to površno ili nije, e pa u to nemamo pravo ulaziti. Praviti se da ste neka moralna veličina jer imate privilegiju baviti se poslom koji nije banalan ili površan ili u potpunosti u skladu s vašim moralnim kodeksom - to je prilično deplasirano, posebno u hrvatskom društvu; posebno 2020.

Kako je redatelj svojim statusom pokazao da ne razumije digitalni marketing i influencerstvo, tako su i ovi komentatori pokazali da ne znaju ništa o filmskoj industriji i kulturi.

No, nazivati Doris Stanković vrjednijom i utjecajnijom u hrvatskom društvu od Dalibora Matanića ipak je, s oproštenjem kolegama, glupost. Matanić nije nikakav socijalist; mnogi su to pomislili jer je, valjda, upotrijebio sintagmu "radnička klasa", međutim to ne odaje socijaliste. Kako je redatelj svojim statusom pokazao da ne razumije digitalni marketing i influencerstvo, tako su i ovi komentatori pokazali da ne znaju ništa o filmskoj industriji i kulturi. I to nije trebala biti pohvala, iako sam sigurna da će je neki tako shvatiti. Isti ti koji bi htjeli da država prestane financirati kulturu stalno se žale na to kako nema kvalitetnog sadržaja, kako je sve to dosadno i neinovativno. Za inovacije u kulturi i kvalitetu treba novca i one nisu uvijek isplative. Posvuda je to tako, čak i u Hollywoodu, pa kako ne bi bilo u Hrvatskoj. Kultura nikad nije postojala da bi bila profitabilna. 

Snimiti u karijeri deset dugometražnih filmova, od kojih je jedan nagrađen na jednom od najprestižnijih svjetskih filmskih festivala, velik je uspjeh i definitivno prelazi granice utjecaja 20-godišnje influencerice u Hrvatskoj koju prati oko 90.000 ljudi na Instagramu. 

No, recimo da vas nije briga za Cannes, to vam je seljački, taj "Zvizdan" vam je pretenciozan i scene su spore i premalo je dijaloga... Recite, znate li za izraz: "Čekat... čekat do Neuma!"? Ako se ne sjećate, rečenicu izgovara Nina Violić dok sjedi u krilu Ivana Brkića, a radi se o filmu "Blagajnica hoće ići na more". Režiju potpisuje Dalibor Matanić, baš kao i scenarij. U svom je prvijencu, dakle, uspio toliko utjecati na tih nekoliko ljudi koji su pogledali taj njegov beznačajan film, kako tvrde neki komentatori, da je rečenica ušla u svakodnevni govor. Baš beznačajno, mora se priznati. 

Na kraju, što smo sve naučili iz ove priče s kraja ljeta koja je dobila više interesa javnosti nego, recimo, neke korupcijske afere? Da neki još uvijek misle da je u redu prozivati ljude na društvenim mrežama, bez da imaju valjane argumente te da svi još uvijek maksimalno uživaju u osobnim ratovima poznatih osoba koji su potpuno beznačajni za naše svakodnevne živote. 

"Da je barem bila u 'Životu na vagi', znali bismo puno više o svemu tome", komentirao je kolega cijelu situaciju, aludirajući na visokopozicioniranu političarku koja je ostala u sjeni ovog "skandala" u kojem nitko, zapravo, nije u pravu.