U posljednje vrijeme sve češće primjećujem objave o tome kako neki ljudi putuju sami, mijenjaju destinacije kao čarape i, što je najčudnije, izgledaju zadovoljno i kao da se dobro provode. Tada obično pomislim da je to samo lažna slika za Instagram ili neku chat grupu koja služi samo da izazove salve ljubomore na nečije uživanje, međutim izgleda da su solo putovanja postala mainstream. Nije baš da to nije viđeno i ranije, doduše rijetko i uvijek u nekim ekstremnim slučajevima kada se ide jako daleko, u ekspedicije po Himalaji ili nekim predjelima za koje nisu baš svi zainteresirani. A sada je sasvim normalno otići sam i na produženi vikend u Pariz ili na Siciliju, a da se vaši prijatelji ne zapitaju što s vama nije u redu...
Reklo bi se da je samostalno putovanje ili putovanje bez ikoga za mnoge još uvijek zastrašujući koncept, no njegove prednosti su zapravo brojne. Zamislite da ne morate pratiti ničiji ritam, već da od točke A do točke B opušteno provodite svoje planove, jedete što god želite, ostajete duže ili odlazite ranije, razgovarate s ljudima koji vam se sviđaju - jednom riječju radite što vas je volja. Zapravo, ako se stvari ovako postave, to zvuči kao odmor iz snova, idealan predah od svega i svih u pravom smislu te riječi. Osim toga, ova vrsta putovanja u kojima se uglavnom družite sami sa sobom može imati i neke druge, mnogo dublje utjecaje na vašu ličnost jer udaljavanjem sebe od mjesta boravka radite na tome da rastete kao osoba, da se bolje vidite izdaleka, i sebe i svoj život, a osim toga možete mnogo naučiti i vratiti se kući mnogo sretniji, s nekim uvidima za koje niste ni znali da postoje ili da se kriju u vama. Uostalom, baš kao što vam kažu da je drugu osobu najbolje upoznati na putovanju, to se odnosi i na nas same, jer suočeni s raznim ograničenjima, stavljamo svoje osobine na test i izbliza gledamo kako naš karakter "izlazi" na svakom koraku. Mislimo da je teško tolerirati druge ljude i njihove hirove, ali probajte to raditi sami sa sobom pa ćete vidjeti koliko ste teški.
Solo putovanja u početku bi mogla izgledati kao zastrašujuća ideja, do te mjere da kod nekih mogu izazvati iznenadnu anksioznost. Nije važno je li vam prvi put ili ste iskusni solo putnik - svi imamo svoje strahove koji mogu uništiti momente koji bi trebali biti ugodni, a lako se pretvore u pakao. Čak i oni koji su najiskusniji u tom smislu, oni koji su navikli svugdje ići sami, povremeno postanu uznemireni iz čista mira. Ali, uostalom, putovanje u samoći nije za svakoga. Međutim, nije to toliki bauk niti približno tako opasno i izazovno kao što mnogi pretpostavljaju. Kada prijeđete preko ideje da je solo putovanje zastrašujuće, otkrit ćete da nudi nevjerojatnu slobodu koju do sada niste mogli osjetiti putujući u grupi ili društvu. Kada jednom osjetite da je sve vrijeme ovog svijeta vaše i da možete spavati dokad hoćete ili da ne idete u baš svaki muzej koji je na mapi, strah od putovanja bez suputnika će brzo proći.
Jedna od neizbježnih nuspojava solo putovanja je velika usamljenost; bez obzira na to kako ga provodite, u jednom trenutku garantirano ćete upasti u začarani krug i težinu izolacije. Čak i ako je vaša priroda ekstrovertna, neizbježno je da osjetite pad energije i želju za društvom. Ali u tome je dio ljepote solo putovanja jer ste u potpunosti odgovorni za to koliko ste vremena s drugima. Ako se osjetite usamljeno dok ste na putu, najlakše je naći ljude, jer dovoljno je da se uključite u neku grupnu turističku aktivnost, na primjer u šetnju i obilazak ili tečaj kuhanja, gdje ljudi lako stupaju u kontakte. Ponekad je i samo jedan osmijeh ili pozdrav dovoljan da steknete sasvim nove prijatelje za koje niste ni znali da postoje. Ljudi su otvoreni za one koji putuju sami, mnogo više nego što mislimo i zainteresirani su da čuju vašu zanimljivu životnu priču, koliko god mislili da baš vi vodite dosadan život. Nekome će to možda biti otkriće ili poticaj da razmisli o svom. Ali, čak i ako vam nije do razgovora, ponekad kada ste usamljeni u nepoznatom gradu, idite tamo gdje je zaista gužva, poput tržnice ili lokalnog trgovačkog centra i nakon nekoliko sati lutanja shvatit ćete da vam treba tišina vaše sobe i topla kupka uz čašu vina. Bit ćete zahvalni što ste opet sami.
Kada putujemo bez društva, sigurno je da je usamljenost ogroman faktor, ali zapravo i ne slutimo koliko može postati važan motivator za osobnu interakciju i povezanost s novim mjestom. Kada smo sami, imamo potrebu da se zbližimo s ulicama, trgovinama, restoranima, da osjetimo gdje smo došli, mnogo više nego kada putujemo s nekim i pokušavamo napraviti konsenzus gdje ići i što raditi. Ovako, kada nema nikog oko nas da utječe na naše odluke, neizbježno se počinjemo ponašati kao i lokalci kojima je to još jedan običan dan u nizu. Tako htjeli-ne htjeli postajemo dio nečije svakodnevice, daleko od one na koju smo navikli, a da nitko ne mora znati zašto smo baš na to mjesto došli potpuno sami. To su prilike kada na trenutak možemo biti ono što želimo, a da se osjećamo kao da smo kod kuće.