Cijeli internet skandal vezan za potencijalno rasparanu haljinu pokojne glumačke i pop legende Marylin Monroe koju je pop – ikona/fenomen Kim Kardashian nosila na ovogodišnjoj Met Gali je ridikulozan.
Nekoliko je razloga takvoj ocjeni: haljina koju je nosila ima status vrijednosti per se, fetišistički je objekt ostao nakon žene koju su mediji i filmska industrija ujedinjeno uništili, skupa s patrijarhalnim okvirom izmanipuliranih ljubavi ˝premoćnih˝ muškaraca koji je redovito nisu emocionalno "do kraja" odabirali. Dakle, ta haljina – objekt, seksualni fetiš, proizvedena žudnja mnogih djevojaka i mladića koji u takvoj reprezentaciji misle da se krije sreća, užitak, orgazam – i ono "najgore" i najfrapantnije – ljubav, odnosno ljepota i sreća?
Naime, ono što je Marylin činilo njome (u javnom prostoru) svakako nije bila ta haljina koja je ostala iza kao materijal, svjedočanstvo, ostatak iza "božanskog" koje se prenulo na Nebo. Bio je to ipak njezin karakter, nastup, "srce" koje je predavala toj nužno krvoločnoj i nezasitnoj publici - intimnoj ili javnoj, neovisno. Haljina je "preživjela" i doživjela svoj revival na tijelu najslavnije reality zvijezde, poduzetnice Kim Kardashian – što samo po sebi i ne bi bio osobit problem, da Kim nije omiljeno omražena figura pervertiranog, lažno moralnog dijela američke javnosti (one koja ˝odlučuje˝) koja je (pogađate!) dominantno bijela. Nošenje, odnosno mogućnost nošenja haljine te filmske "svetice" doživljeno je kao skrnavljenje sjećanja.
A pogotovo od onog trenutka kada je "utvrđena" tzv. "rasparanost", odnosno izostanak nekoliko dijamanata na istoj jer ju je eto nosila Kim Kardashian, za koju – "kao" pouzdano znamo da nije slične konstitucije kao Monroe. Uz to što je u tom komentaru i pretpostavci sadržana količina rasizma i nužne mizoginije, sadržano je i nešto podjednako problematično: "puk" se ne miješa sa "svetinjama".
Naime, u tom bizarnom i perverznom sustavu vrijednosti u kojemu se neka haljina čuva kao vrijednost koja se izjednačava s čovjekom (a gdjekad i stavlja u superiornu poziciju) – ozbiljan je razgovor suvišan i možda je pravednije reći – nemoguć. Dakle, tema je li se haljina rasparala ili ne – irelevantna je tema pa čak i sada kada je ovdje pokušavam "raskrinkati", dok pokušavam pronaći ˝esencijalan˝ argument kontra ljudske gluposti i pohlepe koja svako malo pronalazi svoj novi put do "mase". Sve osim haljine i Kim Kardashian u ovom je "događaju" važnije za razumjeti. Fetiš kultura, cjepidlačenje, iskrivljene vrijednosti, opetovana identifikacija s umrlom osobom koje se ponavlja kroz naraštaje – je li doista moguće da "većina" želi reproducirati filmske slike određenog života u svoj intiman poredak stvari? Naravno da je moguće... ali do kada? I što više s tim? Pitam njih i nas, protagoniste ovog "ludila"…
