Svaka članica norveške reprezentacije rukometa na pijesku dobila je 150 eura kazne jer su utakmicu sa Španjolskom na Europskom prvenstvu igrale u kratkim hlačama, a ne u gaćicama. Naime, Međunarodna rukometna federacija od sportašica zahtijeva da nose bikini gaćice, uske i rezane prema gore, a maksimalna veličina tkanine na stranama smije biti 10 cm. Norveška se reprezentacija žalila na ovo pravilo, S obzirom na to da rukometaši smiju imati duže hlačice, "do 10 cm iznad koljena". Podnijele su i službeni prigovor - točnije, žale se na ova pravila još od 2006., a zbog buntovništva na Europskom prvenstvu dobile su kazne, koje je norveška nacionalna federacija obećala platiti.
"Ne znamo zašto postoji takvo pravilo, trenutno to istražujemo. Fokusirani smo na Olimpijske igre, a ne na dresove, na koje dosad nismo dobili prigovore. Norveška reprezentacija jedina je podnijela prigovor. Znamo da neke druge zemlje vole igrati u bikiniju, pogotovo one iz Južne Amerike", zaključila je Jessica Rockstroh, glasnogovornica Međunarodne rukometne federacije.
U ovom slučaju zaista se ne radi o tome da bi se promjenom dresa ikako moglo utjecati na izvedbu sportašica na terenu, nego o klasičnim dvostrukim standardima. Muškarci mogu nositi kratke hlače, samo ne smiju biti "vrećaste", odnosno široke. Zašto žene ne bi mogle isto?
Rukomet na pijesku nije jedini sport u kojem se od žena zahtijevaju oskudniji dresovi. Slučaj je takav i u odbojci na pijesku, trčanju, tenisu i atletici. Svjetska federacija badmintona 2011. je odlučila da žene moraju nositi suknje ili haljine na visokoj razini natjecanja kako bi "pomogle u podizanju interesa i popularnosti" ženskog badmintona, što je zaista skandalozno - no nitko nije reagirao niti se previše uzbudio zbog toga. Žene su, čini se, još uvijek samo ukras posvuda, pa tako i u sportu - čak i ako su aktivne sudionice.
S druge strane, nekima se prigovara jer su im dresovi preoskudni, kao britanskoj atletičarki Oliviji Breen. "Tijekom natjecanja, prišla mi je službena osoba i rekla da misli da su mi kratke hlače preoskudne i da bih trebala kupiti nove. Mislila sam da se radi o šali, ali nije bilo tako. Razljutilo me to", rekla je Breen.
Dvostruka mjerila u sportu postoje oduvijek, no međunarodne organizacije sporo i teško mijenjaju pravila. Norveška reprezentacija rukometa na pijesku još je 2006. podnijela prvi prigovor vezan uz dresove, u kojem ističu kako se ne osjećaju sve sportašice ugodno igrajući u bikini gaćicama te da postoje igračice koje su vrhunske, ali koje ne žele igrati isključivo zbog takvih propisa. Iz Europske rukometne federacije kažu kako se pravila mogu promijeniti samo na globalnoj razini, a rasprava bi se u Međunarodnoj federaciji trebala službeno pokrenuti u studenom ove godine.
Dvostruki standardi u vrhunskom sportu toliko su česti da ih je teško i nabrojati. Jedna od rijetkih koja se pokušala suprotstaviti bila je Serena Williams, koja je dobila kazne nakon što je na terenu rekla sucu da je "lopov" jer joj je uzeo bod.
"Nažalost, ja sam govorio puno gore stvari sucima, i nikada mi nisu dali kaznu niti oduzeli bod", rekao je tenisač Andy Roddick.
Tenisačica Alize Cornet kažnjena je na US Openu 2018. jer je, nakon što se u pauzi presvukla, shvatila da je krivo obukla top. Popravila ga je i - dobila kaznu. Muški igrači redovno skidaju majice na terenu i nikada nisu kažnjeni. Ne zaboravimo ni trenutak kad je Serenin kombinezon na Roland Garrosu izazvao šok. Iz vrha turnira poručili su kako je to "nedopustivo" jer se "igra i teren moraju poštovati". Za razliku od Wimbledona, na kojem postoji dress code i nosi se samo bijelo, na French Openu nije bilo nikakvih pravila o oblačenju. Na idućem meču, Serena se pojavila u kombinezonu s dodatkom suknjice od tila - to je bilo u redu, prema standardima turnira.
Primjera je još mnogo, a zaključak da je sport itekako muška igra u kojoj žene rijetko kad pobjeđuju - ne zato što su slabije, kako mnogi vole reći, nego zato što se njihov glas umanjuje, a značaj degradira.
