Kvalitetno učenje, priprema za svakodnevne poslovne izazove i kontrola stresa segmenti su koji se uzimaju u obzir kada govorimo o wellnessu, a kako postići savršen balans razgovarali smo sa stručnjacima; Mirna Koričan Lajtman doktorirala je na sveučilištu St. Gallen u Švicarskoj, završila je i MBA na ZŠEM gdje je koordinatorica diplomskog MBA studija iz područja menadžmenta te studija Ljudski potencijali, a Matej Nakić, magistar psihologije i asistent na Katedri za menadžment, poduzetništvo i digitalnu transformaciju te akademski tajnik za dva diplomska programa – Supply Chain Management i Executive MBA.
Kakav je osjećaj odgajati buduće poslovne ljude?
Matej: To je u jednakoj mjeri užitak, ali i velika odgovornost. Poslovna zajednica intenzivno doživljava promjene koje nastupaju velikom brzinom. Primjerice, digitalna transformacija ima nepovratan utjecaj na čitavo tržište, a posljedice toga su dvoznačne. S jedne strane donosi nam dosad neviđene prilike i mogućnosti za uspjeh, a s druge strane i priliku za propast osoba koje nemaju vještinu prilagodbe. Upravo iz tog razloga na ZŠEM-u nudimo cjelovito obrazovanje prilagođeno digitalnom kontekstu budućnosti, kako bi naši studenti u startu imali prednost na tržištu.
Mirna: Za mene je ovaj posao veliki izazov već preko 18 godina. Lijepo je pratiti naše studente u sazrijevanju od prve do zadnje godine, kao i osmišljavanju poslovnih ideja. Idealno je kad razbijamo predrasude prema poduzetništvu i kada tijekom studija uspiju svoje strasti pretvoriti u pravi biznis, a kroz razmjenu na partnerskim sveučilištima izbrusiti vještine potrebne za 21. stoljeće. Pravo je zadovoljstvo raditi i s mladim menadžerima koji su na početku karijere. Ili s onima na vrhuncu karijere, koji su prepoznali da im nedostaju temelji pa žele izbrusiti svoje znanje poslovne ekonomije i vještina. Ova pak kategorija naših studenata brzo postanu aktivni alumni i često nam se vraćaju pomoći odgojiti one neiskusne ili one nesklone riziku. Kroz svoje priče, i svoje izazove, oni su ti koji postaju primjeri mlađim studentima. Neki od njih im postaju i mentori ili čak poslodavci.
Koje metode i alati su danas preporučljivi i korisni za brzo fokusiranje?
Matej: U današnje vrijeme postoji povećana potražnja za raznim gadgetima i alatima koji korisniku pomažu pri fokusiranju i organizaciji rada. Život nam se, koliko srećom, toliko i nažalost, prebacio u digitalno okruženje i naša pažnja je konstantno zaokupljena raznim podražajima koji nas napadaju sa svih strana. To je fenomen takozvane instant gratifikacije, tendencije da se odreknemo dugoročnog benefita za kojeg se trebamo potruditi, a kako bismo si priuštili kratkoročni, lako dostižni benefit. Kod primjera "neću učiti za ispit, radije bih gledao Netflix ili skrolao po Instagramu" - nagrada je momentalna, dok bi se za gratifikaciju koja dolazi nakon učenja i usvajanja znanja osoba trebala dobro namučiti. Srećom, postoje razni planeri u vidu softvera i aplikacija koji nam olakšavaju organizaciju vremena i zadržavanje fokusa, kao npr. Todoist, Asana, Any.do i slični.
Mirna: Ja sam, pored spomenutih aplikacija, fan povratka pitanju - „zašto nešto radim“. Ako mi je jasno koji mi je cilj i zbog čega nešto radim lakše mi je organizirati vrijeme. Organizacija vremena u blokove cjelina za izvršenje zadataka, ali i postavljanje prioriteta su tehnike koje uvijek preporučujem. Naravno, potrebno je iz vidokruga maknuti sve što nas ometa. Nemojmo zaboraviti vrijeme za odmor – prijeko potreban da bismo, kada je potrebno, bili u fokusu.
Postoje li efikasne metode otklanjanja stresa za poslovne ljude i koliko su one specifične u odnosu na opće metode? Kako je na stres utjecala pandemija?
Matej: Sigurno je da se ljudi iz poslovne zajednice suočavaju s dodatnim izvorom stresova, specifičnim za posao kojim se bave. Uz to pandemija je na njihove ionako preopterećene rasporede nakalemila još jedan dodatni teret neizvjesnosti. Njihova odgovornost se često veže i na druge ljude, na zaposlenike i partnere, prema kojima imaju izvjesne obveze. Stoga im je ova kriza zasigurno nadodala stres na onaj uobičajeni, s kojim se inače suočavaju.
Mirna: Upravljanje mentalnim zdravljem zaposlenika je izazov broj jedan, kako u svijetu tako i u Hrvatskoj. Uslijed pandemije, kod rada od kuće, bili smo najviše izloženi poslovno-privatnom konfliktu gdje se posao prelijevao u privatno vrijeme. Dugotrajno suočavanje s ovim izazovom svakako može uzrokovati stres koji se može prevenirati uz regulaciju vremena za rad i vremena za obitelj kao i hobije, prirodu, prijatelje i sl. Uvijek su preporučljivi rituali „ulaska“ na radno mjesto koji olakšavaju fokus, poput npr. kuhanja kave i prelistavanja liste zadataka za taj dan. Meni je osobno draži ritual „izlaska“ s radnog mjesta. Tada provjeravam što je napravljeno, popisujem sve što je potrebno napraviti sljedeći dan, i planiram što ću sve napraviti s obitelji nakon što završim s poslom. Neke domaće velike kompanije izdavale su preporuke i priručnike za svoje zaposlenike koji su sadržavali upute kako se opustiti ili što raditi s malom djecom. Druge su organizirale virtualne kave sa zaposlenicima i zajedničke joge. Danas, kada živimo u svijetu s hibridnim radom bitna je autonomija biranja zadataka i vremena, razumijevanje svrhe zadatka te pravilno planirana ravnoteža poslovnog i privatnog života.
Kako kao stručnjaci tretirate temu (ne)uspjeha koja ima ponešto drugačije značenje u poslovnom okruženju?
Matej: Stvar je zapravo vrlo jednostavna i isključivo se tiče načina na koji „uokvirimo“ (eng. framing) neuspjeh. Ukoliko su naši neuspjesi pažljivo izvagani i ukoliko ih doživimo kao priliku za rast – utoliko su oni neizostavan dio konačnog uspjeha. Ako nam se, pak, neuspjesi događaju stihijski i doživljavamo ih katastrofično ruminirajući nad njima – to je onda alarm za uzbunu.
Mirna: Da, okvir u koji stavimo taj uspjeh iznimno je bitan, ali i nošenje s pritiskom okoline. U Hrvatskoj se i dalje neuspjeh poopćuje pa se tako tumači da ako niste jednom uspjeli, da ste svakako propalica i neznalica. Neuspjeh poslovno može dovesti i do stresa, ali pravilnom racionalizacijom uz poduzimanje koraka koji će ga u budućnosti smanjiti možemo graditi otpornost (engl. resilience) te kroz iskustvo kasnije puno lakše ulaziti u poslovne izazove te izlaziti iz poslovnih problema.
Što kategorija sreće znači u poslovnom okruženju?
Matej: Kategorija sreće u poslovnom okruženju vrlo je dinamičan i prevrtljiv pojam. S jedne strane je izrazito važno biti zadovoljan minulim uspjesima i time zadržati konstruktivnu perspektivu prema budućnosti. Nadalje, obavljanje posla koje nam se doima smisleno i koje nas ispunjava jedan je od preduvjeta za sreću u poslovnom svijetu, koliko god taj pojam u ovom kontekstu bio općenit. S druge strane, ako se čovjek previše „uljulja“ u pozitivu i postane nekritičan prema sebi, jasno je da taj smjer ne vodi ničem dobrom.
Mirna: Sreća u kontekstu poslovne sfere označava da je osoba uspjela pronaći radno mjesto koje suportira intrinzične vrijednosti te osobe i koje omogućava da ta osoba da svoj maksimum jer postoji intrinzična motivacija. Danas se uspjeh organizacije mjeri financijskim pokazateljima, ali i pokazateljima dobrog upravljanja ljudskim potencijalima. Neki od tih pokazatelja su angažiranost zaposlenika, želja za ostankom, broj dana izostanaka, itd. Prepoznato je u poslovnoj zajednici da ćemo poticanjem intrinzične motivacije utjecati na sve ove nefinancijske pokazatelje uspjeha organizacije.
A kakva je budućnost rada i leadershipa?
Matej: Budućnost leadershipa leži u razbijanju dotrajalih hijerarhijskih sustava unutar kompanija. Previše razina srednjeg managementa u kompaniju unosi tromost i u digitalnom svijetu predstavlja rizik za opstojnost kompanije. Efikasnije delegiranje poslova potpomognuto cloud alatima za dijeljenje podataka i komunikaciju je budućnost rada, što se posebice moglo vidjeti kada je izbila pandemija COVID-19. Upravo iz tog razloga ZŠEM ulaže ekstremne napore kako bi naši studenti otpočetka bili pripremljeni za ulazak u „modern workplace“.
Mirna: Danas se od onog autokratskog okrećemo ka raznim vrstama leadershipa koji prepoznaju bitnost inovativnosti (tzv. poduzetnički leadership), onima koje daju poticaj svojim zaposlenicima da naprave i daju maksimum (tzv. uslužno vodstvo), onima koji prepoznaju i potiču promjenu (tzv. adaptivno vodstvo). Zajedničko svim tim vrstama je prepoznavanje da nije lider u centru pozornosti, nego sinergija svih članova tima u zajedničkom djelovanju. Da bi se to ostvarilo, potrebno je puno povjerenja među članovima koje počiva na sustavnoj komunikaciji. U ovo digitalno doba obilježeno hibridnim načinom rada pomoć je svakako u raznim alatima, ali i dobroj do-edukaciji postojećih, kao i edukaciji mladih lidera.
