Što je intuicija, odakle dolazi, postoji li objašnjenje za nju u sklopu anatomije mozga? Može li se racionalno objasniti i zašto je mistificiramo? Obuhvatiti riječima fenomen utemeljen na osjećaju ozbiljan je zadatak. Filozofija, sociologija, medicina, psihologija i antropologija dotiču se te teme i još se od vremena antičke Grčke pokušava prodrijeti do značenja riječi intuicija. O ovoj intrigantnoj temi razgovarali smo s Ivom Gregov, magistrom psihologije, edukanticom Škole kibernetike i sistemske i obiteljske psihoterapije te jednom od triju osnivačica Psidacte, aplikacije za praćenje i poticanje razvoja djece.
Važno je za početak naglasiti da svaki čovjek u sebi ima dva obrasca razmišljanja kad je posrijedi donošenje odluka. Neki će se u tom kontekstu pretežito voditi racionalnim mislima i logikom, a neki osjećajem. Možda ga pritom neće uvijek znati objasniti i prepoznati njegovo podrijetlo, ali vjerovat će mu i taj osjećaj, tu emociju - nazivamo intuicijom.
"Unatoč brojnim istraživanjima sveobuhvatno razumijevanje intuicije još ne postoji. Ljudski mozak stalno, bez naše svjesne pažnje, organizira uzorke i podražaje iz naše okoline u više ili manje smislene cjeline, ponekad tek na temelju nekoliko nepotpunih dijelova ‘inputa‘, odnosno ulaznih informacija iz okoline. Rezultat su misli, slike ili ideje koje ne možemo racionalno objasniti, ali osjećamo da su ispravne. Ti osjećaji mogu upravljati našim odlukama, što bismo onda mogli nazvati intuicijom", objašnjava nam Iva Gregov i navodi kako neki autori ističu dualistički pogled, odnosno intuiciju suprotstavljaju racionalnosti, ali to nije točno.
"Intuitivno izvire iz afekta, iz nesvjesnih asocijacija, brzo se odvija i temelji se na subjektivnom doživljaju, a racionalno donošenje odluka je dulji proces koji izvire iz analize činjenica. Ono što je svakako pozitivno kod intuicije jest to što pomoću nje možemo dobiti brzu informaciju koju onda možemo poduprijeti ili odbaciti racionalnim argumentima. U tom smislu možemo je promatrati kao nadopunu racionalnom načinu razmišljanja. Međutim, važno je spomenuti da intuicija nije nešto magično. Dio mozga koji se zove orbitofrontalni korteks povezan je s donošenjem odluka, a neka znanstvena istraživanja na temu intuicije navode kako je ovaj dio mozga aktivan i prilikom intuitivnog procesiranja. U posljednjih nekoliko godina istraživanja koja se bave procesima donošenja odluka naglašavaju kompleksnost u kojoj ljudi svakodnevno funkcioniraju. Drugim riječima, prilikom donošenja odluka često automatski koristimo oba procesa - i intuitivni i analitički. Oni se u nama odvijaju paralelno. U slučaju konflikta između ova dva procesa kreće ‘natjecanje za kontrolu‘ u pogledu načina razmišljanja i ponašanja. Kako će se konflikt razriješiti, hoće li prevladati intuicija ili analitičnost, ovisi o pojedincu i o situaciji u kojoj se nalazi."
Naglasak je, dakle, na spomenutoj "sivoj zoni". Trebali bismo se truditi kretati u smjeru usklađivanja tih dviju krajnosti, u smjeru traženja balansa između izravnog doticaja sa svojim emocijama koje ne možemo uvijek racionalno opravdati i logičkog aspekta razmišljanja koji također može donijeti brojne koristi u proces odlučivanja. "Iako intuicija jest bazirana na procesima kojih nismo svjesni, na asocijacijama i generalizacijama iskustava (stoga je ‘input‘ često djelomičan), postoji mnogo prostora za njezino daljnje proučavanje. Ljudska bića su složeni sustavi, stoga je teško razmišljati u jednostavnim terminima. Kad se radi o obrađivanju informacija do kojih nam je emocionalno stalo, ljudi nisu sto posto pouzdana računala. Naš mozak često ne funkcionira tako da sagledava stvari objektivno kad je riječ o nama važnim temama. Dakle, ako nam je neko vjerovanje važno, mi ćemo u okolini tražiti sve one potvrde da smo u pravu, a odbacivat ćemo argumente koji govore suprotno od našeg vjerovanja. Svijest o ovakvom načinu ljudskog funkcioniranja možda može donijeti olakšanje i mogućnost da holistički sagledamo neki problem prije nego što donesemo odluku, odnosno da poslušamo i intuiciju i razum." Tu na snagu stupaju oba dijela nas, onaj racionalni i onaj intuitivni, a kao i uvijek rješenje počiva na ne baš jednostavnoj jednadžbi: dati prostora svakom dijelu sebe, svaki dio sebe saslušati i uzeti u obzir ono što govori, a prema razlikama, pa čak i onim kontrastnim, odnositi se pomirljivo i s tolerancijom.
