Na temu lucidnih snova napisani su brojni tekstovi, od kojih su mnogi znanstveno netočni, što uvelike proizlazi zbog manjka uistinu činjenično provjerljive građe o snovima općenito. Na samo pitanje "Zašto sanjamo?" izrazito je teško odgovoriti, a znanost tu ima brojne teorije. Možda najraširenija je ta da nam snovi zapravo pomažu razvijati pamćenje, da se kroz njih učimo strukturirati svoju stvarnost, prorađujući kompleksne emocije i podražaje. Njihova je primarna funkcija tako vezana za razvijanje kognitivnih sposobnosti kojima se služimo tijekom života na javi, s obzirom na to da nas upozoravaju na stvari koje nas mentalno preokupiraju, kao i na one koje potiskujemo. Problem u našem poimanju ovog biološkog fenomena nastao je ponajviše zbog njegove razvodnjenosti pod utjecajem raznih new age doktrina.
Od druge polovice prošlog stoljeća u zapadnoeuropskom kontekstu vidljiv je porast interesa za okultno, ponajviše kroz razvodnjenu prizmu new age ideologije, gdje svaki oblik alternativne misli dobiva religijski značaj i postaje dijelom koktela različitih misli iz različitih tradicija, gdje se spajaju religije, filozofije, alternativna medicina, okultne djelatnosti... Ukratko, sve što pomaže čovjeku da dođe do nekog osobnog tipa "duhovnosti". Naravno, ne treba previše naglašavati da je new age zapravo kapitalistička obmana, da nije riječ o istinskom stvaranju vlastite duhovnosti, nego o marketinškom triku koji preuzima različite tradicije i onda ih prilagođava zapadnom tržištu, kako piše Kimberly Lau u svojoj knjizi "New Age Capitalism". Problemi ovako nasilne prilagodbe brojni su, od činjenice da se kulturne prakse iskrivljuju na izrazito nepošten način prema društvenim skupinama izvan europskog konteksta pa do toga da se zapravo najviše iskrivljuje "autentičnost" duhovnosti koja se time propagira. Konačno, možda je najveći problem to što je new age izbrisao granice između brojnih značajnih kulturnih i osobnih praksi koje mnogi neće preispitati samo zato što su dobile naljepnicu new agea. Joga je, primjerice, izvrsna za tijelo i um prema svim znanstvenim istraživanjima, no mnogi će je otpisati kao još jednu new age budalaštinu, a u kršćanskim će kontekstima čak biti demonizirana ili okarakterizirana kao "grešna praksa".
Sinkretizam new agea uvelike otežava kritičko razmišljanje o fenomenima koji se guraju pod tu etiketu. Zanimljivo, slična se stvar dogodila sa snovima, jednim od najproučavanijih fenomena diljem svijeta. Tako se i lucidne snove često stavlja u isti koš s astralnim projekcijama, letećim tanjurima, dnevnim horoskopom i čitavim nizom mentalnih sredstava za samopomoć. Paradoksalna je, međutim, činjenica da se snove stavlja pod nazivnik relativno novog kulturnog pokreta, s obzirom na to da su nam poznati otkad je svijeta i vijeka - prvi sačuvani zapisi o lucidnim snovima konkretno nalaze se već u tekstovima Aristotela i sv. Augustina. Snovi tako ne samo da nisu okultna praksa nego nužna mentalna aktivnost koju prolazi svaka ljudska jedinka na dnevnoj bazi, a lucidni snovi samo jedan njihov oblik. Tijekom spavanja naše tijelo prolazi kroz vremenske cikluse od oko sat i pol u kojem se izmjenjuju REM i ne-REM faze. Snovi nastupaju tijekom REM faze, koja je ime dobila po brzom pokretu očiju ispod zatvorenih kapaka, a najintenzivniji su nakon pet do sedam sati sna, kad se već nekoliko faza izmijenilo. Najveći dio snova koje pamtimo zapravo se odvio u toj kasnijoj fazi spavanja.
Lucidne snove možemo opisati kao snove u kojima subjekt koji sanja ima određenu količinu svijesti o tome da sanja. U snu se to može manifestirati kroz cijeli spektar osjećaja i mogućnosti, koji variraju od obične svijesti na razini tvrdnje "Ovo je san" pa sve do razine u kojoj možemo mijenjati svijet snova u kojem se nalazimo, istraživati ga i pretvarati u nešto drugo. Prema istraživanjima jednog od vodećih psihofiziologa na temu lucidnih snova Stephena LaBergea, svi ćemo u životu doživjeti lucidne snove sasvim spontano, više puta, a brojni će ih zaboraviti. Oni utoliko nisu ni tolika anomalija za naše tijelo koliko ih se često takvima predstavlja.
Stvari postaju zanimljive kada se okrenemo činjenici da se lucidni snovi ne moraju nužno odviti spontano, nego ih se može svjesno inducirati različitim mentalnim tehnikama, od reguliranja vremena spavanja tako da se zaspe direktno na početak REM faze do tzv. provjere stvarnosti. Provjera stvarnosti može jednostavno biti redovito postavljanje pitanja "Sanjam li?" tijekom dana na javi. Ovo pitanje navikava um da počne to isto pitanje postavljati za vrijeme snova, a ako ga subjekt postavi u snu, on može naći različite znakove koji će to potvrditi. Indikatori za san su brojni, a neki od njih vjerojatno su vam već poznati: prekidači za svjetlo ne rade kao na javi, ljudi mijenjaju lica, tekst u snu funkcionira drugačije nego u stvarnom svijetu. Primjerice, vidite li neki zapis u snu i okrenete glavu, a potom ga pogledate opet, slova će biti ispremiješana, naopako, ili će pisati nešto sasvim drugo. To je jedan od pokazatelja da - da, sanjate. Iduće pitanje koje iziskuje odgovor je - dobro, ali zašto?
Zašto bismo htjeli snove u kojima imamo kontrolu (a samim time i odgovornost) nad svojim činovima? Nije li spavanje vrijeme da se mozak odmori? Neće li stalna svijest zapravo umoriti naš um? Istraživanja, međutim, pokazuju da lucidni snovi nisu ništa "naporniji" za mozak od običnih snova, jer ih naš um procesuira na isti način neovisno o razini svijesti koju u snu imamo. Ono u čemu je njihova bitna prednost upravo je mogućnost kontroliranja svijeta snova, vlastitih postupaka i okruženja. Već su dulje u psihoterapiji lucidni snovi vrlo validna i legitimna metoda borbe protiv straha od noćnih mora jer tehnike povećavanja lucidnosti omogućuju spavaču da promijeni traumatično okruženje oko sebe i tako se riješi svojih strahova, dokazujući si da oni nisu veći od njega, nego da su produkt njegove svijesti - te da, samim time, spavač ima kontrolu nad njima, a ne obrnuto.
Daleko od puke borbe protiv noćnih mora, lucidni snovi imaju i brojne druge potencijalne funkcije i mogućnosti upotrebe. LaBerge ističe mogućnost stvaranja scenarija koji služe kao nekakav tip "pozornice u snovima", kroz koje se mogu riješiti relativno jednostavni strahovi, poput pripreme za javni nastup, ali jednako tako i procesuirati kompleksne traume, povećati kreativnost, detektirati probleme ili doživjeti nova iskustva i osjećaj slobode. Ljudima koji imaju motoričke poteškoće lucidni snovi mogu pomoći da putuju i da se kreću, ljudima koji pate od anksioznosti mogu stvoriti okruženja u kojima će im mozak moći procesuirati osjećaje bez društvenih posljedica. Neovisno o tome koja je funkcija snova, činjenica jest da uvijek u nama uzrokuju neke osjećaje. Svi smo imali situacije kad nas je ružan san doveo do toga da prvu polovicu dana provedemo u lošem raspoloženju koje se činilo kao ničim izazvano. To je tako zato što emocije koje doživimo u snovima naš mozak zaista procesuira, one postaju dio našeg uma. Samim time, odigravanje nekih ljepših scenarija na "pozornici u snovima" uistinu može dovesti do boljeg raspoloženja, boljih kognitivnih sposobnosti, osjećaja odmorenosti čak i ako ste tijekom sedam sati sna proputovali cijele nove svjetove. LaBerge tvrdi da tijekom života na zemlji živimo u dva svijeta: jedan je ovaj u kojem prolazite kroz ovaj članak, a drugi onaj u koji ćete ući nakon sat i pol spavanja. Pitanje koje on postavlja za sve svoje čitatelje i pacijente je: zašto ne istražiti i taj drugi svijet kad smo već u mogućnosti?
