Poznata drama slovenskog višestruko nagrađivanog pisca i dramatičara Roka Vilčnika propituje ono ljudsko i životinjsko u nama. Režirali su je Aleksandar Švabić i Dražen Šivak, a možete je, odnosno morate je pogledati u Teatru &TD. "Tarzana" utjelovljuju poznati glumci Olga Pakalović, Dražen Šivak i Marin Klišmanić. Čovječica iz visokog društva, hijena odgojena kao čovjek i čovjek odgojen kao majmun. Smješteni usred nemilosrdne prirode, ovaj ljubavni trio rastvara sve one teme koje volimo, koje živimo i koje jesmo. Muško ženski odnosi, brak, zaljubljenost, ljubav, krize, preljub, pohlepa, zavist i arogancija.
Jedan od redatelja i glumac iz predstave, Dražen Šivak – Hijena odgovorio nam je na pitanje iz koje perspektive ova predstava progovara o muško ženskim odnosima i servirao najsavršeniji mogući uvod:
"Kartu sreće stavljamo na Drugog. Tako Drugi nosi nemoguću odgovornost. Kad nam ta ideja ne uspije, sve svalimo na njega i tražimo novog Drugog. Istovremeno, Drugi je naše vlasništvo. On ne smije ono što ja sebi dopuštam. Dužina povodca za Drugog jednaka je našoj unutarnjoj slobodi. A što ako maknem povodac? Hoće li nešto ostati od moje romantične ideje u kojoj me Drugi spašava i usrećuje?"
A onda smo Tarzana, Jane i Hijenu pretresli pitanjima na koja uvijek želimo čuti odgovore.
Koje senzacije vam izaziva ideja braka?
OLGA: Ja sam ovdje jedina sretno razvedena. Fala lepo, doviđenja.
DRAŽEN: Brak, nešto slično kao životno osiguranje. Kamate su nevidljive, ali postojane. I onda ti padne cigla na glavu.
MARIN: Brak je danas postao jedan vrlo težak i zahtjevan izazov. Sve nam je postalo dostupno na jedan ili dva klika, a instagram vrvi od kušnji i napasti. Ideja braka kao svečanog akta izaziva u meni istodobno strah i mir. Shvaćam da u braku može biti lijepo i ugodno, ali strah me one druge strane. Mislim da brak zahtjeva puno rada, truda i odricanja. Ne možemo očekivati da će nam cijelo vrijeme biti leptirići u trbuhu i da ćemo uvijek biti zaljubljeni u tu osobu, dapače može nam se dogoditi da se zaljubimo u nekog drugog za vrijeme braka. Nisam do kraja siguran kako to hendlati sve skupa.
Kako je to bilo kad ste vi bili u adolescentskoj dobi?
OLGA: Odgajali su me da je brak važan statusni simbol i sve skupa je bilo vrlo romantizirano, a danas mi se čini da smo na tragu nekom novom ekstremitetu... Ne privlači me papir koji me obvezuje na ljubav.
DRAŽEN: Sjećanje vara i navodi me da kažem da je bilo manje konzervativno. A opet, ako uzmemo pretpostavku da se stvari ne kreću linearno, onda se ispravim i kažem da se stalno krećemo iz širenja u sužavanje, pa nazad. Možda će tako biti dok ne završimo kruženje i pokupimo sve mrvice nerazumijevanja koje smo po putu izostavljali, izgleda da mudrost treba dobrano zaslužiti.
Nakon 60-ih i seksualne revolucije mislilo se, naivno, da nema nazad. Izgleda da ima, da bi temeljito proučili gradivo. Jer dok se možemo cjenkati s vlastitom srećom, još uvijek nam nije dovoljno loše da se odlučimo pogledati istini u oči i napustiti romantične priče o ljubavi čije naličje je licemjerstvo u kojem često bivaju ljudski odnosi.
MARIN: Kako se ono kaže: što dobiješ na mostu izgubiš na ćupriji. Tada sam imao malo novca i malo opterećenja, a sad imam više novca i više opterećenja.
Koja je razlika u muškoj i ženskoj percepciji partnerske ljubavi i seksualnosti?
OLGA: Mogu samo govoriti na svojem primjeru jer ne volim generalizirati. Razlika je u intenzitetu senzibilnosti. O snazi, spremnosti i odgovornosti ulaska u ljubavni odnos. Seksualnost se nadograđuje.
MARIN: Muškarcima je jako bitan fizički aspekt kada dođe u pitanje zaljubljivanje, seks i ljubav, a kod žena ulogu igra energija muškarca, ponašanje i izražavanje. To sam uočio ponajviše u situacijama preljuba. Muškarcu mogu popustiti kočnice već kada vidi malo gole kože, pogled ili dekolte, a žena najčešće učini preljub ako joj se muškarac zaista svidi.
Integracija ljubavi i seksa?
OLGA: O da, uglavnom tih sat vremena.
DRAŽEN: Hijena se ne pita takve stvari, seks je u "Tarzanu" za nju jednostavna stvar: slijedi nagon koji ne obvezuje ni na što. Svatko za sebe.
MARIN: Ima li što bolje?
Ljudska seksualnost je izrazito složen psihološki i sociološki fenomen. Kako biste je vi definirali?
DRAŽEN: Tarzanu se gadi što je Jane privukla "životinja", niža vrsta. Jane je i sama time zbunjena, ali i privučena. "Životinja" je dodatno napaljena jer joj se odjednom otvore vrata prema moćnijoj vrsti.
Što više turamo seksualnost u vlastitu sjenu, ili ona ostaje neotkrivena i naš intimni potencijal nama ostaje nepoznat ili postajemo žrtve naizgled suprotnih silnica koje se kriju u raznim tabuima. Ako se usudimo sami otkriti mogućnosti koje su nam na raspolaganju, naše srce i razumijevanje će nas nepogrešivo voditi.
MARIN: Seksualnost je spoj nekoliko fizioloških i psiholoških procesa koji se stapaju u jedan doživljaj ili senzaciju. Seksualnost je po meni nešto individualno. Svaki čovjek doživljava seksualnost na drugačiji način. Netko seksualnost vidi tek kao priliku da uprazni svoju fiziološku potrebu ili nagon, a netko je nosi i koristi gotovo kao životni stil.
Čini se kako ljudi psihološki i biološki nisu skloni jednom partneru za čitav život. Je li monogamija društveni konstrukt?
OLGA: Kao mlada sam učila biti monogamna i privržena jednom partneru u ime strasti i otkrivanja života, ali i iz straha i potrebe da je samo moj. Danas mi je puno prirodnije biti privržena partneru gradeći intimu i produbljujući odnos. S velikom potrebom da unutar odnosa osjećamo lakoću i slobodu.
DRAŽEN: Nismo samo biologija, nismo samo psihologija. To je jedini stvarni kontekst.
MARIN: Meni osobno monogamija ne predstavlja nikakvu prepreku ili smetnju. Volim biti povezan s jednom osobom. Međutim znam da se monogamija može pretvoriti u nešto vrlo mučno, a to se sve događa jer ljudi nemaju hrabrosti odustati od odnosa premda je u rasulu. Definitivno osjećam promjene u vezi svoje percepcije monogamije. Prije mi se činila strašnom i nemogućom, ali što vrijeme odmiče polako shvaćam njene vrline.
Uvođenje seksualnog i zdravstvenog odgoja u hrvatske škole? Jesmo li podbacili?
OLGA: Apsolutno. Mislim da se o tome treba govoriti otvoreno kao važnom dijelu nekog odnosa, a samim time i života, pogotovo mladih ljudi. Unatoč tome što nam "crkva" skuplja noge.
DRAŽEN: Nismo podbacili. U skladu smo sa realnošću, svakodnevica to dokazuje. Samo da si još prestanemo bajati i da se pogledamo u zrcalo.
MARIN: Moram priznati da sam i sam u dilemi. Religija ti nalaže da je seks prije braka grijeh, društvo te smatra zaostalim ako ga ne konzumiraš sa svakim partnerom s kojim si, a roditelji o tome uopće ne razgovaraju jer to "nije primjereno". Vlada jedan opći kaos kada je u pitanju seksualnost i partnerski odnos, ali ne samo u Hrvatskoj već u čitavom svijetu.
Mlađi muškarci i starije žene? Stariji muškarci i mlađe žene? Kako vam zvuče ove kombinatorike?
OLGA: Sasvim prirodno!
DRAŽEN: Kad budemo vidjeli dublje od kože koja pokriva naše kosti, ovakvih pitanja neće biti.
MARIN: Kažu da žene puno ranije sazriju od muškaraca tako da stariji muškarac i mlađa žena mi zvuči kao dobra kombinacija, međutim mlađi muškarac i starija žena mi izgleda kao dosta kompliciran spoj.
Vaša dijagnoza ljubavi, seksa i muško ženskih odnosa na domaćem terenu?
OLGA: Po ovome što vidim čini mi se da smo okruženi s podosta instant, toksičnih i bezrazložno romantiziranih odnosa.
DRAŽEN: strah + religija + nacija + tradicija ≠ Ljubav
MARIN: Ne zna se tko pije, a tko plaća. Kronični disfunkcionitis.
Ljubavni trokuti?
OLGA: Mogu razumjeti bol osobe kojoj se radilo iza leđa i mislim da je biti iskren, preuzeti odgovornost i dalje najveća kvaliteta nekog odnosa. Sve ostalo je stvar individualnog dogovora između partnera.
DRAŽEN: Može, ako bolje kuha.
MARIN: Treća osoba može ukazati na neke stvari koje ti nedostaju u trenutnom odnosu. Može poslužiti kao podsjetnik da se odnos ne smije uzimati zdravo za gotovo ili da odnos u kojem se nalazim više nema smisla.
Jeste li ikad bili u ulozi ljubavnika ili ljubavnice?
OLGA: Nije mi seksi osoba koja nekom radi iza leđa. I ne, nisam nikad bila u toj poziciji. Osim u "Tarzanu".
DRAŽEN: Nisam. Gdje sam zametnuo onu to do listu?
MARIN: Nažalost bio sam u toj ulozi. Osoba naravno pristaje jer se zaljubi i izgubi glavu. Ja se sjećam da mi je u jednom trenutku sve prisjelo te da sam počeo osjećati grižnju savjesti zbog toga što sam bio krivac za narušen odnos te djevojke s njenim dečkom. Tako da ne bih preporučio.
U društvenim znanostima nije uopće upitno da se gotovo svi muškarci i žene osjećaju kao muškarci i žene jer je njihov identitet i biološki i kulturno definiran. Postoji određeni broj transseksualnih ili transrodnih osoba koje se ne osjećaju dobro u svom spolu. Kako razmišljate o ovoj temi?
OLGA: Čini mi se da je pomodarstvo javno izražavati svoje mišljenje o svemu. Ne osjećam se kompetentnom zadirati u nečiju intimu. I svakako ne mislim stati na put bilo kome tko želi napraviti promjenu koja nikome ne šteti.
DRAŽEN: Živjeti bez identiteta je sloboda.
MARIN: Iskreno, nisam baš uključen u temu transrodnosti tako da nisam stigao ni razviti stav o tome. Poznajem nekoliko transrodnih osoba i s njima imam potpuno ugodan odnos. Ne osjećam nikakvu nelagodu u njihovom društvu i nisam njihov neprijatelj. Ono što me zabrinjava najviše je separacija LGBTQ zajednice od hetero zajednice jer tim odvajanjem zapravo još više ističemo kako s njima nešto ne valja, a zapravo bi se trebalo raditi na tome da svi budemo ravnopravni članovi društva.
Poligamija?
OLGA:
Ne, hvala.
MARIN: Monogamija? Ili..?
Swingeri?
OLGA: Samo na plesnom podiju.
MARIN: Razvrat? Blud? Zabava? Užitak?
Pornografija?
OLGA: Umjereno.
MARIN: Nisam fan.