Debitantsko ostvarenje redateljice Emerald Fennell, "Djevojka koja obećava" ("Promising Young Woman"), jedan je od filmova koji su ove godine nominirani za famoznog Oscara, nakon što je podijelio mišljenja kritike i publike. Iako je film začet još 2017. na valu #MeToo pokreta, danas se pokazuje još relevantnijim — pogotovo za naš lokalni kontekst, s obzirom na rastući broj slučajeva u kojima žrtve seksualnog uznemiravanja javno progovaraju protiv počinitelja zločina, a koji se upravo ove godine počeo zahuktavati.
---
---
Slijede jaki spoileri za radnju, tako da svakako pogledajte film prije čitanja!
Cassie (izvanredna Carey Mulligan) je bivša studentica medicine na osvetničkom pohodu: godinama prije, njezinu najbolju prijateljicu Ninu silovao je Al (Chris Lowell), kolega s faksa, a Nina je potom počinila samoubojstvo. Fakultet i lokalna policija nisu pokrenuli nikakvu istragu, a Cassie je odlučila stvari uzeti u svoje ruke: odlazi u klubove, glumi da je pijana i čeka da je muškarci odvedu doma. Cassie se opire, a u trenu kad muškarci odu predaleko, ona otkriva da je trijezna i suočava ih s onime što su upravo pokušali napraviti. Ima i malu bilježnicu s imenima koja križa nakon svakog uspješnog pothvata. Nakon što je jedan od bivših kolega s faksa, Ryan (Bo Burnham), pozove na dejt, Cassie saznaje da se Al uskoro ženi i odlučuje se osvetiti svima koji su sudjelovali u Nininom silovanju, od dekanice fakulteta i Alovog odvjetnika pa sve do, na kraju, samog Ala. Paralelno pratimo kako se Cassie zaljubljuje u Ryana i kako to utječe na njezine unutarnje dvojbe — možda postoje iznimke, možda stvarno ima dobrih muškaraca. Na kraju krajeva, Ryan nije tipična alfa seljačina; pažljiv je i drag, emotivan, čak pjeva pjesmu Paris Hilton dok su zajedno u trgovini. Ljubav traje sve dok Cassie ne dobije video Nininog silovanja i prepozna u njemu Ryana kako stoji sa strane. To je kap koja prelijeva čašu, i ona odlučuje svoju osvetu dovesti do krajnjih posljedica.
---
---
Odlazi na Alovu momačku zabavu prerušena u striptizetu s namjerom da se osveti Alu, no nesretnim spletom okolnosti ovaj ju uguši i pokuša zataškati njezinu smrt. Međutim, Cassie je bila korak ispred: poslala je odvjetniku video silovanja s uputama što da radi ako se ona ne vrati sa zabave, što rezultira dolaskom policije na Alovo vjenčanje i njegov konačni odlazak u zatvor. Film svojim gorko-slatkim krajem ukazuje na težinu pitanja — koja je cijena koju kao društvo i kao pojedinci moramo platiti da bi se počinitelje zločina prozvalo, a njihov zločin bio prepoznat i osuđen? Svojim stalnim preobratima film nudi jako originalan pogled na osvetničke priče kao žanr — svi smo gledali bar jedan film u kojem se ženu prikazuje u osvetničkom pohodu, kako bi cijela priča kulminirala u njezinom duševnom slomu ili trenutku gdje njezina osveta “odlazi korak predaleko.” Zbog vrlo netipične završne osvete, ovaj film uspijeva izbjeći tumačenja u kojima bi se Cassie okarakteriziralo kao “luđakinju,” “nemoralnu” ili joj se predbaciti da odlazi korak predaleko. Ona u svojoj osveti istovremeno i uspijeva i ne uspijeva, a tako ukazuje na to koliko je problem veći od nje same i njezine osobne priče. U skladu s time, vizualna estetika puna je pastelnih boja, a soundtrack vedre pop glazbe, čime se samo naglašava težina tematike. Jedna genijalna produkcijska odluka bila je ta da muške likove tumače glumci koji su poznati po svojim ulogama u romantičnim komedijama, takozvani ˝dobri dečki˝, čija će lica publika prepoznati iz nekih vrlo drugačijih scenarija. U isto vrijeme, film nijednom ne pokušava reći da su svi muškarci smeće ili loši. Naprotiv, na puno elegantniji, a jako vokalan način, Djevojka koja obećava jasno poručuje da svi muškarci, pa tako i “dobri dečki,” kao i brojne žene, imaju svoju ulogu u sistemu koji ne štiti žrtve od raznih oblika seksualnog uznemiravanja — neki aktivnu ulogu, a neki implicitnu. Odgovornost je tako podijeljena između nas kao pojedinaca koji ćemo ovakve zločine prešutjeti i nas kao društva koje ne stvara dovoljno učinkovit zakonski okvir da bi se takvi zločini izbjegli.
---
---
Možda najzanimljivija stvar u filmu upravo je činjenica da se riječ "silovanje" ne pojavljuje nijednom. Cijelo se vrijeme govori o "lošim izborima" i "onome što se dogodilo", iako je cijeloj publici itekako jasno što je to što se dogodilo — jednako kao što sam problem silovanja neće nestati samim time što se mi odlučujemo o njemu ne govoriti. Dodjele Oscara možda nisu relevantne u procjeni kvalitete filma, ali činjenica da imamo "Djevojku koja obećava" nominiranu za jednu tako veliku i pompoznu nagradu svakako je dobar znak, znak koji obećava da će se o problemu rodno-uvjetovanog seksualnog nasilja nastaviti razgovarati i da ćemo tako možda doći i do stvarnih promjena.
