Nomen est omen: "Wednesday" je toliko dobro ime za seriju da nije mogla propasti. Naravno, pomažu joj i senzacionalna Jenna Ortega kao glavna junakinja, Wednesday Addams, te činjenica da je cijela serija svojevrsni spin off popkulturalnog fenomena "The Addams Family". Danas su Addamsovi, morbidna obitelj s velikom ljubavlju za nadnaravno, vjerojatno najpoznatiji po filmovima u kojima Wednesday glumi genijalna Christina Ricci, a njezinu majku Morticiju Anjelica Houston. Ipak, obitelj je rođena još tridesetih godina prošlog stoljeća, kad je "The Addams Family" bio karikaturalni strip The New Yorkera koji ironično komentira savršenu nuklearnu američku obitelj.
Genijalnost autora ovih likova, koji se, zanimljivo, također prezivao Addams, s lakoćom se transportira kroz cijelo stoljeće i slijeće ni više ni manje nego na Netflix, ispred kojeg će vaša djeca, ako imate osnovnoškolce i tinejdžere, s guštom gledati ovu seriju. Ali i vi s njima, obećajem vam. Zapravo je začuđujuće malo toga što veže one filmove iz devedesetih kojih se mi sjećamo i današnju Wednesday. Ona je danas feministkinja, kojoj je kritika patrijarhata nažalost premalo puta u ustima, ali su rijetki citati, koje su joj napisali autori Alfred Gough i Miles Miller, briljantni. Wednesday je svojevrsni i posve logični nastavak junakinja kao što su slavna Hermione Granger i Enola Holmes na kojima odrastaju mlađe generacije.
U ovoj "verziji" obitelji Addams, fokus je isključivo na Wednesday, što glumici Jenni Ortegi daje ogroman zadatak jer za razliku od Ricci nije dio uigranog ansambla. Oh, kako li samo Ortega to dobro odrađuje! Ta dvadesetogodišnjakinja kao da je stvorena za ulogu blijede male pametnice koja obožava satiru, a prezire autoritet. Njezin će ples koji je navodno sama osmislila u crnoj čipkanoj haljini na nekoj verziji školske zabave podsjetiti na najgenijalniji dio "Pulp Fictiona".
Glazba je općenito važna u ovoj seriji - i jako dobra. Iako možda vaši klinci neće prepoznati Metallicu, Edith Piaf, Roya Orbisona, te čelo verziju Rolling Stonesa, vi hoćete, i serija će vas magično vratiti u vlastitu adolescenciju. Oni će pak uživati u hitovima Due Lipe i novoj glazbi za špicu, koja je, za razliku od one originalne s pucketanjem prstima koju svi pamtimo, mnogo grandioznija i mnogo više "goth". Priča je, s druge strane, dovoljno svedena da ju doista mogu pratiti i djeca. Najstrašniji dio je čudovište zvano Hyde, ali sve ostalo je zapravo dječja igra s fantasy momentima dobro poznatim novim generacijama. Tu su sirene, vukodlaci, Stvar (odrezana ruka koja je doslovno druga najbolja izvedba u castu) - cijela plejada u kojoj kao da su potomci "Harryja Pottera" i "Sumrak sage". Tu je i uvijek dobra ideja (ako i nije najmaštovitija) negativa lika Wednesday, u liku njezine poput jednoroga šarene neuspješne vukodlačice Enid (Emma Myers). Enid je preslatka, i kad to kažem, doslovno mislim PRE slatka. Tamo gdje je Wednesday morbidna, Enid je pahuljičasta. Tamo gdje je Wednesday kruta, Enid je preemotivna i cmizdrava. Tamo gdje je Wednesday jaka, Enid je krhka. Tamo gdje je Wednesday monokromna, Enid je, pogađate - ružičasta. Njihova je priča, u nedostatku pravih ljubavnih, ona koja bi trebala držati publiku u napetosti - hoće li ili neće pasti zagrljaj na kraju?
SPOILER ALERT: Naravno, hoće. Za obožavatelje cijele obitelji neće biti puno mesa. Iako se Morticia (Catherine Zeta-Jones), Gomez (Luis Guzman), Pugsley i stric pojavljuju u nekoliko navrata, izvedeni su kao loša amerikanizirana karikatura, kao neka vrsta ostatka filmske stilizacije. Sama priča je prilično detektivska, što je možda i najlošiji dio cijele serije: Wednesday istražuje ubojstva i napade, a istraga će zahvatiti i njezinu obitelj pa i prošlost. Poseban je bombon trebao biti nastup same Christine Ricci kao jedne od profesorica u školi za izopćenike (gdje Wednesday, i ne htijući, briljira), ali bi možda bilo bolje da nisu odabrali meta komentar cijele franšize (nit je uloga dobro zamišljena, nit je Ricci igra dobro). S obzirom na strelovit uspjeh od premijere, Wednesday će sigurno u drugu sezonu. Bilo bi zanimljivo vidjeti nastavak koji se više bavi identitetom a manje problematikom "tko je ubojica", koja dodatno, u posebno infantilnom rješenju, pretpostavlja zazivanje duhova iz prošlosti.
I za kraj, ali ništa manje važno - kad sam vidjela da Tim Burton potpisuje režiju kao vodeći redatelj sezone, malo mi se stegnulo oko srca. Uz dužno poštovanje prema njegovoj estetici i radu, bojala sam se da će preopteretiti i pojesti priču. Srećom, serijom vlada Ortega. I to maestralno!
